ODLAZAK GENIJA: Namik Tarabić bio je autor tekstova brojnih hitova naše zabavne glazbe

Mnogi se gotovo nikada nisu zapitali tko je autor stihova neke pjesme koju smo stotinama puta čuli na radiju u izvedbi poznatih pjevača. Jedan od naših vodećih tekstopisaca, koji je pisao za najveće muzičare ovih prostora, bio je Namik Tarabić, a preminuo je 17. marta ove godine nakon duge bolesti u 71. godini u Kladnju gdje mu je klanjana dženaza. Bio je suvremenik više slavnih hrvatskih glazbenih ličnosti poput Đorđa Novkovića, Miše Kovača i Tomislava Ivčića, s kojima je i najviše profesionalno surađivao. Od početka djelovanja do njegove smrti ukupno je izdano oko tri milijuna nosača zvuka Namika Tarabića. Rano je došao u Zagreb iz Kladnja te je uz pisanje tekstova za pjesme, povremeno i kao skladatelj, radio mnoge druge poslove, a jedno vrijeme je čak bio i nogometna nada u “Dinamu”

Piše: Ismet Isaković

Namik Tarabić je rođen u Kladnju 1950. godine, a krajem 60-ih godina prošlog stoljeća došao je u Zagreb. Svaki čovjek u svom životu ima neku svoju prijelomnu godinu, a za Namika Tarabića to je 1973.

Te je godine, naime, upoznao skladatelja Đorđa Novkovića kojemu je ponudio neke svoje tekstove. Novković ih je “proučio” i uglazbio. Prva u nizu iz zlatne kolekcije bila je “Jesen u vrtu mom”, koju je snimila Lidija Percan, snimivši uskoro još neke Namikove hitove (“Sve su se laste vratile sa juga” i “Hiljadu suza”). Zatim dolaze “Tiho, tiho srce moje” s vokalom Duška Lokina, “Još i danas teku suze jedne žene” s Mišom Kovačem, te “Srce ti je kamen” i “Dal’ se sjetiš nekad mene”, koje su Džoa Maračića Makija učvrstile na top listi kao najpopularnijeg i najprodavanijeg pjevača šlagera.

Tarabićeve pjesme, njih preko 200, uglazbljivali su i drugi skladatelji: Đelo Jusić, Zrinko Tutić, Vanja Lisak, Rajmond Ruić, Nikola Garašić, Dane Bičanić, Zoran Jašek i Toni Eterović, a njegove tekstove, među ostalima, otpjevali su Mišo Kovač, Lidija Percan, Duško Lokin, Džo Maračić Maki, Tomislav Ivčić, Mladen Grdović, Dalibor Brun, Vlado Kalember, Doris Dragović, Duško Jaramaz, Miro Ungar, Zdenka Kovačićek, Darko Domjan, Alaga Gagić… Nepobitna je činjenica da je svoje najbolje tekstove podario zabavnoj glazbi od kojih su mnogi prevedeni i prepjevani u Austriji, Švicarskoj, Belgiji, Njemačkoj, Rusiji, SAD, Danskoj i Češkoj.

Namik Tarabić (1950 -2021)

Osim navedenih, Tarabić je pisao dječje, novoskladane i sakralne tekstove od kojih je neke i sam uglazbio. Njegove pjesme su izvođene u različitim verzijama, gotovo na svim radio i TV-stanicama s ovih prostora.

Bio je suvremenik više slavnih hrvatskih glazbenih ličnosti poput Đorđa Novkovića, Miše Kovača i Tomislava Ivčića, s kojima je i najviše profesionalno surađivao. Rano je došao u Zagreb, gdje je uz pisanje tekstova za pjesme, a povremeno i kao skladatelj, radio mnoge druge poslove, te bio nogometna nada u “Dinamu”. Igrao je i kao dobar centar u zaprešićkom “Interu”, u doba dok se ovaj još “odazivao” na ime “Jugokeramika”. Shodno svom stvarnom životnom pozivu, postao je autor navijačke himne svog nogometnog kluba. Prisutan je na nebrojenim pločama i CD izdanjima pjevača kojima je podario svoje tekstove. Od početka djelovanja do danas ukupno je izdano oko tri milijuna nosača zvuka Namika Tarabića, pri čemu je teško govoriti o točnoj brojci, naročito s obzirom na piratska izdanja. I mada se u nekom periodu možda činilo da su lakoglazbene note i stihovi šund, u današnjoj poplavi nekvalitete nužno je revidirati mišljenje.

Knjiga “Mjesečeve suze” sadrži 54 teksta pjesama koje je Namik Tarabić godinama pripremao i objavljivao na raznim nosačima zvuka. Skladatelj Dane Bićanić u predgovoru knjige kaže da to nisu tipične pjesme, poezija, iako jesu i to. To su pjesme za slušanje i pjevanje. Njihova karakteristika dolazi do izražaja tek onda kada su uglazbljene, kada su snimljene.

“Kad počnete čitati ovu zbirku, pjesma će vam se nametnuti sama – nesvjesno ćete početi pjevušiti njihove refrene, a muzikalniji i tzv. A koruse. Namik nije težio bogatstvu riječnika, stila i metaforike, toliko prisutne u ‘pravoj’ poeziji – težio je metrici i ritmu prikladnom za popularnu glazbu. To su pjesme trenutka, vremena i prostora u kojem su nastajale. Težište nije bilo na bogatstvu, nego na jednostavnosti kako bi bile prihvatljivije ‘širokim narodnim masama’. Da je Namik u tome uspio, svjedoči to što je surađivao s najkomercijalnijim i najpoznatijim skladateljima i izvođačima tog vremena”, napisao je Bićanić. CD pod nazivom “Hit kolekcija – Namik Tarabić” u izdanju Croatia Record je bio Tarabićev šesti nosač zvuka. Sadrži 40 odličnih pjesama, najvećih hitova nastalih pod njegovim perom, od kojih su najpoznatije: “Još i danas teku suze jedne žene”, “Sve su se laste vratile sa juga”, “Srce ti je kamen” i “Dođi bar jednom na kavu”.

NAMIK TARABIĆ – JEDAN OD VODEĆIH TEKSTOPISACA

Da podsjetimo da je rahmetli književnik Sead Begović, pjesnik, književni kritičar i nekadašnji glavni urednik “Behara” 2009. godine u prostorijama BNZH u Zagrebu predstavio Namika Tarabića i njegovu knjigu pjesama “Mjesečeve suze” te je primijetio da je kao tekstopisac zabavnih, odnosno, popularnih ili lakoglazbenih stihova Namik bio u posvemašnjoj sjeni izvođača i skladatelja 70-ih godina prošlog stoljeća kada se u Hrvatskoj već formira sjaj glamoura i ono što nazivamo celebrity.

„Njegova poezija je pitka, recitativna, u prvoj instanci poimljiva – rekli bismo na prvu loptu, što ne bi čudilo jer je bio talentirani nogometaš kada je iz Bosne stigao u Zagreb. Tih godina, kada Tarabić intenzivno djeluje pišući, prije svega za Đorđa Novkovića, hrvatska književnost je podijeljena na razne književne pokrete i pravce. Istodobno su agresivno ojačali tekstovi za rock glazbu, u smislu erotsko-seksualnih asocijacija i primisli te se nekretično promiče tzv. urbana osjećajnost, dok na drugoj strani favorizirani književnici uvažavaju simbolističke i strukturalističke poetike, dakle, poetski import. Kategorije srca u poeziji, pa čak i u velikog Jesenjina popraćena je s podsmijehom i prozvana je jesenjštinom u pežorativnom smislu. Pod takvim vladajućim poetikološkim i književno-kritičkim okom, Namik nije mogao računati na javno uvažavanje, dok je licemjerna publika pjevala i pjevušila njegove stihove u Novkovićevim glazbenim aranžmanima. Posvema je sigurno da ga u naše doba popularnost i zarada ne bi mimoišli. Njegova je poezija, poezija trenutka, kao lako pamtljiva i prijemčiva emocionalnost. Interesantno je to s koliko on majstorstva kleše formu, s dobro raspoređenom rimom i gotovo u Matoševskim katrenima, iako, treba priznati da ga ne zanima mateforika niti bujne slike – bilo kakva figurativnost, već izravnost emocionalnog stava. Uostalom, što se tiče Namika, mogli bi se zapitati: što će nama neprohodna poezija i poezija koju nitko ne čita, i na kraju krajeva koja se ne može uglazbiti?”, rekao je tada Sead Begović koji je jedno vrijeme prijateljevao sa Tarabićem.

Slijeva: Višnja Goljački, Namik Tarabić i Sead Begović u BNZH, 2009. godina

Naglasio je da Tarabić zasigurno da ne pripada tzv. elitarnoj poeziji i iako postoje zahtjevniji čitači, uvijek će biti više onih koji će upravo njega slušati u sklopu evergreena. Dakle, iza njega stoji većinska publika. Begović je primijetio da je Tarabić angažiran pisac kojemu je srce omiljeni simbol.

„To neće biti nipošto anakronizam jer srce je središnji pojam individuuma i središte svake izgrađene ličnosti, a Namik ima pošteno srce. U njemu cirkulira krv i zato ne piše tamne i neprohodne pjesme. U njegovim dohvatljivim stihovima nema enigmatike. Namik može u čovjeku probuditi zaigrano i raspjevano dijete. On nije suspregnut i sputan, a ako je već nečim onda će to biti posvemašnja ljubav. Pokušava uspostaviti neko suglasje sa svakodnevicom i to mu nećemo zamjeriti, jer riječi su teatralna strana naših misli, a baš kod njega nema teatralija, sve je transparentno. Nema tu jezične kozmetike, a zašto? Namik privilegira živi govor ljubavi. To nije ni pučka vulgata, ni vašarski govor, ni palanački govor, pa ni ono što zovemo zabavna pljeva. Njegov je problem vrlo jednostavan – pjesme mu na najjednostavniji način diraju ljude. Zato što on kao čovjek ni kao pjesnik nije odraz neke umišljene veličine, stoga ga i volimo. Rekao bih na kraju da Namik Tarabić svim namjernicima preporuča – zaljubite se“, rekao je Sead Begović.

REKLI SU O NAMIKU

“Namik Tarabić jedan je od onih tekstopisaca koji je već dugo i uspješno prisutan na lakoglazbenoj sceni. Rezultati koje je postigao odraz su prirodnog talenta, volje i ljubavi prema tom poslu. Reklo bi se da je on jedan od onih muzičko-spisateljskih natruščika koji baš zato što ne robuje postojećim pravilima i akademstvu, posjeduje jedan specifičan izraz i šarm. To je, po meni, i razlog njegova uspjeha.” (Đorđe Novković)

“Namikova poezija puna je ljudske topline, iskrenosti i nježnosti. Kako je komunikativan u običnom razgovoru, tako mu i pjesme, koje prosto naviru iz njega, odišu jednostavnošću i lako dopiru do najširih slojeva. Vrlo su pogodne za uglazbljivanje, pa nije čudo da tekstovi mnogih hitova u našoj zabavnoj glazbi nose njegov potpis. O Namiku kao suradniku – sve najbolje.” (Stipica Kalogjera)

“Suradnja s Namikom je došla sama po sebi, spontano i kreativno. Zadivila me jednostavnost, a opet ljepota u njegovim stihovima koja je do kraja izbrušena u savršenoj metrici i melodioznosti korištenih riječi. Veliko estradno iskustvo pjesnika se ogleda u svakoj novoj pjesmi, te je zadovoljstvo surađivati s generacijom koja je napravila najveće pomake u hrvatskoj popularnoj glazbi onoga vremena, a nadam se njegovom dugom trajanju.” (Toni Eterović)