U Pakracu su 1565. godine živjeli muslimani

Kao zanimljiv primjer u selu Belasi u Pakračkom sandžaku navest ćemo i primjer imena Mikloša sina Abdullaha, gdje se vidi da je otac prešao na islam a sin ostao nemusliman zadržavši sva dotadašnja prava koja je imao. Isti slučaj je sa mezrama (njivama) koje je uživao Petre sin Alija. Štaviše, u mahali džamije sultana Sulejmana Zakonodavca živio je i Petre sin Mahmuda.

MUSLIMANI NAHIJE CERNIK
PREMA KATASTARSKOM POPISU PAKRAČKOG SANDŽAKA IZ 1565. GODINE

Piše: Dr.sc. Adnan Kadrić

U ovom radu osvrnut ćemo se na podatke iz katastarskog popisnog deftera TD 355 koji se odnosi na stanovništvo Pakračkog sandžaka (liva-i Pakrac) 1565. godine. U popisu se detaljno daju imena korisnika posjeda sa povremenom bilješkom o korištenju u ranijem popisnom defteru (defter-i atik). Nahija Cernik jedna je od 14 nahija u sandžaku, a sastoji se od 54 sela i 19 mezri (njiva). Uključujući sva pripadajuća sela, nahija je Cernik imala ukupno 695 domaćinstava. Stanovništvo se uglavnom bavilo zem­ljo­rad­njom. 1565. godine u nahiji Cernik proizvedeno je 2.256 kilograma pšenice (22.560 akči poreza), mahluta (mješanca – smjese pšenične krupe i leće) – 4.385 kg (uz 26.310 akči poreza), alefa (zobi) 305 kg (uz 915 akči poreza). Velik dio poreza bio je porez na vino koji je najvjerovatnije uziman od nemuslimanskog stanovništva. Porez je skupljan i na prihode od sjena (2250 akči), pamuka (4057 akči), povrća (1221 akču), kupusa (1166 akči) i duhana (42 akče). Porez je također uziman i na sitnu stoku (1460 akči) i svinje. Relativno dosta poreza je uzimano na ribolov (1238 akči).

Selo Cernik pribilježeno je kao samo naselje Cernik (nefs-i Cernik), a samo naselje Cernik najgušće je naseljeno i predstavlja središte nahije. Imalo je između 200 i 250 stanovnika, pod uvjetom da je svako domaćinstvo u to vrijeme imalo oko 5 članova.

U Kanunnami za Pakrački sandžak stoji da su, «Mađarski nevjernici i ostali»[1] (Macar keferesi ve gayri) u nahijama Drenovica i Cernik u spomenutom sandžaku, koji su bili popisani da, prema zahtjevima starog popisnog deftera, daju po domaćinstvu po pedeset akči filurije, zatim ušur na usjeve, žitarice i širu, u trenutku dok se popisuju,  njihov se ušur na usjeve, žitarice i širu raspoređuje sandžakbegu, zaimima, posjednicima timara i ljudima u utvrdama, dok se za centralnu blagajnu uzima po pedeset akči filurije prema prethodnoj odredbi, a stanovništvo u vlaškom statusu koji se nalaze na «opasnoj granici» (serhad-i mehufe), namjesto obaveza u skladu sa šerijatskim propisima i običajnim dažbinama, trebaju godišnje davati po sto akči, a ova bilješka je uvedena u novi popis prema prethodoj odredbi i na objašnjeni način.[2]

U spomenutim nahijama, Cerniku i Drenovici, nalaze se neka sela koja je danas gotovo nemoguće ubicirati i odrediti im eventualni današnji naziv. Neka od tih mjesta imala su mađarsko ime, ali je većina naziva ipak slavenskog porijekla. Na osnovu imena ljudi u drugoj polovini 16. stoljeća, prema katastarskom popisu, teško se može razlučiti čak i tačna uža vjerska pripadnost određene osobe, osim na relaciji muslimansko – nemuslimansko ime, a kamoli pripadnost određenoj narodnosnoj skupini. Muslimani u nahiji Cernik žive ili u mahalama ili pomiješani sa nemuslimanima. Ne može se čak ni tvrditi da se radi o bosanskim muslimanima. Osobito je zanimljiv slučaj kad se na osnovu imena nositelja domaćinstva i imena oca uočava proces primanja islama kod lokalnog nemuslimanskog stanovništva. Čak ima i slučajeva da u selu sa oko dvadesetak domaćinstava živi samo jedna porodica muslimana (Halim sin Abdullaha) koji je tek prešao na islam i koji plaća filuriju isto kao i ostali nemuslimani. Naime, tamo gdje ima manje muslimana u nekim selima, obično i muslimani plaćaju filuriju kao i nemuslimani. Štaviše, u jednom selu u Šagovini ima samo jedno muslimansko domaćinstvo (Mevluda sina Abdullaha) i ono plaća filuriju. Nije rijedak slučaj da zajedno žive i nemuslimani i novi slavonski muslimani i muslimani čiji su i očevi već bili muslimani. Treba navesti i primjere mjesta u kojima i nemuslimani i muslimani obrađuju iste njive pri čemu su porezna izdvajanja muslimana katkad veća od uobičajenih poreznih izdvajanja nemuslimana. Neka sela ubilježena u defteru plaćaju samo resmi-čift za muslimane. Ima i slučajeva kad njivu (mezru) u blizini utvrde koja pripada Cerniku uživa u svom posjedu izvjesni Petre dok zemlju za njega obrađuju 3 muslimana. U selu upisanom kao Evholin otac novog muslimana ubilježen je kao Jumermeš, vjerojatno mađarskoga porijekla.

Prema popisu, u naselju Cernik, u mahali džamije uzvišenog Cara[3], utočišta svijeta (Mahalle-i camii Hz. Padişah-ı alem Cenah) 1565. godine (973. H.g.) stalno su nastanjeni hatib, mujezin i 44 domaćinstva muslimana, a imena nositelja domaćinstava jesu sljedeći:

  1. Ali sin Mustafe (hatib)
  2. Muhsin sin mujezina
  3. Mir Ahmed sin Ramazana
  4. Turali sin Hasana
  5. Hasan sin Abdullaha
  6. Abdullah sin Hasana
  7. Abas sin Hidra
  8. Mahmut sin Hasana
  9. Mir Ahmed sin Ahmeda
  10. Hasan sin Ibrahima
  11. Mustafa sin Hasana
  12. Džafer sin Karađoza
  13. Murad sin Osmana
  14. Mustafa sin Hasana
  15. Ali sin Abdullaha
  16. Muhsin sin Džafera
  17. Ismet sin Abdullaha
  18. Gazi sin Serselama
  19. Petre sin Mahmuda
  20. Ali sin Abdullaha
  21. Ahmed sin Muhsina
  22. Mahmud sin Abdullaha
  23. Ali sin Džafera
  24. Mahmud sin Muhsina
  25. Džafer sin Abdullaha
  26. Mehmed sin Isaa
  27. Abdullah sin Džafera
  28. Turali sin Hasana
  29. Abdullah sin Muhsina
  30. Ismet sin Abdullaha
  31. Ali sin Abdullaha
  32. Turali sin Abdullaha
  33. Ali sin Omera
  34. Veli sin Mustafe
  35. Džafer sin Mahmuda
  36. Ali sin Hasana
  37. Mevlud sin Abdullaha
  38. Hasan sin Abdullaha
  39. Mahmud sin Alija
  40. Mevlud sin Abdullaha
  41. Mehmed sin Abdullaha
  42. Turali sin Hasana
  43. Džafer sin Abdullaha
  44. Serhad sin Alija

U katastarskom popisu bilježi se da je u spomenutoj kasabi živjela jedna grupa zanatlija, te da je zaimima upisan porez badi-heva i porez na neoženjene. Raja je za zemlju koju je obrađivala davala dažbine propisane šerijatskim odredbama i običajnim pravom. Na spomenutoj zemlji, osim gebrana (nemuslimana), u statusu raje radili su, prema katastarskom popisu, sljedeći muslimani: Abdullah sin Mahmuda, Mir Ali sin Hasana, Ali sin Abdullaha, Ismet sin Mahmuda, Ali sin Abdullaha, Nasuh sin Selima, Abdullah sin Nasuha,  Nasuh sin Mehmeda, Hasan sin Abdullaha, Ismet sin Mahmuda, Omer sin Abdullaha, Veli sin Abdullaha, Mahmud sin Mustafe, Hasan sin Alija, Mehmed sin Džafera i drugi. Kao zanimljiv primjer u selu Belasi u Pakračkom sandžaku navest ćemo i primjer imena Mikloša sina Abdullaha, gdje se vidi da je otac prešao na islam a sin ostao nemusliman zadržavši sva dotadašnja prava koja je imao. Isti slučaj je sa mezrama (njivama) koje je uživao Petre sin Alija. Štaviše, u mahali džamije sultana Sulejmana Zakonodavca živio je i Petre sin Mahmuda.

Općenito promatrajući podatke koji nam se sami nude u katastarskom popisnom defteru TD 355 za Pakrački sandžak, možemo doći do sljedećeg zaključka: ako i postoji mogućnost doseljavanja određenih majstora muslimana iz Bosne koji su dolazili da razviju neke oblike zanata i poprave postojeće utvrde u nahiji Cernik i Pakračkom sandžaku općenito, isto tako se jasno može zaključiti da je u nahiji Carnik, odnosno Pakračkom sandžaku, bilo i lokalnih slavonskih muslimana čiji su očevi starosjedioci.

[1] Misli se na stanovništvo koje je bilo uključeno u ugarski feudalni i pravni sistem prije osmanskog osvajanja tih krajeva.

[2] Livamezburede Direnofça ve Çernik nahiyelerinde vaki olan Macar keferesi ve gayrileri defteri atik mucibince her duhan hanesinden ellişer akçe rüsum u filori ve galle ve hububat ve şirelerinden öşür eda itmek üzere mukayyet bulunup haliya tahrir olundukta öşr ü gallat ve hububat ve öşr ü şireleri mir liva ve züema ve erbabtımar ve merdankıllaya tevziolunup ellişer akçe rüsum u filorileri berkararsabık hızanei amire içün zapt olunmak üzere ve serhadmehuf vaki olan eflak keferesi ki hukuk u şerriyye ve rüsum u örfiyyeleri mukabelesinde her duhan hanesinden senevi yüzer akçe rüsum u filori eda etmek üzere mukayyet bulunmağın ber kararsabık vechi meşrub üzere defteri cedide kayıt olundu.

[3] Radi se o džamiji podignutoj u ime sultana Sulejmana Zakonodavca.

Izvori i literatura

  • Husić, Aladin, «Vojne prilike u splitsko-zadarskom zaleđu u 16. stoljeću (Osmanski serhad 1530-1573)», POF 56 / 2006, Sarajevo 2007.
  • Moačanin, Nenad, Požega i Požeština u sklopu Osmalijskog carstva (1537-1691), Jastrebarsko – Naklada, 1997.
  • Mujadžević, Dino, «Muhimme defter iz 1552. – osmanski izvor za povijest Slavonije i Srijema», Scrinia Slavonica : godišnjak Podružnice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Hrvatskog instituta za povijest. 8 (2008), 399-428.
  • Mujadžević, Dino, «Osmanska osvajanja u Slavoniji 1552. u svjetlu osmanskih arhivskih izvora», Povijesni prilozi. 28 (2009) ; 89
  • Selçuk Ural, «Onaltıncı yüzyılın ikinci yarısında Osmanlı hâkimiyetinde Pakrac Livası», In: Uluslararası İnsan Bilimleri Dergisi, Cilt 6 Sayı 2, 2009.
  • Selçuk Ural, 355 numarali Tapu Tahrir Defterine re Pakrac Livasi, Sakarya Üniversitesi – Sosyal Bilimler Enstitüsü, 2006. [djelomično objavljeni magistarski rad]