Poruka ispisana ispred riječkog lokala My Wok dirnula je Riječane, a iza nje stoji priča o nesebičnosti. Idir Velić svakodnevno hrani potrebite i kaže kako suosjeća s ljudima

 

Mnogi Riječani oduševljeni su humanom gestom koja je široj javnosti postala poznata nakon objave koja je ovih dana osvanula na društvenim mrežama, a riječ je o natpisu koji se nalazi ispred lokala My Wok na glavnoj žili kucavici grada – Korzu.

“Dragi sugrađani, ako ste gladni, a niste u mogućnosti platiti – kod nas uvijek možete dobiti nešto za pojesti. Platit ćete kada budete mogli ili nikada. Nitko ne zaslužuje biti gladan”, glasi jednostavna ali snažna poruka.

Premda je natpis osvanuo prije nekoliko mjeseci, ovakva praksa davanja besplatnih obroka potrebitim ljudima u ovom lokalu postoji već četiri godine, otkad ga vodi Riječanin Idir Velić (47), podrijetlom iz BiH, javlja 24 sata.

– Rado ću popričati s vama, nemam problem da napišete članak, no bojim se da će sad ljudi misliti da se radi o reklami, a to ne bih htio – kaže nam vlasnik s kojim razgovaramo nakon što smo ga uvjerili da nam nikakva reklama nije namjera već želimo istaknuti da solidarnost i ljudskost još žive među nama.

– Mi obroke ljudima koji ih nisu u mogućnosti platiti nudimo već godinama, otkad sam ja vlasnik, ali je sad, eto, to isplivalo na društvenim mrežama i postalo vijest, iako to nije ništa novo. Naime, ja sam rođeni Riječanin, ali sam podrijetlom iz BiH i tamo ako, npr. dođete kod nas u Sarajevo, takve natpise vidjet ćete svuda, ništa novo. Nasreću, potječem iz radne obitelji, nikad nismo imali puno, ali nam nikad nije ništa ni falilo, pa osobno nisam bio u situaciji poput ljudi koji nemaju ni za kruh, no u životu sam se nagledao svega i suosjećam s ljudima. Kad bi svatko pomogao koliko može i u domeni u kojoj može, ovaj svijet bi svakako bio ljepše mjesto – kaže Velić, koji se tijekom života naputovao radeći u kampovima i na platformama diljem svijeta, uključujući Afriku (Kongo, Angola i JAR).

Tamo se, dodaje, nagledao svega. – Tamo vlada druga dimenzija siromaštva, koja dira duboko u srce i um. Kad vidite takvo nešto, shvatite koliko smo u biti općenito nezahvalni. Zanemarimo sad korupciju i sistem koji vlada kod nas jer, kad sagledate sve ostale aspekte, mi ovdje u Hrvatskoj živimo bolje nego 50 posto Amerikanaca i Europljana – smatra čovjek koji je sa svojim uljudnim osobljem osvojio srca Riječana i vratio vjeru u čovječanstvo.

Tijekom godina, nastavlja, hrani nekoliko nona i nonića koji redovito, tj. par puta tjedno, dolaze u njegov lokal po besplatan obrok. –  To su uglavnom ljudi starije životne dobi, svi se već dobro poznajemo, a imao sam i jednog dragog nonića koji je dolazio od prvog dana, ali je nažalost preminuo. Nudimo im sve što je na menije, a uglavnom je rijeć o fuziji azijske i mediternske hrane, poput domaće pašte, tj. istarskog woka s tartufima, no oni se najviše odlučuju za klasičan fast food poput burgera i pomfrita. To su skromni ljudi, njima ne treba puno, topla riječ i pun želudac i oni su sretni – kaže Velić koji smatra da je hrana pravo, a ne privilegija.

U četiri godine koliko vodi restoran, samo je jednom, kaže, imao situaciju gdje je jedna osoba pokušala zlouporabiti njegovu ljudskost i dva puta situaciju kada su hranu naknadno mogle platiti mlađe, zdrave, radno sposobne osobe, ali nisu.

– Mi smo Riječani, slovimo za dobre ljude velikog srca, ljudi ovdje uglavnom ne iskorištavaju dobrotu već je cijene, tako da nisam imao neke slučajeve iskorištavanja – kaže ističući da zbog svog humanog čina nije u financijskom gubitku.