Hrvatski savez slijepih 15. oktobra obilježava Međunarodni dan bijelog štapa s porukom “Ako ne vidimo, nismo nevidljivi” kojom upozoravaju na veću potrebu uključenosti slijepih osoba u društvo.
U petak su poručili da je problem vidljiv i po broju i prohodnosti taktilnih traka, odnosno staza vodilja koje slijepim i slabovidnim osobama omogućavaju lakše kretanje.
Ispred Hrvatskog saveza slijepih u Zagrebu održali su “gerilsku akciju” – na taktilnu stazu postavljen je bicikl kojim upozoravaju na prepreke s kojima se svakodnevno suočavaju i koje im onemogućuju slobodno i sigurno kretanje, za što su im osnovni preduvjeti bijeli štap i taktilne trake.
Predsjednik Saveza Vojin Perić istaknuo je da se slijepe i slabovidne osobe mogu kretati vrlo sigurno po taktilnim trakama, ali da je problem kada se pojavi prepreka jer onda ne znaju kuda idu.
Taktilne staze su za kretanje slijepih, ne bicikala i romobila
Upozorio je da puno ljudi taktilne staze percipira kao biciklističke i romobil staze po kojima se mogu slobodno kretati jer su obilježene, ali da to nije tako.
“Taktilne staze su staze za kretanje slijepih i to treba znati. Po tim stazama bicikl i romobil ne bi trebali ići jer je velika opasnost za slijepe i slabovidne osobe. Bicikl i romobil se ne čuju, slijepa osoba ga ne može identificirati i može doći do nesreće”, objasnio je Perić.
Zauzeo se da taktilnih staza bude što više te da budu prepoznatljive kao one za kretanje slijepih osoba. “Bilo bi dobro da se taktilne staze postavljaju na ulicama, trgovima, u trgovačkim centrima”, istakao je i dodao da slijepe osobe “žele djelovati u svim pravcima, a ne samo u okviru ministarstva socijale”.
“Mi nismo socijala, mi smo socijala u smislu da se kompenziraju troškovi koji su prouzročeni sljepoćom. Ali, mi želimo biti i kulturnjaci i ekonomisti, želimo se baviti onim za što smo školovani, za što imamo talente, svime onim gdje smo eksperti”, poručio je.
Perić je naglasio kako ne žele da “slijep” bude njihov dominantni, primarni atribut s kojim ih oslovljavaju, nego po imenu, prezimenu i zvanju, ističući da im je “slijep” sekundarni atribut koji ne kriju, ali ne žele da im sljepoća bude dominantna jer se onda javljaju predrasude.
U Hrvatskoj oko 5.900 slijepih osoba, preko 1.100 u Zagrebu
Istakao je da je u Hrvatskoj oko 5.900 slijepih osoba, a u Zagrebu preko 1.100.
Pohvalio je socijalnu politiku u Zagrebu kao vrlo senzibilnu za osobe s invaliditetom, ali i upozorio da u ruralnim područjima slijepe osobe žive puno teže, puno manje se kreću jer tamo su i blatnjavi putevi i makadami.
“Moramo naći načina da i u ruralnim područjima slijepe osobe imaju sigurnije kretanje, da imaju svoje aktivnosti, da ti ljudi, bit ću simboličan – progledaju”, rekao je Perić i zauzeo se da se svakome kome je potrebno omogući videći prijatelj i osobni asistent.
Ustvrdio je da u Savezu nisu zadovoljni ni s visinom invalidnine koju slijepe osobe dobivaju jer Hrvatska i dalje ima najnižu ličnu invalidninu u Evropi, odnosno tuđu njegu i pomoć koja iznosi oko 200 eura, a primjerice u Srbiji je 260 eura, u BiH 204, u Francuskoj i Italiji po 700 eura, u Austriji 630 eura.
