IBRAHIM KAJAN: Susret Muslimana koji se dugo nisu vidjeli

U nastavku se nalazi druga kolumna Ibrahima Kajana koje će u periodu pred nama biti objavljivane u okviru serije tekstova Autobiografski fragmenti na Središnjem informativnom portalu Bošnjaka u Hrvatskoj Novi glas

Ibrahim Kajan

Lipanj 1990-e, bujaju metamorfoze i političke tranzicije

Ljeti u Knjižnici Bogdan Ogrizović u Preradovićevoj 5 radimo u jednoj smjeni, naizmjenično  jedan dan ujutro, a sljedeći poslijepodne. Jasna i ja smo bibliotekari-informatori na Dječjem odjelu. Sad nam je cjelokupno članstvo – libero, rasuto poput veselih bisera po planinama i morskim obalama –  svi su na feriju do rujna i nove školske godine!  U odjelima za odrasle malo je drukčije. ‘Odrasli’ ostaju, jer su im pune ruke posla:  strukturiraju novu hrvatsku višestranačku vlast izbornih pobjednika. Da, da, lani sam otputovao iz socijalističke Hrvatske u Ankaru, a sada se, godinu kasnije, vraćam u kapitalističku Hrvatsku.

Političko i društveno preslagivanje vidljivo je na svakom koraku, po plakatima, naslovnicama novina, zamjenama državnih simbola, uzavrelim tranzicijama svih vrsta…  Prvorazredna je zanimljivost u profilima nositelja novih političko-stranačkih struktura, a evo sad, nakon okončanih parlamentarnih izbora početkom svibnja,  i objelodanjenih imena državnih funkcionera.  Poziciju, u najvećem broju, čine bivši komunisti, a opoziciju – komunisti koji su ublažili zamijenjene  partijske iskaznice socijalističkom atribucijom.  Ukratko, i s jedne i s druge strane su članovi  Saveza komunista, bivši, poput generala JNA u mirovini dr. Franje Tuđmana, predsjednika Hrvatske demokratske zajednice i apsolutnog pobjednika travanjsko-svibanjskih parlamentarnih izbora, ili aktivni, ostajući u crvenom dresu,  poput Ivice Račana, čvrste figure opozicijske stranke nove političke konfiguracije.

Nakon što je u Sarajevu 26. svibnja 1990. utemeljena Stranka demokratske akcije s Alijom Izetbegovićem na čelu, osnovan je (20. lipnja) i njezin ogranak u Zagrebu, s predsjednikom dr. Šemsom Tankovićem.

Kroz proteklu godinu, nije mi ni u jednom trenutku nedostajao “politički život Zagreba” ali su mi nedostajali književnost, kazalište, film, i susreti  sa živim stvarateljima, umjetnicima, i prijateljima. Cvjetni plac je jedno od najfrekfentnijih susretišta umjetnika, publicista, urednika radija i tv – a Bogdan Ogrizović mjesto dogovora i korisni punkt novih izdanja što ih bibliotekari osiguravaju publicistima i kritičarima tiskanih i elektronskih medija. Tako i sam nerijetko surađujem, godinama, u emisijama Radio Zagreba – U prvom planu književnost Đurđe Mačković, Trećeg programa  Daniela Dragojevića, u dječjim emisijama Stjepana Jakševca, ali i autorskim tekstovima u dramskim programima Mate Ganze i Miroslava Mađera… ali i u TV-evisiji Ivana Salečića Knjige i ideje, punih pet godina. Ovdje, u Knjižnicu,  svraćaju mi gotovo svi prijatelji – od Enesa Kiševića kojeg sam upoznao na prvim književnim susretima na Kozari 1967., do Sunčane Škrinjarić, Nusreta Idrizovića, Zlate Kolarić-Kišur, Paje Kanižaja, Vesne Parun,  klasika i promašenih genija, te cijelog niza mladih pisaca koji su krenuli u osvajanje svijeta.

Povratak zabranjenih kulturnih vrijednosti

Nema dana da novine ne objave bar dvije-tri vijesti o obnoviteljskim skupštinama onih starih udruga, koje su u prvim boljševičkim godinama novi  surovi vladari zabranjivali i potpuno iz javnog života eliminirali.  Posebno su bili nemilosrdni u Bosni i Hercegovini. Tamo sam kao mlad dečko doživio politički napad – na samom Plenumu SSRN Bosne i Hercegovine, u Sarajevu. Mostarac, Miroslav Šulentić, predsjednik SSRN Hercegovine, učinio me gotovo „zvijezdom“ svog  referata o neprijateljima države… Prepisao sam iz beogradskog Večernjeg lista od 30. 9. 1970:

 “U okviru zamisli orijentacije za oživljavanje muslimanskog nacionalnog bića, Kajan je bio jedan od nosilaca inicijative da se u Zagrebu, zatim u Sarajevu i drugim mjestima BiH formiraju klubovi Muslimana u kojima bi se okupljali mladi intelektualci koji će, kako je on isticao, uložiti napore za konsolidaciju i efikasniji rad IVZ na nacionalnom pitanju. Kajan se zajedno sa još jednim brojem Muslimana istomišljenika oslanjao na akcije ekstremnih nacionalista među muslimanskim intelektualcima u Sarajevu. Nagovještavao je i pokretanje književnog lista sa tematikom o muslimanskom duhu u jugoslavenskoj književnosti.”

Nešto je, očito, potpuno završeno. Počinje li novo poglavlje?

Pred sami kraj tog radnog dana, dođe u knjižnicu Mersija Omanović. I nju sam upoznao, i njezina brata Mirzu, kad sam, vojnikom,  slučajnim spletom okolnosti, došao s Enverom Čolakovićem u mesdžid u Tomašićevoj 12. Na  Tribini četvrtkom dr. Sulejmana Mašovića gostovao je Enver, a ja sam mu, ne znajući, naletio doma u goste. Poveo me sa sobom, šta je drugo mogao!

Mersija me predstavi svom pratitelju, s kojim potražismo mjesto u kafiću na otvorenom pred kinom na Cvjetnom, govoreći njegovo ime: dr. Mustafa Imamović. “Mustafa i ja smo bili zajedno na Skupštini“Preporoda” u sarajevskoj Vijećnici 5. X. 1990. a Mustafa je i u Glavnom odboru.” Bilo mi je drago da sam ga upoznao. Prvi put sam ga čitao u Makovu „Životu“.

Tako su u Zagreb stigle informacije iz prve ruke, i nagovještaj vrlo lijepe promjene! Kultura jednog naroda, za mene predstavlja sve po čemu se taj narod prepoznaje i što je najljepše u narodnosnoj jezgri uopće! Mersija je pričala, citirala profesora Rizvića i Purivatru, pa, sjetivši se,  stade iz svoje tašnice vaditi i na stol slagati neke formulare i printane papire – da ih doma ponesem! Pa će me ona nazvati. Pa da i mi nešto uradimo, je li tako?! Tako je, nasmijasmo se, i novi sastanak jedni drugima obećasmo.

„Preporod“  je bošnjačka  Matica

Susretali smo se, i zagrijali, naravno, za ideju podizanja „našeg Preporoda“ – „naše, bošnjačke Matice“. Da ne bi bilo po onoj gdje puno baba…, ojačasmo operativni  „pogon“ (pravnikom  A. Muftićem), i razaslasmo „pismo namjere“ s pozivom jačanja inicijative. Tridesetak intelektualaca, profesora, znanstvenika, umjetnika i poklonika kulturnog života, izraziše volju da zajednički utemeljimo društva…

Dana 23 siječnja 1991. formiran je Inicijativni odbor. Da se ne pokolebamo, sami smo sebe obvezali da ćemo održati Osnivačku skupštinu u roku od mjesec dana.  Hina je informaciju plasirala printanim i elektronskim medijima. Citiram je, skraćenu, prema  Novom listu  od 25. siječnja 1991., naslovljenu: “PREPOROD” U ZAGREBU“.

ZAGREB (HINA) – U Zagrebu se sastao Inicijativni odbor Kulturnog društva Muslimana u Hrvatskoj “Preporod” i pokrenuo proces utemeljenja tog društva. U razgovoru je istaknut doprinos Muslimana hrvatskoj kulturi. Književnik Ibrahim Kajan je, među ostalim , rekao (…)  da će posebnost muslimanske kulture u Hrvatskoj biti osnova i predmet djelovanja budućeg društva, koje će se, kako je zaključeno, utemeljiti za mjesec dana . Osnivačku će skupštinu pripremiti Ibrahim Kajan, Asim Crnalić, Nusret Idrizović, Mersija Omanović i Amir Bukvić.

U čitaonici Islamskog kulturnog centra održan je sastanak inicijativnog odbora. Među članovima su najpoznatiji zagrebački bošnjački intelektualci, jedni pored drugih, koji dugo, dugo  nisu sjedili zajedno. Razdvojeni su simplificiranom i surovom podjelom svijeta  ideološke države na samo dva prostora; vjerujućem i nevjerujućem, materijalističkom i duhovnom. Neki sumnjaju – je li „Preporod“ nacionalistički? Neki se pitaju „da nam ovo netko ne podvaljuje“?

Zbog toga je naše dogovaranje oko ciljeva i programa „Preporoda“ – trajalo dugo, poput epskog podizanja “mosta na Bojani”. Ta podvojenost, opreznost, pa i strah najviše se očitovao u trenucima kandidiranja nekog poznatog imena, za predsjednika Društva. Nitko nije htio biti predsjednikom! Priprema skupštine je trajala četiri mjeseca – zakazana je 2. svibnja 1991., u Kristalnoj dvorani Hotela Intercontinental (današnjeg Westina).   Tiskara Sakiba Topića je otisnula 2000 pozivnica  s mojim apelativnim teksom:

Stotinu i kusur godina doseljavamo u Zagreb, pa nam je postao kućom, a Hrvatska dragom domovinom. Od onoga što smo najbolje znali i umjeli, utkivali smo u njegovu povijest. I mi smo, zajedno sa Srbima i Madžarima, s Talijanima i Slovencima, sa Židovima i Slovacima izgrađivali hrvatsku kulturu, osvješćujući znanu činjenicu da nema na svijetu ni jedne nacionalne kulture koju su izgrađivali isključivo i jedino oni po kojima je dobila ime.  Ali, gdje god bili, koliko god dugo vremena ovdje živjeli i tu umirali, što god da smo radili – u našim je dušama središnji dio bio i ostao nezadovoljen: najmanje smo učinili za same sebe kao Muslimane! Krhku stvarnost našega kulturnog nasljeđa davno su ispraznile brojne silnice povijesnog vremena. Oni koji su se trudili da povežu konce i naslute bar privid trajnosti, gušeni su, a njihova djela prešućivana. Težnja je čovjekova da nešto ostavi iza sebe, da nešto s v o j e dade svijetu, da mu pridoda baš onu inačicu koja će biti drukčija – a svima korisna. Vrijeme je, pridodajmo je.

                                                Ibrahim Kajan, Abdulah Muftić, Mersija Omanović

Osnivačka skupština Kulturnog društva Muslimana Hrvatske „Preporod“ – bila je veličanstvena! U velikoj, sjajnoj, blistavoj  dvorani – žamor 800 prisutnih  utihnuo je na prve taktove „Emine“, novog aranžmana Đele Jusića. Kulturni dio programa, urađen režijskim i glumačkim talentom Amira Bukvića,  protekao je poput sna.  Slušali smo  stihove, dramske i romaneskne ulomake bošnjačkih i svjetskih autora. I uz njih – živog Enesa Kiševića!

Potom su izlazili gosti i pozdravljali svečani trenutak rađanja kulturne institucije!  Da „Preporodu“ zažele dobru sreću, veliku i dugu budućnost, plodonosan rad na dobrobit države našeg porijeka i države našeg življenja. Govorili su: Stjepan Sulimanac, potpredsjednik Sabora Republike Hrvatske, dr. Rusmir Mahmutćehajić, potpredsjednik Vlade Bosne i Hercegovine, dr. Muhsin Rizvić, predsjednik KDM “Preporod” Bosne i Hercegovine, mr. Zdravko Mršić, ministar u Vladi Republike Hrvatske, Vlado Gotovac, predsjednik Matice Hrvatske, Dražen Budiša, predsjednik Hrvatske socijalno-liberalne stranke, Dr. Šemso Tanković, predsjednik Stranke demokratske akcije Hrvatsku.

Potom je najekspeditivniji čovjek cijele realizacije, odvjetnik Asim Crnalić, otvorio glavne stavke našeg okupljanja: Predložio je Dnevni red i Radno predsjedništvo u sastavu: dr. M. Aganović, dr. Z. Haznadar, dr. A. Kurjak, I. Voljevica i A. Crnalić, predsjednik. Slijedila su izlaganja prof. M. Omanović, imama dr. M. Cerića, književnika N. Idrizovića i književnika I. Kajana.

Tada je, jednogasno, aklamacijom izglasan i prvi Glavni odbor Kulturnog društva Hvatske „Preporod“. To je tijelo svojim radom, ugledom i autoritetom ostavlo čvrste temelje Društvu, prostorije, biblioteku, simpozijske rezultate, 29 godina čuvenog Behara, cijelu izdavačku djelatnost… U to ime, valja se sjetiti ljudi koji su stvarali programske osnove koji traju do dana današnjeg, a kojih je svakim danom sve manje u životu. U popisu su prvog Glavnog odbora. Imena članova na Ahiret preseljenih,  otisnuta su u fetu, pa i se sjetimo…

Glavni odbor / Predsjedništvo:  Ibrahim Kajan, predsjednik;  Nusret Mekić, potpredsjednik; dr. Nedžat Pašalić, potpredsjednik; Ismet Voljevica, potpredsjednik; Asim Crnalić, potpredsjednik; Mersija Omanović, tajnica; Midhad Šećerkadić, blagajnik; Članovi: Murat Alihodžić,  Amir Bukvić, Fikret Cacan, Selma Čamdžić, dr. Sulejman Čamdžić, dr. Husein Džanić,  Zinka Hadžić,  mr Sevdaga Hadžić, dr. Zijad Haznadar, Uzeir Husković, dr. Asim Kurjak, dr. Sulejman Mašović, Abdulah Muftić, Edib Muftić, Kemal Nanić, dr. Džemal Pezerović, Mirsad Srebreniković,  Hilmija Šabić.

Prethodni članak26. maj 1990: Kakve veze ima osnivanje SDA BiH sa Zagrebom
Naredni članakDani bijele trake obilježeni okupljanjem građana i predstavom “Schindlerov lift”