Prof. dr. Enver Imamović
PORIJEKLO I PRIPADNOST STANOVNIŠTVA BOSNE I HERCEGOVINE (3)
ILIRSKA BOSNA
Tokom seobe Bosna i Hercegovina je dobila nove stanovnike. Bili su to Iliri. Značajni su i po tome što su to prvi bosanskohercegovački stanovnici čije nam je ime poznato. Oni su Bosni dali trajno kulturno, etničko i političko obilježje. Njihovu kompaktnost razbili su tek Sloveni dvije hiljade godina kasnije, tokom VII stoljeća n.e.
Iliri su bili vrsni ratnici, nosioci napredne kulture i tvorci novog društvenog poretka koji je doveo do stvaranja prvih političkih organizacija na ovim prostorima iz kojih su potom nastale prve države (Ilirska kraljevina). Privredni i politički uspon Ilira veže se za razdoblje željeza (od X do I stoljeća st. e.). Kako je Bosna izuzetno bogata zlatom, srebrom, bakrom, željezom itd., Iliri s ovog područja su stekli znatnu prednost u odnosu na svoje susjede pa je to razlog da se Bosna i Hercegovina smatra njihovom centralnom kulturnom i političkom zonom.
Bosnu su, naime, naseljavala najpoznatija i najjača ilirska plemena. Jedno od njihovih glavnih središta nalazilo se na Glasincu nedaleko od Sarajeva. Sjeverozapadnu Bosnu naseljavali su Japodi, sjevernu Mezeji, istočnu Dindari, zapadnu Dalmati, srednju Desidijati, južnu Daorsi i Ardijejci itd. Tokom I milenija st. e. za bosanskohercegovačke Ilire desila su se tri velika događaja koja su odredila njihovu daljnju sudbinu. Od VII stoljeća st. e. počinju kontaktirati sa Grcima pa se uspostavljaju obostrane kulturne i trgovačke veze. To je za Ilire imalo veliki značaj jer su ih Grci uveli u historijsko doba. Pod njihovim utjecajem Iliri počinju kovati novac, susreću se s pismom, od njih preuzimaju savršeniji oblik društvenog organiziranja i druge tekovine visoke helenske kulture. Iz tog vremena potječu i prvi pisani podaci o našoj zemlji i njenim stanovnicima. Time započinje historijsko doba bosanskohercegovačkih zemalja.
Drugi važan događaj veže se za prodor Kelta (Gala), prastanovnika današnje Francuske i sjeverne Italije. Oni su početkom IV stoljeća st. e. provalili na Balkanski poluotok kojom prilikom je jedan njihov dio napao bosanske starosjedioce. Vodeni su dugi i teški ratovi o čemu nas dosta opširno obavještavaju grčki pisci. Njihov prodor u Bosnu prouzrokovao je velika pomjeranja tamošnjih plemena. Iz srednje Bosne potisnuli su Autarijate koji su se uputili u istočnu Hercegovinu i današnju Crnu Goru. Od njih potječe naziv rijeke Tare. Pleme Ardijejaca, koje je naseljavalo gornji tok Neretve (od Konjica na jug), pomjerilo se niz Neretvu i zaustavilo na dijelu primorja i južne Hercegovine od ušća Neretve do Boke kotorske. Tu su kasnije stekli veliku moć pa su osnovali kraljevstvo koje je dugo predstavljalo bitan politički faktor na srednjem Jadranu.
STOPEDESETOGODIŠNJI RAT PROTIV RIMA
Najvažniji događaj u historiji bosanskohercegovačkih Ilira bio je stopedesetogodišnji rat protiv Rima i njihovo konačno pokorenje s te strane (I stoljeće n.e.). To je predstavljalo veliku prekretnicu u njihovom životu. Pod rimskom vlašću ostali su duže od 500 godina. Kroz to vrijeme dijelili su sudbinu ostalih pokorenih naroda objedinjeni moćnim Rimskim Carstvom koje se prostiralo od današnjeg Maroka na zapadu do Irana na istoku, i od Velike Britanije na sjeveru do današnjeg Sudana na jugu.
Zahvaljujući rezultatima arheoloških iskopavanja i djelima grčkih i rimskih pisaca, dosta smo dobro obaviješteni o izgledu, načinu života, društvenom poretku i kulturi tih starobosanskih starosjedilaca. Sasvim je izvjesno da su Iliri pripadali indoeuropskoj grani naroda, srodnih precima današnjih Francuza, Nijemaca, Španjolaca, Grka, Iranaca, Hindusa itd.
Grčki i rimski pisci ih opisuju kao visoke, riđe, spretne, ratoborne i slobodoljubive ljude. U historijsko doba živjeli su u plemenima kojih je bilo na desetine. Povezivala ih je krvna i jezička srodnost. Osnovno zanimanje bilo im je stočarstvo. Zahvaljujući obilju ruda koje su im osiguravale dovoljno metala za izradu oružja, i još k tome gorštaci, bili su neustrašivi ratnici. To je razlog da je moćni Rim protiv njih vodio stoljetne iscrpljujuće ratove.
KORIJENI MULTIETNIČKE, MULTIVJERSKE I MULTIKULTURNE BOSNE
Rimsko osvajanje Bosne znatno je izmijenilo njenu etničku sliku. S dolaskom Rimljana započeo je proces koji je Bosnu doslovno pretvorio u multietničku, multivjersku i multikulturnu zemlju. Rim je već tokom osvajanja doveo na ovaj prostor veliki broj vojnih jedinica koje su bile sastavljene od pripadnika raznih naroda sa raznih strana prostranog Rimskog Carstva. Za vojskom su došli činovnici, trgovci, radna snaga (robovi), zanatlije i dr. Mnogi od njih su ovdje stalno ostali. O tome svjedoče brojni nadgrobni spomenici na kojima se skoro uvijek navodi etnička pripadnost umrlog. Tako smo saznali da su u antičko doba uz starosjedilačke Ilire u Bosni živjeli i Rimljani, Italici, Gali, Germani, Britanci, Egipćani, Sirijci, Grci, Iranci itd.
Prisustvo stranaca potvrđuju i vjerski (kultno-votivni) spomenici. Svaka od nacionalnih skupina donosila je svoje vjerske predstave pa se tako stvorilo multivjersko društvo. Evidentirane su čak 24 razne vjere i desetine raznih božanstava. Prisustvo stranaca nije narušilo etničku kompaktnost starosjedilačkog ilirskog stanovništva. Oni su za sve vrijeme rimske okupacije uglavnom ostali stanovnici sela i malo su saobraćali i miješali se sa strancima. Romaniziranih (civiliziranih) Ilira bilo je malo. Njih su uglavnom činili isluženi vojnici koji su se po odsluženju 20 – 30-godišnjeg vojnog roka vraćali u svoj zavičaj i nastanjivali u gradovima. Takvi su živjeli po rimskim uzorima, uključivali se u javni život, i obično se ženili strankinjama. Njih je, međutim, bio mali broj i oni nisu utjecali na etničko raslojavanje svojih sunarodnjaka.
SLOM ANTIČKE CIVILIZACIJE I BOSNA
Kraj rimskog prisustva i slom antičke civilizacije, do čega je došlo krajem VI i početkom VII stoljeća n.e., bili su sudbonosni i za bosanskohercegovačko područje i njegove starosjedioce. To je bilo praćeno prodorom brojnih znanih i neznanih hordi, plemena i naroda koji su posvuda rušili, palili, pljačkali i ubijali. Na taj način nestalo je svega što je na ovim prostorima do tada postojalo i što je stvarano više od pola milenija. Sa zemljom je sravnjeno više od 100 gradova, a svi su bili građeni po standardima visoke rimske civilizacije, opremljeni tekućom vodom, kanalizacijom, sistemom centralnog grijanja itd. Zapisi suvremenih pisaca podrobno opisuju stravična zbivanja koja su pod konac antičkog doba zahvatila Evropu.
Balkan je u tome imao posebno mjesto, a u njemu, pak, Bosna. Na udaru barbarskih zavojevača prvo su se našli stanovnici gradova. Oni koji nisu uspjeli pobjeći, nestali su u plamenu svojih kuća i gradova. Iskopavanja ruševina iznose na vidjelo stravična svjedočanstva onoga što se ovdje dešavalo u doba seobe naroda (kraj VI i početak VII stoljeća n.e.). Skoro u svakoj ruševini nailazi se na sloj gareži a u njoj ljudske kosti, polomljeni inventar, vrhovi strjelica i sl. Pustošenja su bila tolika da se na većini takvih mjesta nije nikada više obnovio život.
Od naroda za koje se pouzdano zna da su najviše učestvovali u napadima, pustošenju i pljačkanju bosanskohercegovačkog prostora bili su Vizigoti, Ostrogoti, Avari i Slaveni. Oni su u velikoj mjeri izmijenili dotadašnju etničku sliku ovog prostora. Njihove žrtve su uglavnom bili gradski stanovnici, a njega su najvećim dijelom činili stranci, dok su starosjedioci živjeli po vrletnim selima pa su bili manje izloženi stradanjima. Bosna je u takvim okolnostima i u takvom stanju ušla u srednji vijek. Isti je slučaj, manje – više, bio s čitavim Balkanskim poluotokom.
(Nastavit će se)
PROČITAJ VIŠE: Bosna i neolit: Ko su bili bosanski crnci
PROČITAJ VIŠE: Homo Bosniacus – Ko su bili prvi ljudi na tlu Bosne i Hercegovine
