Dr. sc. Muhamed Ždralović
Mubera Maslić-Ždralović, prof.
ARABIČKI NATPISI NA “TURSKOJ KUĆI” U RIJECI
Kuća osmanskog konzula Nikolaia Nikolakija Nikolaidesa
U Rijeci, na križanju ulica Verdijeve i Lisinskog, nalazi se prepoznatljiva zgrada u neomaurskom stilu u lukovima iznad prozora, balkonskih vrata i potkrovnih prozora, ukrašenim biljnim i geometrijskim ornamentima, ljudskim likovima te arapskim pismenima i brojkama. Ta je zgrada u gradu, pa i šire, poznata kao “Turska kuća” ili “Casa turca”. Bila je vlasništvo Nikolaia Nikolaki Effendi de Nikolaidesa (1855.-1933.), dugogodišnjega osmanskog diplomatskog i trgovačkog predstavnika u Španjolskoj, a potom konzula u Rijeci od 1898. godine. Dva kata i potkrovlje zgrade u neomaurskom stilu, dozidani na ranije već izgrađenom prizemlju, čine zanimljivu kombinaciju karakterističnu za arhitekturu historicizma. Cjelokupno znakovlje na fasadi odraz je utjecaja i prožimanja civilizacija i bolje od ikakvih ispisanih redaka otkriva sklonosti, ukus i iskustvo, a ponajprije kulturu onovremenskog vlasnika zgrade. Tekstualni dio ukrasnih lukova, promatran skupa s arhitektonskim obilježjima zgrade, jedinstven je izvor za povijesnoumjetnička i kulturna istraživanja.
Natpisi su predstavljeni po etažama, počevši s desna gledajući na pročelje zgrade. Prvo dolazi izvorni preslik/prijepis arabičkog natpisa, potom njegov slovni (transliteracija) i izgovorni (transkripcija) prijenos i prijevod teksta na hrvatski. Budući da u prizemlju nema natpisa, počinje se od prvoga kata na pročelju u Verdijevoj ulici, potom se navode ispisi na drugom i trećem katu te natpisi u potkrovlju. Po istome se principu obrađuju natpisi u ulici Vatroslava Lisinskog.
Radi bolje preglednosti u prikazu će Verdijeva ulica biti označena s “V”, a Ulica Vatroslava Lisinskog s “L”. Broj uz ta slova označava kat, dakle: prvi kat V1 i L1, drugi kat: V2 i L2, treći kat V3 i L3 te potkrovlje V4 i L4. Broj natpisa dolazi iza broja kata.
- U V1 je šest trodijelnih, a u L1 je deset trodijelnih sadržajno istovjetnih natpisa.
- U V2 je iznad prozora sedam, a u L2 deset natpisa od kojih su dva trodijelna.
- U V3 je sedam, a u L3 deset natpisa.
- U V4 je petnaest, a u L4 je trideset natpisa. Dakle, ukupno ima devedeset pet natpisa. Većina je sačuvana i može se pročitati.
Kuća je nastala u vrijeme Austro-Ugarske, a natpisi iznad prozora, balkonskih vrata i u potkrovlju potvrđuju da je njihov naručitelj pod snažnim orijentalnim utjecajem, posebice pod utjecajem maurskoga graditeljstva u Španjolskoj. To se najbolje vidi na ornamentima, pismu, ali i u sadržaju natpisa. Natpisi su na arapskom jeziku i pisani su različitim varijantama arapskoga pisma. Oko njih su biljni ornamenti, a ispisi su u središtu kupolastog i potkovičastog dijela iznad prozora, balkonskih vrata, kao i izravno ispod krova u četverokutnicima.
Arapsko pismo
Arapsko je pismo u principu konsonantsko. Zahvaljujući dugoj tradiciji našilo je na veliku primjenu i kod muslimana nearapa, a s vremenom se pod različitim utjecajima razvilo nekoliko glavnih tipova, vrsta. Neke od njih su podesne za unošenje hareketa – vokala koji na tekstu djeluju ukrasno, pa se slijedom toga uobičajeno dodaje i drugo ukrasno znakovlje. Na Nikolakijevoj kući su karakterisetične četiri vrste arapskoga pisma: nastalik, sulus, kufi i tugrai.
Nastalik je kombinacija dvaju pisama, uobičajenog i najčešće korištenog nashija, upotrebljavanog u većini pisanih materijala i talika, udesno nakošenoga pisma, najčešće upotrebljavanog u Iranu, Pakistanu i istočnim islamskim zemljama u kojima se pisalo ili se još piše arapskim pismom. Znatno je više koristilo za pisanje na papiru, nego u arhitekturi.
Sulus je kitnjasto pismo u kojemu dominiraju kružnice. Podesno je za pridodavanje ukrasnih znakova i samoglasnika koji uz estetsku imaju i značenjsku funkciju, a kao takvo je razvilo i svoje podvarijante. U ovom je primjeru korištena njegova osnovna varijanta.
Kufi pismo nazvano je po starom gradu Kufi u današnjem Iraku. Odlikuje se jako istaknutim kutovima. U ranome je islamu bilo zastupljeno u sakralnim tekstovima, prijepisima Kur’ana, a u arhitekturi se koristilo samostalno, ali i u kombinaciji s biljnim ornamentima i geometrijskim likovima. U našem primjeru je zanimljiva kombinacija pletene andaluzijske varijante i biljnih ornamenata oko ljudskog lika.
Tugrai pismo je nazvano po tugri, turi – sultanovu monogramu – arapskim pismom umjetnički ispisanom imenu sultana na njegovim službenim dokumentima: ukazima, poveljama, medaljama ili novcu. Umjetnički ispisano sultanovo ime se još nazivalo i pendžom.
Sadržaj natpisa
Na prvom katu su prepoznatljivi ljudski likovi morčića ukomponirani u trodijelne ispise, dva dijela u luku i jedan uz ljudski lik. Isti je tekst i uz muški (crni) lik i uz lik bijele žene. Iz Verdijeve ulice su naizmjenično tri puta ponovljena oba lika, a u ulici Lisinskog po pet puta, ukupno u obje ulice osam puta po dva lika.
Na drugom katu u Ulici Verdija je ukupno sedam natpisa; jedan je ponovljen tri puta, a dva su ponovljena dva puta. U Ulici Lisinskog je deset natpisa. Svi su različiti. Valja istaknuti da su dva natpisa, osmi i deseti, na tom katu oštećena. Uza sve natpise na tom katu s desne i lijeve strane glavnih tekstova zamjetni su istovjetni bijeli obrisi slova na crvenoj podlozi; s desna: dva puta alif, rā, yā, a s lijeva: sin, dva puta alif i bā, kojima je teško naći smisao.
Na tom su katu ispod nekoliko natpisa ispisane i lunarne, hidžretske godine, 1324. i 1325. godina.
U potkrovlju je u Verdijevoj ulici 15 natpisa u pravokutnicima. Dvije lunarne godine, tugra sultana Abdulhamida II., i 11 puta varijante Nikolakijeva imena, te jednom Nikolakijevo ime i prezime. U potkrovlju u Ulici Lisinskog je ukupno trideset natpisa. Od toga je 9 puta fraza mašala, jedanput hidžretske godine 1323. i 1325. i tugra spomenutoga sultana, 18 puta varijante vlasnikova imena i prezimena.
Može se reći da natpisi na prva tri kata imaju opću poruku i univerzalno značenje, što otkriva i naručitelja kao vjernika i osobu koja traži Božju pomoć, traži zaštitu od uroka, iskazuje da se uzda u Boga i daje uvjeren da je Bog jedini pobjednik i najbolji zaštitnik. ne zaboravlja istaknuti da uspjeh valja tražiti u iskrenosti. U samom potkrovlju je niz varijanti njegova imena: Nikolaides, Nikolaki, Nikolaki efendi. Oslovljen je turskom/grčkom titulom efendi – gospodin. Uz taj su niz na oba pročelja upisane u potkrovlju i dvije godine lunarnog kalendara 1323. (počinje 8.3.1905.) i 1325. (počinje 14.2.1907.). Iako se tugrai pismom mogu pisati različite prigodne izreke, na Nikolaidesovoj su kući njime izvedene samo tugre sultana Abdulhamida II. (vladao od 31. kolovoza 1876. do 27. travnja 1908.), jedna na svakoj strani. Od natpisa koji se nalaze na nižim katovima jedino se mašala (Ne ureklo se!) ponavlja i u potkrovlju u Ulici Lisinskog devet puta. Tu frazu muslimani i narodi Istoka pod utjecajem islama koriste pri iskazivanju divljenja i radi zaštite od uroka.
U natpisima je zastupljena i besmela. Ispisana je gotovo istovjetno 19 puta. U muslimana je to uobičajena fraza pri započinjanju Bogom dopuštenog djela, a u kaligrafiji je imala čestu primjenu, što je razumljivo s obzirom na predaju – hadis, prema kojoj je poslanik Muhamed obećao raj onome tko uljepša besmelu. Ona je uza svaki lik na prvom katu s lijeve strane. Ipak, sama besmela bez drugog popratnog teksta navedena je samo dva puta: jednom na drugom i jednom na trećem katu u Ulici Lisinskog.
Fraza Wa lā gāliba illa Allah, u značenju “Bog je jedini pobjednik” česta je na spomenicima arhitekture. Zanimljivo je da je tu frazu u arhitekturi uobičajeno koristila dinastija Banu Nasr u Španjolskoj (1232.-1492.). Uočljiva je u raznim inačicama sačuvanih natpisa na palači Alhambra u Granadi.
Česta je fraza sa značenjem pouzdanja u Boga, tevekkula, u prvom licu perfekta. Ona je upotrijebljena 24 puta, 16 puta uz morčiće, 5 puta na drugom i 3 puta na trećem katu. Tevekkul je sa spomenutim značenjem kod muslimana različito prihvaćen. Preporučen je i tekstom Kur’ana više puta. Kur’anski ajet-stavak “kada se na nešto odlučiš, onda se osloni na Boga” (III/159) različito su tumačili mistici i racionalisti. Neki mistici su to prihvaćali doslovno pa su se u potpunosti predali pobožnosti zanemarujući životne potrebe.
U nekoliko su natpisa, osim Božjega poslanika, prizvani otac i majka s posvojnom zamjenicom prvog lica jednine. Natpisi u kojima se priziva (neimenovani) Božji poslanik, mogu se odnositi jednako na Isusa (Isu) i na Muhammeda. Izrazi moj oče i moja majko mogu imati i metaforičko značenje. Tu je vjerojatnije da je Nikolaki pod frazama Yā abī, yā ummi, podrazumijevao svoje roditelje.
Transkripcija/transliteracija
Svi su natpisi na prva tri kata na arapskome jeziku. Radi autentičnoga predstavljanja teksta odlučili smo donijeti stručnu transliteraciju, slovni prijenos iz arapskog u latinično pismo i transkripciju teksta onako kako se ti natpisi izgovaraju. Transkripcija je rađena prema usvojenim pravilima za arapsko pismo koje primjenjuje Leksikografski zavod “Miroslav Krleža”.
Zaključak
Nikolaidesova kuća u neomaurskom stilu jedinstvena je u Hrvatskoj, a i šire. Osim prepoznatljivog stila jedinstvena je i po komponiranju natpisa u četiri varijante arapskoga pisma. U natpisima je istaknuta nada i pouzdanje u Boga, svojstveno svakom vjerniku. Iz natpisa je vidljivo da je njihov naručitelj bio pod utjecajem kulture muslimanske Španjolske i da je poznavao i cijenio arapsku arhitekturu i umjetnost. To ne čudi jer se zna da je Nikolaides boravio u Španjolskoj duže vrijeme. Arhitektonska obilježja Turske kuće izraz su raznolikosti kulture onoga vremena u kome je podignuta. To je početak 20. stoljeća, vrijeme Austro-Ugarske Monarhije i Osmanskog Carstva na zalasku. Ispisane poruke na njoj imaju univerzalne vrijednosti bez obzira na prošlo, sadašnje i buduće vrijeme i oslikavaju vlasnikove životne stavove. Svoj je odnos prema osmanskome vladaru, sultanu Abdulhamidu II., Nikolai Nikolaki Nikolaides iskazao ukrasivši svoj dom njegovom turgom.
Valja spomenuti i to da je u ovome dijelu Europe neuobičajeno naići na godine hidžretskoga, muslimanskoga kalendara. To je kuriozitet i u slučaju Turske kuće, zna li se da je natpise na njoj dao izraziti kršćanin, Armenac.
