Srbiju u aprilu očekuju vanredni parlamentarni te redovni predsjednički i izbori za Grad Beograd, a predizborno ozračje ukazuje na to da bi vladajuća koalicija srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića prvi put od dolaska na vlast 2012. godine mogla imati problema odbraniti sadašnju uvjerljivu većinu u parlamentu.
Predizborno ozračje u zemlji karakteriziraju podijeljeno društvo, kontrola medija, osjetna inflacija i brojna poskupljenja, napetosti zbog energetske krize, te konfuzna borba protiv virusa korona i nedostatna stopa vakcinacije, uz visoke postotke novozaraženih.
Aktuelna vlast očekuje izbore ističući argumente o ekonomskom napretku, pomoći države privredi i građanima u vrijeme pandemije od oko 8,5 milijardi eura, gradnji infrastrukture – autocesta i pruga, te otvaranju brojnih fabrika i velikim stranim ulaganjima.
Opozicija, pak, ulazi u kampanju na valu snažne potpore tokom nedavnih ekoloških protuvladinih protesta. Uvjerena je da će vladajući naprednjaci izgubiti znatan dio birača zbog brojnih afera, netransparentnih državnih projekata, bahatosti u kontroliranim medijima i „dužnosničke kampanje“ u kojoj se stranački privatiziraju državni interesi.
Ispitivanja javnog mišljenja potkraj prošle godine i koncem januara i dalje pokazuju visoki rejting Vučića i njegove Srpske napredne stranke, ali su unutar opozicionog korpusa sve glasniji optimizam i samouvjerenost da se u aprilu može okončati Vučićeva desetogodišnja dominacija.
Opozicija taj optimizam djelomice temelji i na odnosu glasova na referendumu o ustavnim promjenama u pravosuđu, održanom 16. januara, koji vidi i kao omjer sklonosti vlasti ili njenim oponentima, posebno u Beogradu.
Uprkos pozivima i lobiranju državnih dužnosnika i vladajućih stranaka, uz malu izlaznost, tek nešto više od 30 posto upisanih s pravom glasa, na referendumu je za „ne“ glasalo 39,38 posto birača, a „da“ je zaokružilo 59,59 posto.
To čini statističku razliku od oko 400.000 glasova za koju opozicija pojednostavljeno ocjenjuje da je dostižna na dan izbora. No ta matematika donijet će svakako drugačiji omjer glasova jer će izlaznost biti veća od referendumskih 30,56 posto.
Opozicija zauzima startne pozicije za izbore
Optimizam opozicije posebno se odnosi na Beograd, gdje Vučić i naprednjaci sve lošije stoje i zbog brojnih neriješenih afera gube nekad uvjerljivu potporu.
Ankete pokazuju da trećina građana Srbije, njih 33 posto, neće izaći na izbore, 16 posto ih je neodlučno, a da će glasati najavljuje 51 posto.
Nakon što je u junu 2020. godine opozicija bojkotirala parlamentarne izbore zbog neravnopravnih uvjeta, nedostupnih i kontroliranih medija te nepovoljnih zakonskih rješenja, Vučić je uspio osvojiti parlament dvotrećinskom većinom i komotno spojiti izvršnu i zakonodavnu vlast.
Sada, dva mjeseca uoči najavljenih izbora, premda i dalje prilično heterogena, opozicija već zauzima startne pozicije u više grupacija – od konzervativno-desnih do centra i zeleno-lijeve koalicije, ne dvojeći kao ranije hoće li izaći „na crtu“ Vučiću i njegovim koalicijskim partnerima.
Zasad jedino dostupno javno mišljenje iz posljednje sedmice u januaru pokazuje da Vučić i SNS imaju potporu 55,6 posto birača, a njegov koalicijski partner Ivica Dačić i socijalisti (SPS) 9,2 posto.
Vodeća opoziciona koalicija, koju čine Stranka slobode i pravde Dragana Đilasa, Narodna stranka Vuka Jeremića, Demokratska stranka Zorana Lutovca te nekoliko građanskih pokreta i sindikata, po toj anketi bi mogla računati na 13,3 posto glasova.
Preko izbornog praga od tri posto moglo bi preći ukupno pet ili šest stranaka i koalicija, pokazuje januarsko istraživanje uoči skorog početka kampanje.
Vanredni parlamentarni izbori trebali bi, kako se očekuje, biti raspisani sredinom februara.
Opozicija i dalje u lošijoj izbornoj poziciji od vlasti
U izbornu utrku se ulazi uprkos nedostatnim uvjetima koje su opozicione stranke pokušavale popraviti i izboriti u pregovorima i izravno s vlastima i uz posredovanje europarlamentaraca. To se prije svega odnosi na pristup medijima i nadzor nad provođenjem izbora, podršku izbornim listama, zakone kojima se sprečava “dužnosnička” kampanja, političko finansiranje.
Do željenog poboljšanja izbornih uvjeta ipak nije došlo, a u borbi za poštene i demokratske izbore opozicija će, kako se procjenjuje, morati angažirati oko 17.000 kontrolora na biračkim mjestima diljem Srbije.
Posljednja, prošlosedmična posjeta izaslanstva EP-a, koje je učestvovalo u pregovorima, okončana je ocjenom da u Srbiji “ima pozitivnog napretka pred izbore”, ali se kasni s dogovorenim mjerama.
Međunarodna zajednica pratiti će ove izbore koji vidi kao “još jedan test za Srbiju, za bolji život građana, demokratiju i slobodu medija”, poručila je članica izaslanstva EP-a Slovenka Tanja Fajon.
Traži se jak oponent Vučiću
Dok Vučić najavljuje povlačenje s čela SNS-a poslije izbora, opozicija za predsjedničke izbore pokušava naći dovoljno dobrog i općeprihvatljivog kandidata koji bi mu pobjedom u drugom krugu uskratio drugi mandat šefa države.
U najjačoj opozicionoj koaliciji SSP-DS-Narodna stranka odlučili su se, premda nategnutim konsezusom, za nekadašnjeg načelnika Glavnog stožera Vojske Srbije (VS) generala Zdravka Ponoša, bivšeg pomoćnika ministra vanjskih poslova Srbije, te šefa ureda predsjedavajućeg Opće skupštine UN-a Vuka Jeremića, danas vođe Narodne stranke.
Ponoša su vladajući već „dočekali na nož“ tvrdeći da je loše upravljao VS-om, dok mu se u provladinim medijima i na društvenim mrežama ofanzivno i organizirano spočitava kandidatura. Tvrdi se kako je „nemoralno“ što, kao rođeni Kninjanin, ima hrvatsku putovnicu, a da želi mjesto predsjednika Srbije.
Vođa radikala (SRS), Vojislav Šešelj, čija stranka izbjegava kritizirati aktuelnu vlast i po anketama je ispod izbornog praga, Ponoša optužuje da je „izdajnik“ i „NATO špijun“ s putovnicom Hrvatske.
Iz opozicionog korpusa objavljene su i kandidature čelnika konzervativne Demokratske stranke Srbije Miloša Jovanovića u ime koalicije NADA, te vođe pokreta Dveri Boška Obradovića, čiji su politički narativi dominatno nacionalni i euroskeptični, uz izrazito osporavanje državnosti Kosova.
Vlast želi umanjiti razmjere ekološkog ustanka
Bitnu ulogu na opozicionoj sceni imat će i zelena koalicija MORAMO, proizašla iz pokreta Ekološki ustanak, koji je masovnim protestima i blokadama cesta uspio od Vlade iznuditi povlačenje sporazuma i dozvola rudarskoj kompaniji „Rio Tinto“ za eksploataciju litija.
Iz te koalicije, međutim, optužuju vlast da je formirala desetke udruženja i organizacija koje u svom imenu imaju „zeleni“, „ekološki“ i „pokret“ kako bi se, nastojeći zbuniti birače, razvodnio utjecaj autentičnog ekološkog ustanka i umanjio izborni kapacitet njihove koalicije MORAMO. Ova koalicija je formirana krajem decembra i ne pokazuje se u ovim anketama.
U iščekivanju raspisivanja izbora, unutar opozicije vladaju sve snažnije uvjerenje i optimizam da će Vučić i naprednjaci izgubiti vlast u Beogradu.
Vjeruje se da će, umjesto aktuelne garniture opterećene brojnim aferama, SNS u srbijanskoj prijestolnici ponuditi izbornu listu predvođenu nekadašnjim vaterpolskim reprezentativcem i gradonačelnikom Novog Beograda Aleksandarom Šapićem. On je svoj Srpski patriotski savez (SPAS) pridružio naprednjacima i postao potpredsjednikom SNS-a.
Vanredni parlamentarni izbori i lokalni izbori u pojedinim gradovima bit će, kako je najavio predsjednik Skupštine Srbije Ivica Dačić, raspisani 15. februara, a predsjednički najvjerojatnije 2. marta.
Prije raspisivanja očekuje se i izmjena nekoliko zakona – o finansiranju političkih aktivnosti, o izboru narodnih zastupnika, te zakona o sprečavanju korupcije, koji bi trebali izbalansirati uvjete za poštene i demokratske izbore.
