Zadnji i sudbinski popis stanovništva Bošnjaci u Hrvatskoj dočekuju u nikad goroj situaciji

S obzirom na to da je ovo posljednji popis stanovništva ovakvog tipa, postoji mogućnost da se budući okvir za nacionalne manjine temelji upravo na predstojećem popisu stanovništva bez izmjena u budućnosti. Teško je očekivati da će migracije manjina biti toliko drastične da će biti potrebe za nekim izmjenama, a još je teže očekivati da će Hrvatska svake godine mijenjati okvir za nacionalne manjine zbog svog izvještaja Eurostatu. Ovdje nastaje ključni problem za Bošnjake u Hrvatskoj – predstojeći popis stanovništva dočekuju u nikad goroj situaciji.

Piše: Armin Hodžić, predsjednik Vijeća bošnjačke nacionalne manjine grada Zagreba

Popisi stanovništva koji su na rasporedu ove ili iduće godine u domovinskim zemljama bitno će odrediti položaj Bošnjaka koji žive na tom području. Situacija s pandemijom virusa korona bitno je utjecala na sami popis stanovništva jer je isti u svim domovinskim zemljama nekoliko puta odgađan. U Republici Hrvatskoj popis je prvobitno bio planiran 1. marta, a velika je novina online popis koji će se vršiti u prvoj fazi. Međutim, što zbog pandemije a što zbog teških potresa koji su pogodili Hrvatsku, popis je prvo bio prolongiran za april, pa za juni, da bi naposljetku bio odgođen za septembar.

Prva faza vršit će se tokom razdoblja od mjesec dana putem sustava “e-građani” kada će svaki stanovnik RH moći upisati svoje podatke, ali i podatke svojih ukućana. Druga faza kreće po završetku online faze, kada će se terenski popisivati ljudi koji se prethodno nisu izjasnili online. Veoma važna stvar jeste činjenica kako je ovo vjerovatno posljednji popis stanovništva ovakvog tipa u Hrvatskoj, jer od iduće godine, prema regulativama Evropske unije, Hrvatska će biti dužna zajedno sa svim ostalim članicama slati Eurostatu godišnji izvještaj o podacima stanovništva. Tu dolazimo do ključnog dijela za nacionalne manjine u Hrvatskoj. Naime, prema popisu stanovništva određuje se organizacijski, finansijski i politički okvir i razina za nacionalne manjine proporcionalno njihovoj brojnosti. To se odnosi na finansiranje organizacija nacionalnih manjina, na zapošljavanje u državnim institucijama, na broj mjesta u predstavničkim tijelima jedinica lokalne samouprave itd.

S obzirom na to da je ovo posljednji popis stanovništva ovakvog tipa, postoji mogućnost da se budući okvir za nacionalne manjine temelji upravo na predstojećem popisu stanovništva bez izmjena u budućnosti. Teško je očekivati da će migracije manjina biti toliko drastične da će biti potrebe za nekim izmjenama, a još je teže očekivati da će Hrvatska svake godine mijenjati okvir za nacionalne manjine zbog svog izvještaja Eurostatu. Ovdje nastaje ključni problem za Bošnjake u Hrvatskoj – predstojeći popis stanovništva dočekuju u nikad goroj situaciji. Bošnjaci od 2015. godine nisu zastupljeni u Saboru RH, iako su 12 godina ranije bili dio ne samo Parlamenta već i vladajuće većine, što znači da su mogli udariti temelje budućem organizacijskom potencijalu Bošnjaka u RH. S obzirom na to da su u prethodna dva mandata van Sabora, to znači da Bošnjaka institucionalno nema niti na mapi, jer se albanska predstavnica Ermina Lekaj Prljaskaj, koja na papiru u Parlamentu predstavlja i Bošnjake, jako trudi pomesti i u korijenu srezati bilo kakav oblik organiziranja i napretka bošnjačke zajednice u Hrvatskoj. U tome joj nažalost uveliko pomažu totalno bezidejne i neaktivne bošnjačke organizacije koje primaju veliki novac za svoj rad, ali niti na koji način ne ispunjavaju svoju ulogu.

Dakako, i ovdje je riječ o direktnom utjecaju Ermine Lekaj Prljaskaj, koja im osigurava sredstva, ali za nerad, jer bi svaki konkretan i konstruktivan rad značio opasnost za njenu poziciju.

S druge strane, organizacije koje bi radile i imale kapaciteta za konkretne rezultate, poput Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba i Bošnjačke nacionalne zajednice za Grad Zagreb i Zagrebačku županiju, trpe ogromna finansijska rezanja proračuna, što ih dovodi u situaciju potpunog vegetiranja. Nije teško pogoditi da je riječ o najproduktivnijim bošnjačkim organizacijama u Hrvatskoj koje daju daleko najkvalitetniji kulturni i nacionalni sadržaj Bošnjaka u RH, ali i još važnije, riječ je o nezavisnim organizacijama na koje Lekaj Prljaskaj nema nikakvog utjecaja. Teško je riječima prikazati koliki gubitak Vijeće bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba trenutno trpi pa ćemo pokušati brojkama. U zadnjoj punoj godini prošlog mandata Vijeća, 2018. godine, sredstva za program rada iznosila su 563.500,00 kuna, dok su s druge strane u prvoj punoj godini tekućeg mandata iznosila 146.966,00. Međutim, za prošlu godinu još se i moglo imati razumijevanja jer je snažan potres pogodio Zagreb, a cijela država bila je u lockdownu zbog virusa. Ove godine, kada se održava popis stanovništva i kada je potrebno sprovesti opću kampanju informiranja i motiviranja ljudi da se izjasne na popisu, došao je prijedlog rebalansa proračuna koji bi se vratio na razinu prošle godine, dakle za programski rad 146.966,00 kuna.

Još veći problem leži u činjenici da se nalazimo u sredini godine te da se u taj iznos uračunava sve što je do sada potrošeno. Da bismo lakše objasnili zašto je to toliki problem, recimo ovako, neko vam kaže da odete u kupovinu za 100 maraka i vi uzmete u kolica namirnice u tom iznosu te dođete na blagajnu, međutim, nakon otkucavanja artikala, šapnu vam na uho da ipak nećete na raspolaganju imati 100 već 30 maraka. Upravo se to dogodilo Vijeću koje je u najvažnijoj godini u ovom desetljeću, a potencijalno i duže kada se održava popis stanovništva, ostalo bez mogućnosti da obavi bilo kakvu konkretnu i efikasnu kampanju. Dakako, ovakav način ophođenja moguć je jer Bošnjaci ne posjeduju nikakve mehanizme kojima bi mogli spriječiti ovakav rasplet događaja.

Ako brojka Bošnjaka na popisu stanovništva padne, a bez kampanje zasigurno hoće, to će značiti gubitak značajnog dijela prava Bošnjaka na organizaciju i očuvanje nacionalnog identiteta u Hrvatskoj. Posebno je problem jer, komparirajući bošnjačku nacionalnu manjinu s drugim manjinama koje imaju bitno manju zajednicu, uveliko zaostaju u svim aspektima. Naprimjer, romska nacionalna manjina, koja je do prije nekoliko godina bila disperzirana i bez ikakvog programskog sadržaja, danas ima izgrađen muzej u Ušticama, napisanu knjigu i snimljen film o Romima u Domovinskom ratu, a u planu je izgradnja čak drugog kulturnog centra za Rome u vrijednosti od skoro dva miliona kuna. O srpskoj, mađarskoj, italijanskoj ili češkoj manjini bespredmetno je i pričati. Navedene manjine temeljem bilateralnih sporazuma između Hrvatske i njihovih matičnih država dobivaju tolika sredstva da im nikakva sredstva od Vlade RH skoro da i nisu potrebna. Primjerice, Italijani temeljem ugovora dobivaju 5 miliona eura godišnje.

Međutim, Bošnjaci se nalaze u situaciji da ne mogu sprovesti kampanju za popis stanovništva koji će biti temelj njihove organizacijske budućnosti. Trenutno su Bošnjaci druga najbrojnija manjina u Hrvatskoj s 31.472 pripadnika, ali i potencijalnim bazenom od 20.000 ljudi koji se izjašnjavaju kao Muslimani ili Hrvati islamske vjeroispovijesti, ali realnost je takva da će nakon idućeg popisa stanovništva Bošnjaci vjerovatno biti 4. ili 5. po brojnosti, a to neće biti tačan i precizan statistički podatak, već će doći do disperziranja Bošnjaka prilikom izjašnjavanja uslijed nemogućnosti da ih se pravovremeno i tačno informira. Situacija je još gora i alarmantnija ako uzmemo u obzir aktualni politički kontekst, ali i važnost položaja Bošnjaka u Hrvatskoj za Bosnu i Hercegovinu. Ne treba zaboraviti kako je polovica osnivača SDA BiH i potpisnika Deklaracije o osnivanju bilo iz Zagreba, odnosno Hrvatske. Pored toga, Bosna i Hercegovina s Republikom Hrvatskom dijeli najdužu kopnenu granicu te, na kraju krajeva, Hrvati su trenutno konstitutivni narod u BiH. Zbog svega navedenog, unatoč važnosti svoga položaja, Bošnjaci u Hrvatskoj nalaze se u situaciji da moraju čekati hoće li im neko pomoći kako bi mogli opstati u Hrvatskoj, pa makar i na papiru. I kao i uvijek u takvim situacijama, ponovno pogled upiru tamo gdje smatraju da imaju najveći oslonac i prijatelja – u svoju matičnu domovinu i sunarodnjake.

IZVORSedmični list STAV
Prethodni članakNeslon: Rusija i Kina ne zagovaraju stabilniju i samoodrživiju BiH
Naredni članakIzetbegović: AFET ima značajnu ulogu u procesu evropskih integracija