Sulejmanov most naziv je za most koji se nalazio u blizini Osijeka, na rijeci Dravi, a napravljen je u vrijeme vladavine osmanskog sultana Sulejmana I Veličanstvenog 1566. godine. Na današnji ga je dan, četvrtog oktobra 1686. godine, srušio austrijski vojvoda Ludvig Badenski.
Sulejman je 1526. osvojio Osijek i znao je da, ako želi doći u Mađarsku, treba preći Dravu. Također je znao da je sam grad izuzetno važan strateški položaj, jer su Osmanlije mogle preko Osijeka i Bosne doći na Jadransku obalu.
Sama gradnja nije trebala predstavljati problem, jer je sličan teren bio i na Mohačkom polju gdje se odigrala važna bitka u kojoj su Osmanlije odnijele pobjedu. Jedini problemi na kojima su graditelji pronalazili, bilo je povećanje visine rijeke te nedostatak materijala za izgradnju takvog dugačkog mosta.
POčela je gradnja mosta a Sulejman je onda prema Mađarskoj krenuo obilaznim putem. Veliku ulogu u gradnji imao je i pečujski sandžak-beg Hamza i požeški sandžak-beg Nesuh. Svaki od njih je počeo graditi most sa svoje strane Drave, a kako je Hamza-beg imao veći udio, njega često navode kao graditelja mosta.
Godine 1566. Sulejman kreće u osvajanje Beča i htio je prijeći preko mosta što prije, te su radovi tada tekli ubrzanije pa je završen 19. jula 1566. godine, a dan kasnije je Sulejman prešao preko njega.
Most je bio dugačak čak šest kilometara (do Darde), a širok šest metara kako bi se dvije kočije mogle mirno mimoići. Stajao je na lancima povezanim čamcima na kojima su učvršćene daske. Sa svake strane imao je ograde, tako da je mogao sa strane ići i po jedan pješak. Svi su građani Carstva, osim vojnika i plemića, trebali plaćati mostarinu, a most je redovno održavan.
Godine 1663. veliki vezir Ahmed-paša Köprülü napušta bojište u Austriji kako bi otišao na zimovanje u Beograd. Hrvatski ban Nikola VII Zrinski je odlučio iskoristiti priliku dok vezir bio u Beogradu, te je odjurio na Dravu i spalio most. Tome u čast španski je car Filip IV Zrinskog uvrstio u red Vitezova zlatnog runa.
Čim je vezir čuo vijest o spaljivanju mosta, odmah je došao u Osijek kako bi pokušao sanirati štetu. Most je popravljen 10. augusta iste godine, na isti dan kada je sklopljen mir u Vasváru, čime je privremeno prekinut sukob između Habsburške Monarhije i Osmanskog Carstva, piše Stav.
Nakon toga je skoro dvadeset godina bio u civilnoj upotrebi, sve do 1685. godine, kada je austrijski general Jacob Lesle htio napasti Osijek. Plan je bio da priđe s vojskom mostu, usput da ga zapale te vrate Osijek, ali Osmanlije su bile pametnije te su dio mosta rastavili na lađe i pustili da ih Drava odnese. Lesle je uspio onda samo spaliti građevine koje su bile u njegovoj okolini.
Godine 1686. vojvoda Ludvig Badenski osvaja Pečuj i Šikloš te odlazi u napad na Dardu, a Osmanlije se preko mosta povlače u Osijek, dok vojvoda naređuje da se most spali. Cijeli most je gorio do 4. oktobra.
Veliki vezir Sulejman-paša 1687. pokušao je ponovo napasti Osijek i ponovo izgraditi most, ali je taj pohod neuspio 12. augusta kada je vezir poražen u haršanjskoj bici, a 29. septembra Osmanlije napuštaju Osijek.
Godine 2008. prilikom čišćenja jednog ribnjaka u Dardi graditelji su naišli na arheološke ostatke za koje se pretpostavlja da pripadaju mostu.