U noći 7. maja 1993. godine, mučki i kukavički minirana je jedna od najznačajnijih džamija u Bosni i Hercegovini, po svojoj ljepoti čuvena Banjalučka Ferhadija, monumentalna zadužbina plemenitog Ferhat-paše Sokolovića. Ferhadija je bila jedna od 16 džamija srušenih u Banjaluci tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu od 1992. do 1995. godine.
Ovaj datum, odlukom Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, proglašen je za Dan džamija. Dan džamija je simbolično obilježevanje na spomen rušenja Ferhadije u Banja Luci kao i ostalih 613 džamija, 218 mesdžida, 69 mekteba, četiri tekije, 37 turbeta i 405 drugih vakufskih objekata.
Islamska zajednica je 2001. godine dobila urbanističku saglasnost za ponovnu izgradnju džamije. Ipak, pri polaganju kamena temeljca, 7. maja 2001. godine, došlo je do nereda i protesta od strane srpskih nacionalista. 4000 protestanata je kamenovalo i tuklo 300 Bošnjaka koji su prisustvovali ceremoniji postavljanja kamena temeljca. Mnogi su sa povredama primljeni u Banjalučku bolnicu, a jedan Bošnjak je nakon povreda preminuo. Stoga, ovaj datum ujedno je i sjećanje na tragično stradanje Cazinjanina Murata Badića 7. maja 2001. godine u Banjoj Luci. Samo vjera daje snagu i samo vjera može razumjeti bol porodice Badića i svih onih koji su protjerani iz Banje Luke po svijetu.
Nakon 19 dana provedenih u komi, Murat je preminuo. U selo Gnjilavac kod Cazina došlo je više od 3.000 ljudi da mu klanja dženazu. U kuću Badić na dan dženaze je došlo 25 imama, a 80 njih je ovog Cazinjanina ispratilo na ahiret.
Murat Badić se dugo dvoumio hoće li tog dana ići u Banju Luku. U jednoj od cazinskih džamija dao je sergiju za obnovu Ferhadije i odlučio da 7. maja 2001. godine neće prisustvovati polaganju kamena temeljca. Uoči tog dana krenuo je leći s mišlju da je za Ferhat-pašinu džamiju uradio šta je mogao i da njegovo prisustvo nije neophodno.
A onda je došao komšija i uspio ga nagovoriti da ipak ujutro krenu put Banje Luke.
Ubice nekažnjene
Badić, Cazinjanin koji je podlegao povredama nakon brutalnog premlaćivanja prilikom pokušaja da se postavi kamen temeljac za Ferhat-pašinu džamiju, otišao je da ibadeti, da podrži povratak Bošnjaka i islama u Banju Luku. Međutim, on i drugi vjernici, zvanice, napadnuti su, kamenovani, a ekstremisti koje policija RS-a nije mogla ili nije htjela spriječiti, zapalili su autobuse u kojima su došli vjernici. Tog dana je Banja Luka još jednom naočigled cijelog svijeta pokazala svoje naličje.
Selima Badić, supruga rahmetli Murata, bila je sretna kada se otvarila obnovljena Ferhadija, ali istovremeno je s gorčinom rekla da oni koji su trebali istražiti i sankcionisati odgovorne za Muratovu smrt sve ove godine nisu ništa uradili.
– Postoje snimci, postoje fotografije, očevici… Oni sigurno znaju ko je ubio mog supruga, ali nisu ništa poduzeli da se počinioci kazne. Bila sam ja u Banjoj Luci, razgovarala s policijom, bili smo na sudu. Kazala sam im da je moj suprug iz kuće otišao živ i zdrav, a da mi je vraćen u sanduku i da neko za to mora biti kriv. Murat nije umro, on je ubijen – kaže Selima.
Prisjeća se posljednjeg razgovora sa suprugom i panike u porodici kada su shvatili da se nešto loše desilo.
– Govorila sam mu danima da ne ide, da još uvijek nije sigurno. Ali otišao je. Prije nego ćemo saznati šta se desilo, vidjeli smo na televiziji snimke, ono divljanje i napade na vjernike, zapaljene autobuse. Neki su se već bili vratili, ali Murat nije bio među njima. Zvali smo autobuske stanice, tražili smo ga. Došli su kćerka i zet iz Bosanske Otoke, svi smo ga iščekivali. U kasnim satima te noći rečeno nam je da ima još autobusa koji se vraćaju u Cazin i Bužim. Pomislili smo da je u jednom od njih. Djeca i ja smo ostali budni do četiri ujutro – prisjeća se 74-godišnja Selima.
Kaže kako je slutila da stvari ne idu na dobro, pa se počela spremati na najgore.
– Ujutro smo nastavili zvati, tražiti, i saznali da Murat bez svijesti leži u banjalučkoj bolnici. Tamo je ostao danima, u komi, a onda su ga prevezli u Sarajevo, gdje je preminuo – objašnjava Selima.
Prisjeća se i kako je porodici tadašnji zamjenik visokog predstavnika u BiH Jacques Paul Klein obećao da će Murat helikopterom biti prebačen u Klinički centar Sarajevo na liječenje, a onda to porekao, jer „je njemu trebao helikopter za službeno putovanje“. Murat je na kraju ipak prevezen u Sarajevo.
– U sarajevskoj bolnici je jednom otvorio oči. Sin je zvao, kaže: „Babo se probudio“. Ponadali smo se. Ali nažalost, umro je vrlo brzo nakon toga. Tražili su da se radi obdukcija. Nisam dala da ga režu. On nije bolovao. Zna se kako je umro. Obdukcija nije bila potrebna – smatra Muratova hudova.
Ispričala je kako je na dženazu došao čovjek i objasnio joj da su jedan policajac Srbin i njegov rođak pokušali odbraniti Murata, ali da su srpski ekstremisti i huligani u svom divljanju tog dana i njih napali.
Pokušali ga spasiti
– Gađali su ga kamenjem, udarali nogama. Njih dvojica su Murata uspjeli smjestiti u kombi i on je odvezen u bolnicu. Poslije sam ja došla do jednog od njih i pričali smo telefonom. Ispričao mi je sve kako je bilo. On je Srbin, živi blizu Banje Luke. Branio je Murata, ali neću da mu govorim ime, da ne bi imao problema sa svojima – odlučna je Selima.
– Nisam plakala. Bila sam jaka i pribrana – ustvrdila nam je 74-godišnja Krajiškinja.
Međutim, nakon dženaze sanjala je Murata. Došao mi je na san, jasno sam ga vidjela kao na javi, i kaže: „Ženo, sve su mi kosti polomili“, prepričava Selima.
U džepu Muratove košulje porodica je nakon dženaze pronašla novac.
– Namijenio je to dati za obnovu Ferhadije. Uz ostale stvari, donesen nam je i njegov ručni sat. Kazaljke na njemu su pokazivale tačno 12 sati. Sat je bio oštećen, pa je valjda i stao u tom momentu kada su ga napali – prisjetila se Badićeva udovica.
Murat bi danas bio sretan da vidi obnovljenu Ferhadiju, misli tako i njegova porodica. Bio bi ponosan na sve one koji uprkos nemilim događajima 7. maja 2001. godine, opstrukcijama, nerazumijevanju i zastrašivanju povratnika, nisu odustali od obnove simbola Bošnjaka, muslimana i islama u tom dijelu BiH, ali i simbola cijele Banje Luke. U obnovljenoj Ferhadiji vjernici su te 2016. učili i molili za Murata, prisjećajući se njegove žrtve.
Tužba protiv RS-a
Porodica Murata Badića tužila je entitet RS zbog toga što nije spriječen napad na vjernike i što nisu spriječili Muratovo ubistvo. Nekoliko ekstremista u cijelom slučaju je osuđeno za divljanje i dobili su male kazne. Muratova porodica je po presudi dobila 36.000 KM i to u dionicama, s tim da je rok realizacije presude 10 godina.
Žalili su se i Ustavnom sudu BiH, ali ništa se nije promijenilo. Badići žele pravdu, a ne dionice kao naknadu za to što suprug, otac, dedo…više nije s njima.
Hadž za Murata
Sve ove godine Medžlis Islamske zajednice Banja Luka i Banjalučko muftijstvo održavaju kontakt sa Muratovom porodicom. Tako su ih nedavno posjetili i zvanično obavijestili o otvaranju Ferhadije. Osim toga, za Murata su pronašli i bedela (čovjek koji je za Murata, umjesto njega, obavio hadž).
– Nudili su da ja idem, da sin Mujo ide, ali mi nismo. Treba prvo obaviti hadž za sebe, pa za drugog. Pred taj hadž došli su imami, došli su muftija bihaćki, mostarski, banjalučki… mi smo priredili ručak, proučili dove za Murata. Islamska zajednica je i time pokazala da nije zaboravila žrtvu moga supruga – kaže Selima.
Ferhadija – nulti spomenik kulture
Ferhad-pašina ili bolje znana kao Ferhadija džamija je džamija u Banjaluci. Izgrađena je 1579. godine u klasičnom osmanskom stilu i predstavlja jedno od najuspješnijih arhitektonskih ostvarenja bosanske arhitekture 16. vijeka. Njen arhitekta je nepoznat ali je poznato da je bio učenik osmanskog arhitekte Mimara Sinana. Izgradnju džamije je finansirao Ferhat-paša Sokolović bosanski sandžak beg. U kompleksu Ferhadije su se također nalazila i 3 turbeta: Ferhat-paše, njegove unuke Safikadune i njegovih bajraktara, željezna i kamena ograda sa česmom na ćošku, šadrvan i staro mezarje u bašti. Kasnije je kompleks dopunjen sa sahat kulom izgrađenom nedaleko od Ferhadije. Džamija je 18 m široka, 14 m dugačka, a vrh kupole je 18 m visok. Munara je visoka 43 metra. Ferhadija je uvrštena u kulturnu baštinu Bosne i Hercegovine 1950. godine, a kasnije je bila uvrštena na listi spomenika svjetske baštine pri UNESCO-u (nulta kategorija kulturnog spomenika).
Rekonstrukcija Ferhadije je svečano otvorena 7. maja 2016. godine. Sedmi maj je i dan otvorenja Ferhadije i s ponosom ističemo taj dan, jer je to dan koji simbolizira bolji i novi početak.
