Nevruz kao diplomatska prilika za Bosnu i Hercegovinu

Svjetski dan Nevruza u narednih je nekoliko godina na razne načine proslavljan svake godine u političkoj ili kulturnoj prijestonici neke od zemalja članica. I onda je, kako to obično biva, došlo do usporavanja dinamike obilježavanja tog dana. Zašto pišem o svemu ovome? Pišem zbog toga što vidim još jednu u nizu neprocjenjivih prilika za Bosnu i Hercegovinu da svijetu pokaže koliko vrijedi i koliko je u stanju doprinijeti u procesima povezivanja zapadnih i istočnih zemalja.

Piše: Dr. Elvir Musić

Prvi dan proljeća u mnogim se zemljama širom Azije, na Kavkazu, u Crnomorskom bazenu i na Balkanu slavi kao Novi dan, odnosno Nevruz, Novruz, Navruz, Nooruz, Nauryz ili Sultan-i Nevruz. U Iranu i Afganistanu to je Nova godina, a u Tadžikistanu, Turkmenistanu, Uzbekistanu, Kirgistanu, Pakistanu, Indiji, Bangladešu, Azerbejdžanu, Iračkom Kurdistanu i Turskoj vjerski i nacionalni praznik koji se na simboličkoj ravni razlikuje od njegova obilježavanja od prve dvije navedene zemlje. Nevruz obilježavaju muslimani, zoroastrijanci, behaije, hrišćani, ali i ateisti te je upravo to jedna od značajki tog blagdana proljetnog veselja, radosti i bliskosti među ljudima. Značaj obilježavanja ovog blagdana koji slave skoro 300 miliona ljudi prepoznala je rezolucijom 64/253, usvojenom 2010. godine, i Organizacija ujedinjenih nacija te 21. mart proglasila Svjetskim danom Nevruza.

Islamska Republika Iran, Islamska Republika Afganistan i Tadžikistan, države u kojim je perzijski jezik službeni jezik, prije trinaest godina su u prijestonici Tadžikistana, Došenbeu, prvi put proslavile Svjetski dan Nevruza. Godinu dana kasnije taj je dan u prisustvu lidera spomenute tri i još nekoliko drugih država baštinica kulture Nevruza proslavljen u afganistanskom gradu Mezari Šerifu. U Teheranu je Svjetski dan Nevruza 2011. proslavljen u prisustvu predsjednika Irana, Tadžikistana, Iraka, Afganistana, Armenije, predsjednika Parlamenta Pakistana, šefa kabineta predsjednika Pakistana, potpredsjednika Zanzibara, dopremijera Turske i Azerbejdžana, ministara vanjskih poslova Libana i Omana, ministra zdravstva Indije, ministra kulture Kirgistana, generalnog sekretara ECO-a i mnogih drugih zvaničnika. Tako je formirano Vijeće država baštinica kulture Nevruza, kojem je mogla pristupiti svaka članica UN koja može dokazati da se na njenom teritoriju, na neki način, obilježava Nevruz. Svjetski dan Nevruza u narednih je nekoliko godina na razne načine proslavljan svake godine u političkoj ili kulturnoj prijestonici neke od zemalja članica. I onda je, kako to obično biva, došlo do usporavanja dinamike obilježavanja tog dana.

Zašto pišem o svemu ovome?

Pišem zbog toga što vidim još jednu u nizu neprocjenjivih prilika za Bosnu i Hercegovinu da svijetu pokaže koliko vrijedi i koliko je u stanju doprinijeti u procesima povezivanja zapadnih i istočnih zemalja. Na iskraju, da Evropskoj uniji pokaže koliko kulturnih vrijednosti dijeli s brojnim državama koje čine jedno ogromno tržište. Da bi to pokazala, BiH, odnosno oni koji su birani da je predstavljaju, treba preuzeti inicijativu, promijeniti postojeće paradigme i istupiti s prijedlogom da se sljedeći Svjetski dan Nevruza proslavi u Mostaru, Sarajevu ili Travniku, te predsjednike država u kojim se obilježava Nevruz pozvati na tu proslavu.

Da li je ovaj prijedlog nerealan?

Možda i jeste. Međutim, pravi odgovor na to pitanje saznat ćemo samo ako izneseni prijedlog pokušamo realizirati?!