U Memorijalnom kompleksu Veljaci u Bratuncu danas je u organizaciji Saveza logoraša u Bosni i Hercegovini, zajedno s “Bošnjačkim udruženjem preživjelih logoraša Bratunac” prigodnim programom obilježen “Dan logoraša Bosne i Hercegovine”.
Današnjim programom je još jednom upućena poruka javnosti da su logoraši u BiH „najbrojnija i jedina kategorija proistekla iz rata 1992.-1995., koja, niti 26 godina nakon završetka rata, nema riješen pravni status, čije postojanje vlast potpuno ignoriše i čija se prava svakodnevno grubo krše.“
Seid Omerović, predsjednik Saveza logoraša u BiH, kaže da je „Dan logoraša Bosne i Hercegovine“ obilježen danas u Bratuncu iz razloga da se pruži podrška preživjelim logorašima iz ovog i okolnih mjesta, kao i da se podsjeti na zločine nad Bošnjacima u Bratuncu iz 1992. godine. Omerović smatra da je krajnje vrijeme da se donese Zakon o pravima žrtava torture.
”Ono što je potrebno jeste donošenje zakona o pravima žrtava torture. Kada bi donijeli taj zakon to bi bila svojevrsna potvrda onoga što se dešavalo na ovim prostorima. Istina, to bi uzrokovalo i određene troškove na državnom nivou, ali zar zaista nije vrijeme da se tim ljudima koji su uložili svoje zdravlje, svoje živote u ovu državu, kako je mi god napravili u budućnosti, da se tim ljudima prizna zdravstvena zaštita, socijalna zaštita, ono što su oni uložili u ovu državu”, istakao je Omerović.
Današnjem obilježavanju „Dana logoraša Bosne i Hercegovine“ u Bratuncu prisustvovao je i Ramiz Salkić, potpredsjednik manjeg bh. entiteta RS-a.
”Nađimo načina da obezbijedimo da pravda bude zadovoljena, da žrtve dožive satisfakciju i da zločinci budu kažnjeni”, rekao je Salkić koji je pozvao nadležne instance da procesuiraju ratne zločince:
”Moramo da budemo istrajni i hrabri. Nismo mi ništa bolji ljudi od onih koji su ubijeni u logoru, koji su spaljeni u živim lomačama u Višegradu, Foči, Kotor Varošu i drugim mjestima. Mi smo ostali tu da nastavimo našu borbu, i možemo da padnemo na ispitu ako odustanemo. Moramo glasnije govoriti. Logoraši moraju glasnije govoriti. Neprihvatljivo je da živimo u državi koja neće, ne želi ili ne može da riješi statusna prava logoraša”.
Sakib Ahmetović, predsjednik Udruženja logoraša Bratunac, ukazao je da je težak položaj logoraša koji su se vratili u Bratunac.
”Ja sam na svome. Vratio sam se na svoje. Otjeran sam, ali sam se vratio, iako smo manjina na svome. Logoraši su u svemu zaobiđeni, ako imaju malo boračkog dodatka to je sve”, kazao je Ajmetović.
Hiba Ramić, iz udruženja „Naše sjećanje“, kaže da mnoga pitanja koja se odnose na logoraše, ali i druge kategorije nisu riješena.
”Pitam se zbog čega se sve dešavalo, zašto, ko, čemu. To su pitanja koja će uvijek ostati neriješena. Evo krenimo od institucija, niti ima zakona na nivou države o logorašima, niti o civilnim žrtvama rata, o silovanim ženama i tako dalje”, naglasila je Ramić koja ističe da je bitno da se čuva kultura sjećanja na žrtve:
”Zahvaljujući našem udruženju i gospodinu Salkiću mi smo počeli raditi na jednom većem projektu, na knjigama koje govore o genocidnoj namjeri nad Bošnjacima 1992-1995. Ono što je naša zamisao bila jeste da tu budu zabilježene izjave svjedoka. Ratni zločini ne zastarijevaju i nadamo se da će Tužilaštvo uzeti te knjige i otvoriti procese”.