Izborni su se pobjednici uspjeli dogovoriti mjesec dana nakon parlamentarnih izbora u Hrvatskoj. Andrej Plenković, predsjednik HDZ-a, i Božo Petrov, predsjednik MOST-a, izašli su pred javnost i objavili kako su postigli dogovor o formiranju nove Vlade Hrvatske. Plenković je izjavio kako ima više od 90 potpisa saborskih zastupnika koje nosi predsjednici Republike kao dokaz za imenovanje mandatarom nove Vlade. Riječ je o 61 potpisu zastupnika HDZ-a, 14 zastupnika MOST-a, 7 zastupnika nacionalnih manjina, 5 potpisa zastupnika HSS-a i 4 zastupnika stranke Milana Bandića. Time je završen prvi dio postizbornih kombinacija i pregovaranja.
Za razliku od prošlih, ovi su postizborni pregovori protekli izrazito mirno. Drama koju je Hrvatska proživljavala prije nepunih godinu dana, kada su se dvije najveće parlamentarne stranke borile za naklonost MOST-a i šarena koalicijska vlada koju su na kraju formirali HDZ i MOST, bila je kratkog daha i sada predstavlja prošlost. Eksperiment s nestranačkim premijerom Timom Oreškovićem nije uspio, a najbolji dokaz tome jesu novi, ovaj put izvanredni parlamentarni izbori kroz koje je Hrvatska prošla nepunu godinu nakon proteklih. No, eksperiment je rezultirao i nekim pozitivnim posljedicama. Prva je svakako rast BDP-a i izlazak iz krize. Ekonomisti to često pripisuju pozitivnoj poslovnoj klimi u okruženju, da se u Hrvatskoj ne radi ništa, BDP bi rastao zbog porasta BDP-a i poslovne klime u Europskoj uniji. No, ostaje činjenica kako BDP raste, a rast je počeo u vrijeme Oreškovićevog mandata.
Drugi veliki pozitivni pomak jeste to što su se najveće stranke riješile svojih vođa. HDZ je smijenio Tomislava Karamarka prije izbora, a nakon njih, s dužnosti je odstupio i Zoran Milanović, predsjednik SDP-a. Od dolaska Milanovićevog SDP-a na vlast politička borba u Hrvatskoj pretvorila se u nastavak borbe “ustaša” i “partizana”, tako zabavljajući hrvatsku političku javnost te prikrivajući stvarne uspjehe i probleme s kojima se Hrvatska nosila.
Velike su nade uložene u uspjeh Vlade pod vodstvom Andreja Plenkovića. Riječi poput stabilnost i vjerodostojnost predstavljaju svojevrsni moto njegovog mandata. Nakon velikih promjena koje je izvršio i na koje je utjecao MOST, čini se da Hrvatska ulazi u mirno i stabilno razdoblje u kojem će se ostvariti obećanja data u predizbornim kampanjama.
To je otvorilo procese preispitivanja i preslagivanja na cijeloj hrvatskoj političkoj sceni. Glavni izborni gubitnik Zoran Milanović izjavio je javno kako se neće kandidirati na sljedećim stranačkim izborima te se povlači iz političkog života. Predsjednik HSS-a Krešo Beljak sukobljava se s protivnicima u svojoj stranci. Oni bi rado da on podnese ostavku i da se provedu unutarstranački izbori za novo stranačko vodstvo. Njihova predvodnica, europarlamentarac Marijana Petir, smatra kako je HSS otišao “previše ulijevo” te ga treba vratiti na poziciju koja mu pripada, u desni centar.
Razdoblje stabilnosti koje nam najavljuje nova vlast u formiranju prijeko je potrebno za preslagivanje bošnjačke i muslimanske zajednice u Hrvatskoj. Neuspjeh Bošnjaka da dva puta zaredom osvoje mandat saborskog zastupnika jasno ukazuje kako je i u toj zajednici sazrelo vrijeme za promjene.
Iako su, prema popisu stanovništva Hrvatske, Bošnjaci nakon Srba najbrojnija nacionalna manjina, otprilike dvostruko brojniji nego sljedeća po brojnosti, albanska nacionalna manjina, oni ne uspijevaju već drugi put zaredom osvojiti mandat saborskog zastupnika nacionalnih manjina. U čemu je stvar? Je li u pitanju sindrom “glupih Bosanaca” koji zijane na utakmici gdje svi indikatori idu njima u korist ili je u pitanju nešto drugo?
Bošnjaci u Hrvatskoj prolaze kroz generacijsku smjenu. Generacija koja je iznijela rat i izborila Bošnjacima u Hrvatskoj status kakav danas imaju polako ide prema svom biološkom kraju. Ujedno, na scenu je stupila nova generacija među kojima se vjerojatno nalazi i novi politički lider Bošnjaka u Hrvatskoj. Ta nam generacija govori i o dubini promjena koje su zadesile Bošnjake u Hrvatskoj. Naime, prevladavajuća većina mladih Bošnjaka rođena je u Hrvatskoj. Prije desetak godina većina Bošnjaka bila je rođena u Bosni, a dolazak njih i njihovih obitelji u Hrvatsku bio je uvjetovan ratom. Mladi hrvatski Bošnjaci nemaju drugog zavičaja osim Hrvatske. Oni žele sudjelovati u hrvatskom političkom životu, ne više kao manjina nego kao ravnopravan element hrvatskog političkog života.
Primjer je toga Zlatko Hasanbegović, koji je, kao oličenje starčevićanskog sna o hrvatskom političkom narodu čiji su sastavni ravnopravni dio i katolici i muslimani, ušao u hrvatsku izvršnu vlast i postao ministar u Oreškovićevoj Vladi. Iako ga mediji nastoje održati i prikazati kao predvodnika radikalne struje u HDZ-u, za njega nema mjesta u novoj Vladi. Plenković se legitimirao kao predvodnik novog HDZ-a na tragu Radićeve koncepcije Hrvata i katolika u kojem nema toliko mjesta za muslimane kao u Starčevićevoj koncepciji hrvatstva. Najglasniji izdanak te koncepcije danas su bivši vojnici HVO-a koji traže da im Hrvatska isplaćuje mirovine kao što ih isplaćuje umirovljenim pripadnicima HV-a.
Nova generacija hrvatskih Bošnjaka donosi i nove okolnosti u politički život. To se pokazalo i na proteklim redovnim i izvanrednim izborima. Naime, iako nakon Srba najbrojnija nacionalna manjina, Bošnjaci na redovnim izborima nisu osvojili saborski mandat. Mjesto je osvojila Albanka Ermina Lekaj Prljaskaj. Kolika je konfuzija u bošnjačkim redovima, pokazala je i činjenica kako je i sljedeći po broju glasova bio također Albanac. Što se desilo Bošnjacima?
Prvi saborski zastupnik dr. Šemso Tanković, koji je tu funkciju obnašao u nekoliko mandata, bio je bošnjački politički predstavnik u Hrvatskoj u teškim vremenima rata i poraća. Njegov nasljednik Nedžad Hodžić dolazi glasačkom tijelu kao željno očekivana promjena koja, nažalost, nije ispunila očekivanja. Naredni su izbori došli kao konačni sud. O kvaliteti njegovog saborskog rada tijekom mandata govori činjenica kako Hodžić nije ponovo izabran za zastupnika, kao niti jedan Bošnjak. To nam govori o velikoj razlomljenosti bošnjačkog biračkog tijela, kao što nam ukazuje na nezadovoljstvo Hodžićevim radom. Kad se pogleda unatrag, ispada kako je njegov najveći politički uspjeh što je protiv sebe ujedinio pripadnike drugih nacionalnih manjina koji su ga na kraju i smijenili.
Izvanredni su izbori predstavljali priliku za popravni ispit. Ozbiljnost situacije najbolje je shvatila Islamska zajednica u Hrvatskoj, a Bošnjaci su narod koji od svih institucija ima najviše povjerenja upravo u nju. Druge bošnjačke institucije zbog prekratkog postojanja nisu uspjele izgraditi prijeko potrebno povjerenje biračkog tijela. Ujedno, razlomljenost bošnjačkog političkog tijela u Hrvatskoj pokazuje i kako bi figurativno svatko htio biti kalif umjesto kalifa. U tom moru aspiranata na prijestol razlomljenost bošnjačkog biračkog tijela rezultirala je izborom albanskog kandidata. Iako malobrojniji, uspjeli su okupiti svoje biračko tijelo oko jednog kandidata i pobijediti na izborima. U teoriji, brojnost biračkog tijela omogućuje izbor muslimana u Sabor na svakim izborima. No, manjinsko biračko tijelo izabralo je glasati po etničkoj pripadnosti, a ne po vjerskoj. Izbor Albanke koja nije muslimanka pokazuje kako su Bošnjaci politički “ostali” jedini muslimani u Hrvatskoj.
Neovisni kandidat Mirza Mešić, imam i vjeroučitelj s pedigreom Islamske zajednice iza sebe, prekasno se uključio u izbornu utrku da bi pobijedio, no njegov je angažman ukazao na ozbiljnost situacije. Islamska zajednica, zbog prirode svog poziva, trudi se držati po strani od dnevnopolitičkih obračuna. No, ovaj su se put aktivnije uključili u političku arenu. Ostali su bošnjački politički akteri Mešićevu kandidaturu doživjeli kao pojavu još jednog konkurenta. Predizborna utakmica rezultirala je ponovnim izborom nebošnjačkog kandidata za zastupnika nacionalnih manjina.
Bošnjaci će u Hrvatskoj naredno razdoblje provesti u političkoj opoziciji. Upozorava nas to kako je pred Bošnjacima vrijeme redefiniranja svojih političkih prioriteta. Mladi Bošnjaci rođeni u Hrvatskoj prolaze kroz proces asimilacije i u sve većoj mjeri žele ravnopravno sudjelovati u hrvatskom političkom životu, a ne ograničeni na manjinsku političku arenu. Nekadašnjih desetak Hrvata islamske vjeroispovijesti naraslo je danas na desetak tisuća muslimanskih Hrvata. Vremenom se formira populacija koja je politički neorganizirana. Pitanje je vremena tko će ih prepoznati i politički organizirati. Nekadašnja središnja stranka Bošnjaka u Hrvatskoj danas i sama prolazi kroz razdoblje redefiniranja i traženja nove misije. Hoće li ona biti politički glas nove generacije ili ta zadaća čeka nekog drugog, pokazat će vrijeme.
Izvor: Stav.ba
