Hrvatski mediji pokazuju veliki interes za edukativne programe u zagrebačkom ZOO, ali to da je na Trgu bana Jelačića Vijeće bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba 31.5. održalo neki Dan bijelih traka nije im bilo u interesu.
„Ubit“ će se od truda da nadugo i naširoko pišu o spašavanju kornjača iz talijanskih ribarskih mreža i o zelenim politikama – izračunali su čak koliko je za okoliš štetno pretjerano korištenje fena za kosu. Istodobno će ignorirati to da je u nekom Prijedoru tokom agresije ubijeno 3176 bošnjačkih i hrvatskih civila. Ignorirat će to da u Bosni i Hercegovini ne postoje masovne grobnice u koje su zajednički istovareni Hrvati i Srbi. Postoje samo masovne grobnice u kojima se zajedno nalaze Hrvati i Bošnjaci.
Jedna od njih je i prijedorska Tomašica.
TRETMAN BOŠNJAČKE MANJINE U HRVATSKIM MEDIJIMA
Kada govorimo, na primjer, o aktuelnim vladinim Operativnim programima nacionalnih manjina za razdoblje 2021. – 2024, u kojemu nema Bošnjaka, onda govorimo o jasnoj politici skandaloznog odnosa prema bošnjačkoj nacionalnoj manjini u Hrvatskoj. Za takav odnos potrebno je imenovati i prvog krivca kojemu je u interesu da Bošnjaci ne budu dio razvojnih politika – albanska zastupnica Ermina Lekaj Prljaskaj koja tek nominalno predstavlja i Bošnjake.
To da su najjači mediji u Hrvatskoj prešutjeli da se 31. maja održao neki Dan bijelih traka u centru glavnog grada spada u demonstraciju neke vrste posvemašnje nezainteresiranosti, pa i prezira. Čak niti činjenica da je obilježavanje Dana bijelih traka i pitanje hrvatskog naroda kao žrtve, nije dovoljan zalog da pokažu bilo kakav interes. Jer, zaboga, trebali bi onda napisati da su Bošnjaci i Hrvati zajedno ubijani. Možda bi nekome u kameru iscurilo da su Hrvati i Bošnjaci braća po stradanju, eto, barem u Prijedoru. Takvo nešto se očito ne smije pustiti u javni servis. No, zašto bi nas to čudilo kada javni servis ignorira i činjenicu ogromnog broja branitelja Bošnjaka u obrani Republike Hrvatske, kao i ogromnog broja poginulih branitelja Bošnjaka u periodu Domovinskog rata.
Ipak, bilo je i svjetlih medijskih primjera. O Danima bijelih traka koji su održani u Rijeci u organizaciji bošnjačkih udruga na čelu s Vijećem Bošnjačke nacionalne manjine Grada Rijeke pisao je riječki „Novi list“, a o manifestaciji u Sisku, u organizaciji Vijeća bošnjačke nacionalne manjine grada Siska, više lokalnih sisačkih medija. U Zagrebu je aktivnosti Vijeća bošnjačke nacionalne manjine popratila OTV televizija. Najviše vijesti o Danima bijelih traka u Zagrebu je generirano putem zagrebačkog dopisništva turske državne novinske agencije Anadolu Agency koja više nego pohvalno pokazuje stalni interes za aktivnosti Bošnjaka u Hrvatskoj. Međutim, vijest ove agencije o događaju na Trgu bana Jelačića prenijeli su bosanskohercegovački mediji kojima je očito ovo obilježavanje bilo zanimljivije od hrvatskih.
KAKO DALJE – BIRAMO IZMEĐU IZMEĐU KUKNJAVE I SAMOIZLJEČENJA
U atmosferi i političkog i medijskog ignoriranja koje se provodi nad Bošnjacima u Hrvatskoj ne treba padati u zamku onoga što hrvatski nacionalisti u svojim šovinističkim izljevima nazivaju „manjinska kuknjava“. Ispravan put je dijagnosticiranje općeg stanja u kojem se Bošnjaci trenutno nalaze i to na način da se prije svega krene od sebe.
Niko se ne bi usudio ignorirati drugu po veličini manjinsku zajednicu u Hrvatskoj da ona uspijeva djelovati homogeno, da na principima zajedničkog nacionalnog interesa (koji zasigurno postoji) ima snage nastupati prema hrvatskim institucijama. Unutarnja slabost i podijeljenost Bošnjaka u Hrvatskoj širom otvara vrata onima kojima su važnije talijanske kornjače od druge po veličini nacionalne manjine u Hrvatskoj.
I zato, umjesto naricanja nad svojom sudbinom potrebno je djelovati. Ispred bošnjačke nacionalne manjine u Programsko vijeće HRT-a je imenovan gospodin Đemal Bratić. Bošnjačke udruge su dužne poticati ovaj dragocjen kadar da se, s obzirom na svoju poziciju, zalaže za jaču prisutnost bošnjačke nacionalne manjine u javnom servisu. Štaviše, potrebno je Đemalu Bratiću predložiti niz programskih ideja kako to ostvariti. Odnosno, dužni smo Đemalu Bratiću ponuditi kreativnu energiju koja definitivno postoji, ali je zatomljena.
Nadalje, ako su Bošnjaci u Hrvatskoj realizirali da su od hrvatske politike stavljeni u „zamračeni mode“ potrebno je da se pouzdaju u vlastite snage. Nije pošteno optuživati Hrvate i hrvatsku politiku da ignoriraju Bošnjake ako oni sami unutar svoje medijske produkcije ne pokazuju interes za bošnjačke manjinske teme.
SLUČAJ KDBH “PREPOROD” – SAMONIJEKANJE KOJE VODI U SAMOUNIŠTENJE
Zašto bi bila kriva hrvatska Vlada ili bilo koje Programsko vijeće u javnom servisu kada temeljna bošnjačka udruga u Hrvatskoj, KDBH „Preporod“, ne radi svoj posao za koji dobiva izdašne financije.
Zašto bi bio kriv „Večernji list“ ili „Jutarnji list“ kada najstariji bošnjački časopis u Hrvatskoj „Behar“ pod vodstvom predsjednika KDBH “Preporod” Ervina Jahića skreće s manjinskih tema i ignorira vlastiti narod u ime kojeg dobiva financije od Savjeta za nacionalne manjine. Odnosno, Bošnjaci u Hrvatskoj prije bilo kakvih optužbi na račun Hrvata trebaju pogledati sami sebe.
Državna agencija HINA ignorira aktivnosti bošnjačke nacionalne manjine u Hrvatskoj. No, to je kudikamo manji problem od toga da bošnjačka HINA koja se zove „Preporodov Journal“ ignorira Bošnjake. Ovaj list dobiva 260.000 KN iz proračuna da bude bošnjački informativni list, a pri KDBH „Preporod“ ga vodi političar iz Radničke fronte i književnik Nenad Rizvanović.
Iako bi se našlo još primjera unutar bošnjačkih udruga koji boluju od iste bolesti samonijekanja i samouništavalačkih navika u svojem djelovanju mi ističemo onu najveću, koja dobiva najviše financija i prema tome ima i najveću odgovornost. Budući da nema odgovornosti prema onome što bi trebala biti misija KDBH „Preporod“ dužni smo upozoravati, a u skorije vrijeme poduzimati i akcije iskazivanja otvorenog bunta. Jer, ako neka bošnjačka udruga dobiva novac da čuva bošnjački identitet a radi suprotno, ona u suštini krade resurse od svojeg naroda. KDBH „Preporod“ ne postoji radi privatnih lica i njihovih privatnih interesa kakvi god bili, ono je javno dobro bošnjačkog naroda u Hrvatskoj.
Stoga, prije nego krenemo upirati prste prema hrvatskoj većini, dužni smo preispitati sebe.
Nažalost, ostaje činjenica da najveći hrvatski mediji ignoriraju jedan događaj koji se direktno i njih tiče. Dan bijelih traka je i hrvatska tragedija. Ostaje činjenica da s Bošnjacima ne žele dijeliti ni tragediju ni veselje. I to je ono što boli Bošnjake u Hrvatskoj, bez obzira što si neki među njima to ne žele priznati, nadajući se da će se situacija promijeniti.
I hoće, samo u jednom slučaju, ako Bošnjaci promijene sebe i prepoznaju potencijal u zajedničkim nacionalnim pitanjima.
Novi glas – središnji informativni portal Bošnjaka u Hrvatskoj