Dani bijele trake obilježeni okupljanjem građana i predstavom “Schindlerov lift”

Okupljanjem stotinjak građana na Trgu bana Josipa Jelačića i predstavom „Schindleov lift” u kazalištu Histrionski dom  obilježeni su Dani bijele trake u Zagrebu koje je organiziralo Vijeće bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba u suradnji s Udrugom Stara Rijeka i okolica u spomen na žrtve zločina koji se dogodio u Prijedoru i dolini rijeke Sane 1992. godine.

Na Trgu bana Josipa Jelačića tradicionalno se, već devetu godinu zaredom, okupilo stotinjak građana kako bi podsjetili domaću i međunarodnu javnost na zločin koji se dogodio u Prijedoru i dolini rijeke Sane 1992. godine.

Organizatori su sudionicima i prolaznicima na središnjem zagrebačkom trgu dijelili informativne letke i vezivali bijele trake oko ruke u sjećanje na stradanja Hrvata i Bošnjaka na tom području.

Organizator događanja, predsjednik Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba Armin Hodžić, naglasio je kako je ovaj skup posvećen žrtvama, Hrvatima i Bošnjacima koji su prisilno, kao znak raspoznavanja oko ruku i na svojim okućnicama morali istaknuti bijele trake.

„Radi se o Hrvatima i Bošnjacima koji su živjeli na tom području.  Vijeće bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba u suradnji s Udrugom Stara Rijeka je jedina organizacija u Gradu Zagrebu koji obilježava sjećanje na bijele trake i jedini na području Hrvatske koji obilježavaju ovaj datum. Žrtva Hrvata u manjem entitetu, ali i njihov položaj danas na tom prostoru u Republici Hrvatskoj je zanemaren, što je zasigurno i zasluga političkih okolnosti”, izjavio je Hodžić.

Nakon okupljanja na Trgu bana Jelačića, u Centru za kulturu Histrionski dom odigrana je predstava Schindlerov lift, nastala po istoimenom romanu autora Darka Cvijetića, u režiji Kokana Mladenovića i u produkciji Kamernog teatra 55 Sarajevo.

Uoči početka predstave, na kojoj je sudjelovao veći broj uzvanika, okupljene je pozdravio Armin Hodžić koji je poručio kako se predstava održava u spomen na sve žrtve Prijedora i okolice 1992. godine, ali i žrtve iz cijele Bosne i Hercegovine koje su nevino stradale za vrijeme rata.

„Ovo je posvećeno svima koji su 90-ih bili izloženi teroru, izgubili svoj život ili živjeli u nehumanim okolnostima samo zato što su bili druge vjeroispovijesti i nacionalnosti”, izjavo je Hodžić.

 

Direktor Kamenog tetara 55 Emir Hadžihafizbegović u opisu predstave poručio je kako mu je cilj napraviti predstavu koja će govoriti o miru, kako je ovo djelo „obrambeni čin kojim su

uposlenici Kamernog teatra 55 doprinosili obrani svega onoga što je ljudsko i normalno a

suprotstavljeno mraku i sunovratu ljudskosti s kojom smo se morali suočiti i boriti”.

 

Na letku koji je podijeljen građanima piše:

„Dana 31. svibnja 1992. godine vlasti bosanskih Srba su u Prijedoru izdale naredbu putem lokalnog radija kojom se naređuje nesrpskom stanovništvu da obilježi svoje kuće bijelim zastavama ili plahtama, i da pri izlasku iz kuća stave bijele trake oko ruke. Ovo je bio početak kampanje istrebljenja u kojoj su provođene masovne egzekucije, silovanja, otvarani koncentracijski logori i počinjeni drugi zločini. Konačni ishod je bio uklanjanje 94% Bošnjaka i Hrvata s područja općine Prijedor.

Bilo je to prvi put od 1939. godine i nacističkog proglasa prema kojem su poljski Židovi morali nositi žute trake s Davidovom zvijezdom oko ruke, da su članovi jedne etničke ili religijske grupe na ovaj način obilježeni za istrebljenje.

Ni dan danas vlasti tzv. Republike Srpske ne dozvoljavaju Bošnjacima i Hrvatima da obilježe mjesta stradanja izgradnjom spomenika u Prijedoru i na mjestu logora Omarska, Keraterm i Trnopolje. Preživjeli Prijedorčani i ove godine različitim mirovnim akcijama obilježavaju sjećanje na 3.173 ubijenih i nestalih civila.”

Program Dani bijele trake održava se s ciljem ukazivanja na diskriminaciju žrtava, poricanje i nemogućnost obilježavanja mjesta stradanja za sve žrtve rata Prijedora i njegove okolice.

Prethodni članakIBRAHIM KAJAN: Susret Muslimana koji se dugo nisu vidjeli
Naredni članakDerviš Sušić: Bosna trguje sjedećke. Mi ćemo stojećke. Nema sjedenja!