Prije doseljavanja na Balkan došlo je vjerovatno do formiranja · triju govornih grupa, zametaka današnjeg štokavskog, čakavskog i kajkavskoga dijalekta. Po doseljenju na Balkan, zapadni i sjeverozapadni dio zauzeli su kajkavci (koji su imali oblik upitne zamjenice kaj), jugozapadni teren – čakavci (sa zamjenicom ča), a istočni prostor- štokavci (sa zamjenicom što, šta). Prvih vijekova razvoja dijalekata (između VIII i XIV vijeka) prostor štokavskoga dijalekta bio je manji nego danas, jer su se kajkavski i čakavski dijalekt prostirali dublje prema istoku. Južno i jugoistočno ijekavsko štokavsko žarište širi se prema sjeveru i sjeverozapadu, migracijama intenziviranim od vremena . turskih osvajanja. U periodu od XVI do XIX vijeka štokavski dijalekt tako uvećava svoju teritoriju, širenjem novoštokavskih govora po staroštokavskom terenu, a i na prostoru kajkavskoga i čakavskoga dijalekta.
Na današnjem području Bosne i Hercegovine u srednjem vijeku je dominirala zapadna štokavština, štokavski dijalekt prijelaznoga tipa prema čakavštini. Zato se u literaturi često tvrdilo da je Bosna u srednjem vijeku bila čakavska, da je čakavizam dopirao do rijeka Bosne i Neretve, čak i do Drine. Nesumnjivo je jedino da je zapadna štokavština u historijskom smislu govorna osnovica bosanskog jezika.
Unutar štokavskih govora formiraju se tri cjeline, koje će se kasnije migracijama među sobom miješati. To su istočnoštokavski ekavski, južnoštokavski ijekavski i zapadnoštokavski, pretežno ikavski. Bosanski jezik je u čisto teritorijalnom smislu historijski nastiio na osnovama zapadnog štokavskoga dijalekta. Južna štokavština, tj. ijekavska, među ovim trima štokavskim cjelinama bila je u etničkom pogledu daleko najpokretljivija., Ijekavski govori su migracijama prekrivaU sjevernije i istočnije prostore čakavskoga dijalekta i zapadnog štokavskog, a širili se i na prostore kajkavskoga dijalekta. Tako je današnja slika qijalekata izbušena, nju karakteriziraju oaze. Sve je to rezultat migracionih pomjeranja u toku nekoliko vijekova. Bosansko-hercegovački teren nakon tih migracija postao je šarolik i dijalekatski nejedinstven. Na njemu već preovladava južna ijekavska štokavština, mada se još čuvaju ostaci zapadnog štokavskoga dijalekta, prije svega ikavizam i šćakavizam.
