„Nema više ljetovanja”: Zbog rata u Ukrajini poskupljuje gorivo u Evropi

Ilustracija Pixabay

U Parizu, Frankfurtu i Londonu mnogi vozači, ljuti i pesimistični, platili su u ponedjeljak dva eura ili više za litar goriva, što je nezapamćeno i posljedica je agresije na Ukrajinu zbog koje su cijene nafte poletjele u nebo.

Taksisti, naprimjer, ne žele voziti prazni, poput jednog s kojim je AFP razgovarao kod pariške obilaznice.

“Jedino što mogu učiniti je ograničiti vožnju kada sam prazan”, rekao je Aziz Brahmi. “Čekamo na štandu da klijenti dođu do nas i više ih ne tražimo”.

U Londonu je primijećen isti fenomen, 10.000 poznatih crnih taksija, koji voze na dizel, ne kruže ulicama nego čekaju klijente.

Colin, 55-godišnji dostavljač, izravno je pogođen jer mu je gorivo poskupjelo, a prihodi mu ne rastu. Odsad radije “hoda nego da i dalje gubi novac” zbog visokih cijena: litar goriva u ponedjeljak je stajao 1,61 funti, što je gotovo dva eura.

Cijene goriva kontinuirano rastu već deset sedmica. U Francuskoj bezolovni benzin 95 prešao je prošle sedmice u prosjeku 1,88 eura. Litar dizela skočio je za sedam dana za 12 euro centa i stoji u prosjeku također 1,88 eura po litru.

No to je samo nacionalni prosjek, u Parizu ili na autoputevima cijene već prelaze dva eura po litru.

Dizel često košta koliko i benzin, kao u Švedskoj gdje su zabilježene najviše cijene u Evropi. U ponedjeljak, cijena dizela ondje je na mnogim pumpama prešla rekordnih 25 kruna odnosno 2,31 eura po litru.

Jednako je i u Njemačkoj gdje litar goriva SuperE10, koje odgovara bezolovnom benzinu 95, stoji sada u prosjeku 1,82 eura, a dizela 1,76 eura.

Ne idemo na more

Sébastien Boudineau, 38-godišnji Parižanin, stoji zabrinut na benzinskoj pumpi, upravo je platio 77 eura za 38 litara dizela.

Živi u Ile-de-Franceu, “u udaljenom selu”, i radi za kompaniju koja se bavi održavanjem dizalica u Parizu. Automobil mu je neophodan.

“To je dodatni trošak, manje novca od plate i sigurno manje izlazaka kako bi se kompenziralo to poskupljenje.”

Isto tako i za Abdellatifa Helaouija, 28-godišnjeg uposlenika hitne pomoći koji svaki dan prijeđe “više od 25 kilometara da bi došao na posao”.

“To je trošak od 200 eura na mjesec. Uskratit ćemo sebi nešto drugo, možda ljetovanje.”

Micheline Pouriel, 91-godišnja penzionerka, još uvijek vozi, ali razmišlja da prestane jer je situacija postala “katastrofalna i luda”.

“Prodaja je pala od pet do deset posto, ovisno o prodajnom mjestu. Ljudi manje putuju, koriste javni prijevoz, dijele prijevoz automobilom”, rekao je Francis Pousse, predstavnik mreže francuskih benzinskih pumpi.

“Moguće je dodavanje etanola (u benzinska vozila). Kušnja je velika”, rekao je.

Cijena slobode 

Neki ipak ne dramatiziraju, kao na pumpi kod Frankfurta.

Alexandra Koch, 37-godišnja radnica koja je došla napuniti svoj SUV, rekla je da je spremna na poskupljenja.

“Ako su te cijene doprinos koji mogu dati našoj nezavisnosti od Rusije, onda sam spremna to učiniti”, rekla je.

Prednost života u urbanom području su bicikli, autobusi ili vozovi koji mogu ponekad zamijeniti lična vozila.

“U gradu sada zbog cijena koristim javni prijevoz umjesto automobila. Jer je dodatni trošak od 30 eura po rezervoaru loš”, rekao je Marco Senfter, po zanimanju barmen, čiji je Audi ostao u garaži.

Marius Scheidemann, koji se bavi uređenjem vrtova, u slobodno vrijeme nastoji koristiti bicikl, ali mu automobil treba za posao.

“Već pokušavam na autoputu voziti maksimalno 100 km na sat”, rekao je, čime nastoji smanjiti potrošnju goriva kada već ne može smanjiti kilometražu.