Piše: Vesna Ivezić
Završio je festival dokumentarnog filma ZagrebDox, 20., jubilarni, na kome su u proteklih tjedan dana prikazana najbolje ostvarenja svjetske, regionalne i hrvatske dokumentaristike, točnije, 102 dokumentarna naslova, a održan je i niz posebnih filmskih programa, predavanja i razgovora s autorima.
Festival je prvi put otvorio svoja vrata 21. 2. 2005., da bi u dva desetljeća svog postojanja prerastao u jedan od najznačajnijih regionalnih i svjetskih mjesta suvremenog dokumentarnog filma. Od samog početka, prikazivanjem filma „Bijeli dijamant“, izuzetnog umjetničkog ostvarenja legendarnog autora Wernera Herzoga, na otvorenju tog prvog festivala, vidljiva je orijentacija na umjetnički dokumentarac, ali i orijentacija na društveno angažirane teme, što živi još i danas.
Ovogodišnji, već „odrasli“ ZagrebDox, diše punim plućima, prisutan i angažiran prikazom suvremene stvarnosti. Teme zastupljene u filmovima su raznovrsne, sveprisutne: ratovi, nasilje, siromaštvo, narušeni odnos s prirodom, problemi s kojima se suočavaju zemlje koje su dugo bile pod kolonijalnom vlašću, problemi tranzicije, identiteta, društvenog i osobnog.
Može se reći da je ove godine u naslovima i temama dominirala Afrika, te pitanja dekolonizacije, narušenih ljudskih prava, prava na postojanje, opstanak, različitosti i svih bića planeta.
Veliki pečat u Međunarodnoj konkurenciji osvojio je film „Četiri kćeri“ tuniske redateljice Kaouther Ben Hanije, koji pripovijeda o tradiciji, patrijarhatu, poremećenim obiteljskim odnosima, odrastanju, tematizirajući radikalizaciju dvije starije kćeri Olfe Hamrouni, tinejdžerke, koje su napustile dom da bi se pridružile grupi ekstremista ISIL-a. U filmu se pojavljuju dvije mlađe kćeri, Eya i Tayssir, dok likove dvije starije kćeri, Ghofrane i Rahme, realiziraju glumice. Slučaj majke Hamrouni i njenih kćeri u stvarnosti nije usamljena priča; u jednom se trenutku u tuniskom društvu, kao i u nekim drugim arapskim zemljama koje su postale krizna područja današnjice, veći broj ljudi počeo pridruživati militantnim skupinama. Film Kaouther Ben Hanije, koji je otvorio i prostor za preispitivanje vlastitih života glavnih protagonista, ukazuje na potrebu preispitivanja cjelokupnog društva i njegovih vrijednosti, te poziva na promišljanje.
Veliki pečat u Regionalnoj konkurenciji dobio je film „KIX“ mađarskih autora Davida Mikulana i Balinta Revesza. Film koji kroz 12 godina prati odrastanje dvojice tinejdžera i probleme s kojima s susreću, slika je i društva, površnosti i zanemarivanja, narušenih obiteljskih situacija, siromaštva, koji su u velikoj mjeri odgovorni za takve situacije. Isti film dobio je i nagradu Međunarodne federacije filmskih kritičara FIPRESCI i nagradu Mali pečat za najbolji film mladog utora/autorice do 35 godine.
Posebno priznanje u Međunarodnoj konkurenciji pripalo je filmu „Drugačija divljina“, norveške redateljice Silje Evensmo Jacobsen, filmu koji tematizira nastojanja jedne obitelji da živi drugačijim, prirodnijim životom, uz što manje nanošenja štete Planetu, kako ističu. U jednom trenutku obitelj se suočava se velikim gubitkom, smrću majke i supruge, te pratimo njihovu borbu za vlastiti način života koliko je to u današnjem društvu moguće. I mogli bismo reći –u velikoj mjeri u tome uspijevaju.
Posebno priznanje u regionalnoj konkurenciji dobio je film “Šutnja razuma“, Kumnjane Novakove, dok je Mali pečat za najbolji kratki film dobio film Lucije Brkić „U tranzitu“.
Posebna priznanja dodijeljena su filmu „Dječak“, Vladimira Loginova, te filmu „Potpuno povjerenje“ redateljice Jialing Zhang.
Nagrada Movies That Matter, koja se dodjeljuje ostvarenju koje najbolje promiče ljudska prava, dobio je film „Blago kraljevstva Dahomey“, koji promišlja pitanja kolonijalizma, kolonijalnog naslijeđa,vlastitog identiteta zemalja koje su u ne tako davnoj prošlosti bile žrtve kolonijalnog društvenog sistema.
Nagradu Teen Dox koja se dodjeljuje filmu koji na najbolji način govori o problemima mladih, o čemu je odlučivao žiri sastavljen od učenica zagrebačke XVI gimnazije, dobio je film Mariusza Rusinskog „Moje sestra“, a posebno priznanje dodijeljeno je ostvarenju Sylviana Cruiziata „Ekipa“.
Nagrada Počasni Veliki pečat, za autore koji su već godinama svojim djelovanjem prisutni i koji su svojim radom utjecali na razvoj dokumentaristike, dodijeljena je njemačkom autoru Werenu Herzogu, čiji je film 2005. godine otvorio prvi Festival dokumentarnog filma u Zagrebu i koji je publici navikloj na standardne dokumentarce pokazao drugačije , umjetničke mogućnosti dokumentarnog filma.
