Komentirao sam današnji samit (summit) NATO-a, odnose sa Kinom, Rusijom i unutarnje odnose u NATO-u. No, također, i to kako je Hrvatska postala glasnogovornica Dragana Čovića i Milorada Dodika, bez neke svoje autonomne vanjske politike po pitanju (odnosa sa BiH) za koje sama kaže da joj je vrlo važno. Nije u interesu Republike Hrvatske, barem ja tako mislim, kao građanin, da se svađa sa saveznicima u NATO-u zbog pitanja koja se odnose na drugu državu (Bosnu i Hercegovinu), posebno ako ta druga država nije u NATO-u, pa prema tome ne spada u samoopisanu svrhu postojanja NATO-a, a to je zajednička obrana članica – a ne uređivanje izbornih sistema u zemljama koje nisu članice. Naročito joj nije u interesu da podredi svoju državnu vanjsku politiku politici HDZ-a BiH i SNSD-a. A to se događa, samo se natječu (Grlić-Radman i Milanović) o tome tko je tu stvarno “pobijedio”.
Ima li Hrvatska svoju autonomnu politiku prema BiH?
Prisjetimo se da je u prošlosti bilo i vrlo različitih pristupa Bosni i Hercegovini: od Tuđmanovog čekanja da se raspadne pa da Hrvatskoj pripadne pola, do Mesića koji je uvažavao Sarajevo i smatrao međunacionalne odnose unutarnjim pitanjem, Vesne Pusić koja je inzistirala na demokratizaciji unutarnjih odnosa i prijateljstvu s BiH, do Josipovića koji je bio spreman izraziti žaljenje zbog “konglomerata loših politika”. Danas govore da je ova svađa (oko ničega) presedan – ali sjećam se dobro da je Jadranka Kosor teško napala Ivu Josipovića zbog njegovih pomirljivih i prijateljskih izjava u Sarajevu na početku njegova mandata. Danas se to sve zaboravilo – dvije trube nadmeću se koja će biti glasnija a obje trube istu stvar.
A i gdje je opozicija u odnosu na ovo važno pitanje? Što o politici prema BiH misle danas u SDP-u, u Možemo, u Fokusu, u IDS-u? Nemojte me krivo shvatiti: opoziciju ne prozivam niti čak kritiziram – nije ona ta koja mora imati sve odgovore na sva pitanja, to je ipak stvar vladajućih stranaka. Opozicija ima luksuz prešutjeti. Ali, držim da bi bilo baš dobro da se čuju neka alternativna mišljenja, kakvih je bilo u prošlosti. Mi profesori i stručnjaci nismo tu da smišljamo nove politike, to je stvar političara. Izvolite, dobrodošli, mikrofon je vaš!
Video pogledaj na linku
