Koliko god izgleda da su daleko, novi su izbori sasvim blizu. U vremenu smo kada bi Bošnjaci trebali odabrati svog kandidata, ujediniti biračko tijelo i konačno, nakon duže pauze, dobiti jedno zastupničko mjesto u Saboru.
Apetiti ponovno rastu. Ponovno se pokreću stare igre. Svjedoci smo pokušaja da se bošnjački korpus ponovno razjedini i da tako razjedinjen izgubi izbore i prije njihovog početka. Vjerojatno je jedan od temeljnih problema činjenica da neki Bošnjaci, eto baš pred izbore, izgovore onu nesretnu i potpuno promašenu rečenicu: „A zašto ne bih pokušao i ja?“ Sljedeća rečenica vjerojatno glasi: „Pa nisam ja ništa lošiji od onih koji će se prijaviti kao kandidati“.
Korijen razjedinjenosti (osim igara koje se vode izvana financijskim ‘stimuliranjem’ kandidata bez šansi) leži u nerazumijevanju razlike između želja pojedinaca i realnih odnosa. Naime, većina potencijalnih kandidata ‘opija’ se slikom samoga sebe u najvišem predstavničkom tijelu. Realno je misliti da svaka od tih osoba ima i ljudskih kvaliteta i određenih zasluga za bošnjački korpus u Hrvatskoj.
No realnost je okrutna. Činjenica je da relativno mali broj Bošnjaka intenzivno radi na očuvanju bošnjačke kulture u Hrvatskoj. Također je činjenica da je gotovo više udruga i kojekakvih institucija nego istinski zainteresiranih pojedinaca. Javna je tajna da se birokratskom matricom pokušava bošnjačko biračko tijelo usmjeriti protiv njegovih vlastitih interesa. Upravo u tom smislu treba razumjeti pokušaje koordinirane od bošnjačkog predstavnika u Savjetu za nacionalne manjine. Birokratskim smicalicama pokušava se obmanuti javnost. Brojem udruga na koje se poziva pokušava se prikriti nerad i mala snaga onih na koje se poziva. Sve skupa sliči na ‘prekrajanje izbornih jedinica’ kojemu smo svjedoci i koje bi trebalo unaprijed odrediti pobjednika.
No činjenica je i to da je jedna od tri prijavljene liste u gradu Zagrebu osvojila svih dvadeset i pet mogućih mjesta. Činjenica je da je riječ o listi koju su zajednički oblikovale BNV i BNZH (na temelju četverogodišnje intenzivne suradnje). Činjenica je da je predsjednik novog saziva Vijeća postao i predsjednikom Koordinacije vijeća Grada Zagreba. To su neke realne stvari i dio realnih odnosa.
Bošnjački korpus dobio je dakle energiju koja mu je bila potrebna. Gotovo na svakodnevnoj bazi događaju se inicijative, sastanci, predstavljanja knjiga, obilasci terena po cijeloj Hrvatskoj, razgovori s predstavnicima drugih manjina, razgovori i akcije s političkim, kulturnim pa i znanstvenim segmentom bosanskohercegovačkog društva.
Sve te aktivnosti imaju zaštitni znak u imenu Armina Hodžića, poznatog kako medijima, tako isto i u političkim krugovima, ne samo Hrvatske. Aktivnost Armina Hodžića svojevrsna je garancija da bi na sljedećim izborima Bošnjaci mogli dobiti svoje zastupničko mjesto u Saboru.
Pred prošle izbore Bošnjački je glas te izbore proglasio izgubljenim i prije izbora. Pokazalo se da su se slutnje obistinile. Danas nam se čini da Bošnjaci imaju šansu i da se pojavila energija koja bi mogla započeti jedan dugoročni proces ozdravljenja odnosa među Bošnjacima u Hrvatskoj.
Ovaj tekst piše urednik Bošnjačkoga glasa. To nije usuglašeni stav BNZH. Svatko ima pravo podržavati kandidata za kojeg smatra da je najbolji. Odluka da se upravo sada napiše ovakav tekst rezultat je uvjerenja da su stvari postale sasvim jasne i da bi svaka druga inicijativa bila inicijativa za onemogućavanje Bošnjaka da dobiju svoje mjesto u Saboru.
Čini se da je vrijeme da se posložimo tako da svi možemo dati najbolje od sebe, te da organizacijske sposobnosti, energiju, volju, medijsku pismenost, politička i ostala znanja Armina Hodžića stavimo u prvi plan. Na njemu bi onda bila odgovornost da povezuje pokidano, ujedinjuje razjedinjeno i omogući Bošnjacima u Hrvatskoj dostojanstvo u sferama političkog, društvenog, kulturnog, znanstvenog i svakodnevnog života.
Istina je naravno i to da nema političara koji se nakon nekog vremena ne ‘odmetne’ i ne počne igrati igru svojih vlastitih interesa. Na svima nama je raditi na tome da svojom kvalitetom, angažmanom, potrebnim korigiranjima, sugestijama, konstruktivnom kritikom, javnim iznošenjem stavova – takvo što onemogućimo.
Bošnjaci u Hrvatskoj konačno imaju pravog kandidata. Vrijeme će pokazati jesu li ga prepoznali i koliko su pomogli da Armin Hodžić koordinira snage i kvalitete koje nesumnjivo postoje, koje su tu, ali koje su porazbacane unaokolo.
(Tekst je objavljen u 79. broju Bošnjačkog glasa, informativnog glasila Bošnjačke nacionalne zajednice Hrvatske)
