Piše: Vesna Ivezić
U Zagrebu je 18.lipnja 2024. u Kulturno-informativnom centru Veleposlanstva Bosne i Hercegovine u Zagrebu, u Ilici 44, svečano otvorena izložba Priče iz Srebrenice, posvećena sjećanju na žrtve stravičnog zločina počinjenog u razdoblju od 13. do 19. srpnja 1995. godine u enklavi Srebrenica u Bosni i Hercegovini, u kome je od strane vojske Republike srpske i paravojnih vojnih jedinica ubijeno najmanje 8372 Bošnjaka, muškarca i dječaka. Od tada je prošlo 29 godina. Idemo ususret tužnoj obljetnici….
Izložbu su otvorili NJ. E. Elma Kovačević – Bajtal, veleposlanica Bosne i Hercegovine u Republici Hrvatskoj, NJ. E. Charlotte van Baak, veleposlanica Kraljevine Nizozemske u Republici Hrvatskoj i Emir Suljagić, direktor Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari.
Svi masovni zločini počinjeni u novijoj povijesti zasnovani su na planskom i strateškom ubijanju, progonima, traumatiziranju žrtava koje uvijek traje dok se u konačnici ne izbrišu svi tragovi, a genocid u Srebrenici podrazumijeva sve oblike dehumaniziranja i brisanja kolektivnog, ali i osobnog identiteta.
„Prihvaćanje povijesti je preduvjet budućnosti. Ne smijemo zaboraviti genocid u Srebrenici za što Nizozemska ima posebnu odgovornost“, istaknuto je tom prigodom, te da će se u Haagu, u Nizozemskoj, uskoro izgraditi spomenik žrtvama, za što je godine 2020. gradonačelnik tog grada, Van Zanen, izdao odobrenje.
Memorijalni centar Srebrenica – Potočari pokušava pronaći i prikupiti što je moguće više osobnih predmeta žrtava genocida i snimiti svjedočenja što većeg broja preživjelih svjedoka. Na taj način se želi žrtvama vratiti glas i oduzeti identitet i pokazati da su ti ljudi koji su na kraju ubijeni bili, postojali, živjeli.
Ovo je putujuća izložba. Već je održana u Tuzli, Sarajevu, Mostaru, Prijedoru, a cilj je ove godine obuhvatiti sve gradove u BiH. Pisani materijali, priče, svjedočenja, sad su na bosanskom jeziku, dok su u planu prijevodi na engleski jezik, da bi ti materijalni bili dostupni i ljudima drugih govornih područja.
Izložba potiče sjećanje na zločin gdje su ljudi ubijeni samo zato što su bili različiti. Njegovanje kulture sjećanja je trajna civilizacijska vrijednost koja je neophodna da bi se dostigla kultura mira, pri čemu je važno obrazovati i mlade, učiti ih toleranciji i razumijevanju. Koja je prava istina o zločinima počinjenim u ime nekog naroda, vjere, ideje, politike? Prava istina se u pravilu pokušava prikriti, preurediti, prilagoditi. Zato su ovakve izložbe, memorijalni centri, svjedočanstva u cilju pokazivanja što se u nekom povijesnom trenutku zaista dogodilo, neophodni.
„Izložba je koncipirana u dva paralelna procesa, dvije tehnike,“ istaknuo je Emir Suljagić, ravnatelj Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari. „Prvi je proces usmeni, sakupljanje sjećanja preživjelih sudionika, a drugi je sakupljanje osobnih predmeta ljudi koji su bili pronađeni u masovnim grobnicama ili su direktno donirane od strane njihovih obitelji, što je bilo posebno vrijedno, jer su ti predmeti bili posljednje što su imali od svojih članova koji su ubijeni, pa zato imaju posebnu vrijednost. Ova je izložba fokusirana na ljude, to su individualne priče pojedinaca. Iza svake priče je jedna obitelj, nečiji svijet koji se zatvorio, tim zločinom. Zaborav je jeftiniji od pamćenja. Najlakše je zaboraviti. Pamćenje traži vrijeme, resurse, pažnju, obrazovanje.“
Izložbu je izveo Memorijalni centar Srebrenica – Potočari, a uz financijsku podršku Ministarstva civilnih poslova Bosne i Hercegovine.
