Piše: Nihad Halilbegović

Prolazi još jedna godišnjica stradanja logoraša iz Jasenovca na srpskoj i hrvatskoj strani, na dva različita mjesta sa dvije “istine” o stradalima. Dok srpska strana licitira sa više od 700.000 žrtava Jasenovca, dotle hrvatski zvaničnici ističu 80 do 100 hiljada žrtava, ali ni jedni ni drugi nisu prikupili podatke o stradalim (imena) i pokazali ih javnosti, što dovodi u sumnju njihove paušalne ocjene.

Nadalje, srpski i hrvatski zvaničnici falsifikuju nacionalnu strukturu stradalih u Jasenovcu izostavljajući muslimane – Bošnjake kao žrtve Jasenovca. Uopće ih ne spominju kao stradalnike, kao da Bošnjaci nisu bili žrtve logora. Ističu se Srbi, Jevreji, Romi, Hrvati, Slovenci, čak jedan Čeh i Norvežanin. Bošnjačke žrtve logora u Jasenovcu uopće ne pominju, vjerovatno da bi negirali ili umanjili njihovo učešće u ukupnom stradanju, što su kontinuirano činili od Drugog svjetskog rata do danas. Na ovu nepravdu je jedini reagirao Emir Balić, legenda skokova u vodu sa Starog mosta u Mostaru i niko više. Šta je sa Savezom boraca (1941-1945.), bošnjačkim institucijama, historičarima i drugim?

Strogo čuvana tajna

Radi istine u vezi stradanja Bošnjaka u logoru Jasenovac, oko koje se nadvija veo tajne, izazvane šutnjom, čitaoce ću upoznati sa najčuvenijom tajnom bivše Jugoslavije: stvarnim brojem žrtava logora Jasenovac (spisak žrtava rata od 1941. do 1945. godine – ustaški logor Jasenovac – Savezni zavod za statistiku Beograd 1992.).

Savezni zavod za statistiku u Beogradu još je 1964. godine obavio zamašan posao popisivanja svih osoba koje su tokom tog rata izgubile živote na strani NOB-a ili kao žrtve terora okupatora i njihovih saveznika. Rezultat je popis imena žrtava sastavljen po republikama bivše Jugoslavije s unutrašnjom podjelom po kotarima, općinama i selima. Za taj popis po republikama samo se znalo da postoji, ali ga beogradske vlasti, i sadašnje kao i prijašnje, još kriju od javnosti. Na temelju tog iscrpnog popisa napravljena je 1992. godine u svega nekoliko primjeraka otisnuta lista imena svih koji su izgubili živote u logorima Jasenovac i Stara Gradiška. Bošnjački institut je došao u posjed kopije te super tajne, ekskluzivne knjige, koju je doslovno prekopirao (preslikao) radi naučnih istraživanja.
Razlog da srpski/jugoslovenski vrh nije izašao u javnost s podacima, u koje je uložen ogroman rad državnog administrativnog, političkog i stručnog aparata, bez sumnje se krije u tome da su se rezultati istraživanja pokazali razočaravajućima za inicijatore dokumentacije. Dok se od kraja Drugog svjetskog rata pa sve do današnjih dana uporno ponavljaju pred čitavim svijetom ogromne brojke ratnih žrtava, daleko najviše srpskih, prikupljeni stvarni podaci rezultirali su mnogostruko nižim brojkama. Ovi relativno egzaktni podaci do temelja ruše pomno podignutu i podržavanu zgradu žrtava, po kojoj su ionako stravične brojke žrtava terora bile do apsurda umnogostručene. Takve otrježnjavajuće rezultate, koji obaraju veliki mit, valjalo je po svaku cijenu sakriti od javnosti, te su dati na uvid samo nekolicini na vrhu države i partije u Beogradu.

Stradalo preko 1.000 Bošnjaka

Dokument, baziran na najtemeljitijim studijama i originalnim pouzdanim informacijama koje je pripremio Statistički zavod bivše Jugoslavije, zahvaljujući spletu okolnosti probio je oklop najstrože državne tajne i stoji, evo, pred nama. Popis žrtava je nepotpun – što pripremači dokumenta ističu na svakoj stranici – jer nije do kraja dorađen: nije kod svih imena utvrđen nacionalni identitet, ponavljaju se imena žrtava, nacionalna pripadnost često je pogrešno upisana ili ispuštena. Po našim procjenama, ti će zahvati tek neznatno utjecati na cjelokupni broj, ali to u konačnici valja prepustiti stručnim analitičarima, koji će proučavati različite aspekte dokumenta. Popis će biti interesantan također za pojedine lokalitete iz kojih se žrtve poimence navode, a tako i za familije koje će tu pronaći imena poginulih članova, te moći pridonijeti svoje ispravke i dopune. (Bošnjački institut Zurich – Sarajevo 1998.)

Prema sumarnom pregledu broja žrtava po nacionalnoj pripadnosti u logorima Jasenovac i Stara Gradiška nastradalo je muslimana-Bošnjaka, u logoru Jasenovac 789, u logoru Stara Gradiška 160, ukupno 949. U logoru Jasenovac je ukupno stradalo logoraša svih nacionalnosti prema ovim podacima 49.602, u Staroj Gradiški 9.586 što zajedno iznosi 59.188. Značaj ovog pregleda je da se iza svakog broja nalazi ime i prezime žrtve logoraša.

U ovom, doskora super tajnom i važnom dokumentu, kada su u pitanju muslimani (Bošnjaci) i Hrvati, mogu se primijetiti manipulacije najvjerovatnije dostavljača podataka “s terena”. Uzmimo, npr. selo Ravine, kotar Bosanska Gradiška, na str. 173: od 30 ubijenih u Jasenovcu, 29 su muslimani (Bošnjaci), što se jasno vidi po imenima, deset ih je uvedeno kao neidentificirani, četiri kao Srbi. Veliki dio muslimana (Bošnjaka) krije se među Srbima, Hrvatima, a naročito Romima i neidentificiranima. Ili primjer desetak sela iz okolice Karlovca, na str. 302-305: nedvojbeno hrvatska imena žrtava ostala su gotovo dosljedno bez nacionalne oznake, dok je među njima obilježen svaki pripadnik srpske nacionalnosti.
Dakle, u logorima Jasenovac i Stara Gradiška je stradalo najmanje 949 Bošnjaka, za koje se tačno znaju svi podaci: ime i prezime, godina i mjesto rođenja, ime oca i slično.

U prilog ovog teksta objavljujem imena logoraša bošnjačke nacionalnosti stradalih u Jasenovcu iz Sarajeva, Mostara i Banje Luke, a nekom drugom prilikom objavit ću imena iz drugih mjesta. Nadam se da će mnogi prepoznati svoje najbliže: rodbinu, poznanike, komšije i da će reagirati na eventualne greške. Ukoliko neko od čitatelja na ovim spiskovima ne pronađe neku od žrtava Jasenovca neka se obrati autoru radi evidentiranja u spisak.

Žrtve logora Jasenovac iz Sarajeva

1. Sarajlić (Mustafe) Ethem rođ. 1904.

2. Sidran (Hasana) Avdo rođ. 1909.

3. Sijamhodžić Hankija rođ. 1898.

4. Sijamčić (Juse) Pašo rođ. 1912.

5. Sirbubalo (Omera) Muhamed rođ. 1927.

6. Sirbubalo (Omera) Ramiz rođ. 1924.

7. Smaka (Hasana) Mahmut rođ. 1920.

8. Salihbegović (Zaima) Džemal rođ. 1908.

9. Salihagić (Alije) Hasan rođ. 1923.

10. Ondobaka (Hadže) Avdo rođ. 1909.

11. Nuhanović Sabiha rođ. 1920.

12. Nović (Abdulaha) Hasan rođ. 1917.

13. Novalija (Mehe) Zakira rođ. 1927.

14. Misirlić (Mehmeda) Mustafa rođ. 1890.

15. Mirojević (Osmana) Šefkija rođ. 1925.

16. Memić (Saliha) Suljo rođ. 1919.

17. Memić (Saliha) Omer rođ. 1922.

18. Lingo (Smaila) Mujo rođ. 1920.

19. Karamehmedović (Asima) Sejfudin rođ. 1926.

20. Kalamujić (Mušana) Ramiz rođ. 1922.

21. Kadribegović (Edhema) Hajrija rođ. 1918.

22. Husejnagić (Mehmeda) Hašim rođ. 1911.

23. Hasandedović (Nurudina) Šemso rođ. 1909.

24. Grošo (Edhema) Hasan rođ. 1927.

25. Grabovac (Saliha) Omer rođ. 1910.

26. Golubović (Vehbije) Rasim rođ. 1926.

27. Glibić (Mehmeda) Ahmet rođ. 1913.

28. Glibić (Mehmeda) Ahmed rođ. 1914.

29. Gigović (Mehmeda) Hamdija rođ. 1889.

30. Gigović (Hamdije) Sejad rođ. 1923.

31. Ferhatović (Halila) Vejsil rođ. 1908.

32. Dubravić (Arifa) Esma rođ. 1911.

33. Dubravić (Alizaha) Hilmija rođ. 1911.

34. Čizmić (Mehmeda) Jusuf rođ. 1912.

35. Čengić (Nezira) Aziz rođ. 1916.

36. Bravić (Mustafe) Mustafa rođ. 1900.

37. Bašić (Sulje) Avdo rođ. 1895.

38. Bajraktarević (Ibrahima) Sulejman rođ. 1917.

39. Pekuša (Ibrahima) Mehmed rođ. 1907.

40. Porča (Mehmeda) Meho rođ. 1904.

41. Porča (Muharema) Mehmed rođ. 1904.

42. Potogija (Ahmeda) Muhamed rođ. 1920.

43. Resulović (Nazifa) Abdulah rođ. 1924.

44. Resulović (Nazifa) Avdo rođ. 1924.

45. Tukulija (Mehe) Mujo rođ. 1921.

46. Turulija (Mehe) Mustafa rođ. 1921.

47. Vladović (Hajdara) Ramiz rođ. 1925.

48. Šemaja (Asana) Hasan rođ. 1929.

49. Samičević (Ferida) Muhidin rođ. 1927.

50. Abadžić (Hamdije) Džemal rođ. 1917.

51. Prohić (Hasana) Nusret rođ. 1922.

Žrtve logora Jasenovac iz Mostara

1. Alić (Murata) Salka rođ. 1920.

2. Alikalfić (Hasana) Mustafa rođ. 1900.

3. Alikalfić (Hasana) Mustafa rođ. 1899.

4. Arpadžić (Mahmuta) Nedžad rođ. 1926.

5. Balić (Avde) Mirza rođ. 1912.

6. Balta (Alije) Mujo rođ. 1907.

7. Balta (Osmana) Fatima rođ. 1924.

8. Balta (Osmana) Fatima rođ. 1922.

9. Baraković (Saliha) Muhamed rođ. 1922.

10. Bašagić (Sulejmana) Berisa rođ. 1924.

11. Baltak (Hadže) Zenka rođ. 1920.

12. Blagajac (Mustafe) Džemal rođ. 1902.

13. Bošnjić (Slije) Džemal rođ. 1921.

14. Bukovac (Muniba) Sejad rođ. 1923.

15. Čemalović (Muhameda) Mubera rođ. 1920.

16. Čemalović (Muhameda) Smail rođ. 1889.

17. Čemalović (Saliha) Ibrahim rođ. 1920.

18. Delić (Salke) Džemal rođ. 1925.

19. Elezović (Saliha) Sijo rođ. 1913.

20. Elezović (Salke) Esad rođ. 1921.

21. Hadžiosmanović (Ibre) Nusret rođ. 1915.

22. Jelin (Agana) Čamila rođ. 1904.

23. Jelin (Ahmeda) Enisa rođ. 1931.

24. Jelin (Ahmeda) Jagoda rođ. 1934.

25. Jelin (Ahmeda) Šemsa rođ. 1944.

26. Kažinić (Hasana) Džemal rođ. 1911.

27. Krajina (Muhameda) Senija rođ. 1911.

28. Pašić (Mahmuta) Mujo rođ. 1895

29. Ramić (Avde) Avdo rođ. 1911.

30. Šapuh (Saliha) Safet rođ. 1923.

31. Trbonja (Osmana) Avdo rođ. 1913.

32. Vučijaković (Muhameda) Eman rođ. 192-

33. Vuk (Derviša) Hamid rođ. 1927.

Žrtve logora Jasenovac iz Banje Luke

1. Afgan (Hamida) Salih rođ. 1900.

2. Begić (Saliha) Aiša rođ. 1918.

3. Baručija (Muhameda) Ibrahim rođ. 1914.

4. Beganović (Bibera) Hadžera rođ. 1924.

5. Begić (Dede) Rifet rođ. 1920.

6. Bukić (Avde) Osman rođ. 1923.

7. Čević (Ibrahima) Ismet rođ. 1939

8. Čustić (Smaila) Muharem rođ. 1909.

9. Dervišić (Smaila) Mehmet-Omer rođ. 1924.

10. Džanić (Muse) Mura-Nura rođ. 1900.

11. Dabić (Avde) Nazim rođ. 1914.

12. Đelić (Himze) Kasim rođ. 1918.

13. Ekić (Mustafe) Ahmet rođ. 1918.

14. Majhić (Sulejmana) Fahrudin rođ. 1921.

15. Gvožđa (Idriza) Irfan rođ. 1912.

16. Habnić (Edhema) Abaz rođ. 1900.

17. Husejtinović-Husedžinović (Šemse) Salih rođ. 1900.

18. Ibišević (Ahmeda) Zeina rođ. 1919.

19. Ibišević (Zeine) Zeina nema godine rođenja

20. Ibrišević (Bajre) Suljo rođ. 1920.

21. Ibrišević (Bajre) Ćazim rođ. 1939.

22. Ibrišević (Sulje) Bajro rođ. 1914.

23. Ismailović Ismail rođ. 1926.

24. Katana (Ibrahima) Ferid rođ. 1903.

25. Kučuk (Nedila) Sulejman rođ. 1912.

26. Kurić (Osmana) Fahrudin rođ. 1926.

27. Kušmić (Muhe) Alija rođ. 1906.

28. Maglajlić (Muhameda) Dževad rođ. 1912.

29. Memić (Ibre) Mehmed rođ. 1910.

30. Memić (Mustafe) Redžep rođ. 1922.

31. Mujkić (Hamida) Bećo rođ. 1937.

32. Mujkić (Hamida) Elfa rođ. 1939.

33. Mujkić (Hamida) Fata rođ. 1929.

34. Mujkić (Hamida) Ramiza rođ. 1939.

35. Mujkić (Šaćira) Dilfa rođ. 1900.

36. Numanović (Džede) Osman rođ. 1915.

37. Omeragić Hasan rođ. 1902.

38. Pašalić (Nazifa) Mehmed rođ. 1920.

39. Piljević Mirza rođ. 1907.

40. Ramić (Mehe) Ahmet rođ. 1880.

41. Salihagić (Sulejmana) Ifekat rođ. 1906.

42. Šerić (Hasana) Šemsa rođ. 1928.

43. Tetreik (Mustafe) Meho nema datuma rođenja

Stravične sudbine

Onaj narod koji ne spozna svoju historiju osuđen je da je ponavlja. Ovim riječima američkog historičara Santanaja Nihad Halilbegović započinje svoju knjigu “Bošnjaci u Jasenovačkom logoru”, u kojoj je na osnovu brojne dokumentacije i originalnih spisa uspio napraviti evidenciju ubijenih Bošnjaka u ovom logoru smrti.

– 27. avgusta 1942. godine Alija Hodžić je doveden u policijski zatvor, a onda iste noći krenuo s transportom za Jasenovac. Putovalo se 36 sati. Put u Jasenovac Aliju nije obeshrabrio niti se to dalo ma čim na njemu zapaziti. Razgovarao je, pravio dosjetke i šalio se. Na samom polasku rekao je drugovima: “Znam, ubit će me, ali neka će. Naši će sigurno pobijediti. Osvetit će naši mene, a to je važno!”

Voz je usporio, po navici pred skorom stanicom pisnuo dva-tri puta, a onda je još više usporio, pa je stao. Izlazilo se, izlazilo, izlazilo, a onda se stalo. Jasenovac. Lokomotiva se promigoljila sad desno, sad lijevo, a onda se kao od srama odvukla. Kao krupni grad zasuli su udarci ustaških krvoloka na novopridošle stanovnike Jasenovca. Ljudi su pognuli glave lijevo i desno više zbog zgaženog ljudskog ponosa nego zbog boli udaraca. Počelo je prebrojavanje.

Podbočen drvenom toljagom namjesto štake, Alija je mirno čekao s ostalim logorašima. Tada se pojavio, najviša moć logora, Majstorović fra Filipović. Oči toga fratra lukavo su prešle po razbrojanim ljudima, a onda su stale na Aliji. Hitro se digla gojazna ruka sa zamahnutim gvozdenim štapom. Tupo, kao po čvrstoj ledini, padali su udarci po Aliji. Alija je gledao pravo u krvnika bez riječi. “Ti si se borio sa mnom u rogatičkim šumama”, rekao je fra Filipović udarajući i dalje Aliju po glavi, po rukama, pa kad je udario po još bolesnoj nozi i štaci, Alija je pao. Drugovi su ga podigli, a fra Filipović je izdao naređenje da jedna grupa pođe prema logoru 2-b, a druga u 3-c. Sa prvom je bio Alija.

Iste noći Alijina grupa prevezena je skelom preko Save u malu šumicu Gradinu, gdje su svi do jednog maljem likvidirani. Tu je poginuo i Alija Hodžić.

Vjerovatno najstrašniji primjer tragedije koju su Bošnjaci doživljavali pomažući drugim narodima je Ifaket-hanuma Salihagić, ugledna Bošnjakinja.

Jedna od najsavremenijh žena toga doba jahala je konja, skijala s djecom, a svijet je pisao o njenom podvigu kada je u lovu prva na Balkanu ubila medvjeda. Ifaket-hanuma rođena je u najuglednijoj familiji Bakir-bega Tuzlića, u čijoj kući je biran Husein-kapetan Gradaščević. Udala se za uglednog Salihagića u Banju Luku.

Međutim, 1943. godine, kada su pridolazili muhadžiri iz istočne Bosne i Hercegovine, Ifaket-hanuma sav svoj život posvetila je njima. Išla je u razne krajeve i donosila žito. Jednom prilikom kada je išla u Dubicu po žito, naišle su ustaše. Nakon što su joj pokušali uzeti žito, a ona im prkosila, Ifaket-hanumu odveli su u Jasenovac. U logoru su je na najgori način ubili. Naime, polivena je vrelim uljem i spržena. Kada je likvidiran logor, u njenoj ćeliji su pronađeni stihovi koje je pisala.
_ _ _
Iako je donedavno vladalo mišljenje da su u Jasenovcu ubijani samo komunisti, Halilbegović je u svom istraživanju te u razgovorima s bivšim zatočenicima dokazao da to nije tako. Konkretno, Bošnjaci su ubijani, kako kaže, zbog “bošnjačkog merhameta”. Tačnije, ubijani su zbog toga što su pomagali drugim narodima.

– Naprimjer, na upit ko je ubijan u logorima, jedan od logoraša, Fahrudin Ajanović, kazao mi je: “Ubijen je neki Salko iz okolice Banje Luke koji pojma nije imao o komunizmu i antifašizmu. Naišli partizani, on je dao neki prilog i ustaše su ga ubile u logoru” – priča nam Halilbegović.

Nihad Halilbegović rođen je 1945. godine u Gračanici. Živi u Sarajevu. Bavi se istraživačkim radom, član je Vijeća Kongresa Bošnjačkih intelektualaca od osnivanja, dobitnik više priznanja i autor brojnih djela, a među njima i knjige “Bošnjaci u Jasenovačkom logoru”.