Potpuno je pogrešno da se 6. aprila proslavlja rođendan Sarajeva. Iako ovaj datum nosi višestruku i neosporivu simboliku otpora i stradanja, on nije trenutak nastanka grada, već datum koji obilježava njegova traumatična iskušenja i historijske prekretnice. Pravi rođendan Sarajeva nije u 20. stoljeću, nego se bez sumnje veže uz 1. februar 1462. godine, kada je osmanski velikan Isa-beg Ishaković svojom vizijom i vakufnamom položio temelje ovog grada. Provodimo vas kroz historijske dokaze, osporavanja i suštinu pitanja: kada je Sarajevo zaista rođeno i zašto je važno da se ta istina konačno u potpunosti afirmira.
Piše: F.M.B.
ZAŠTO JE 1. FEBRUAR 1462. ROĐENDAN GRADA SARAJEVA?
Kada govorimo o osnivanju Sarajeva, neizbježno se vraćamo na 1. februar 1462. godine, datum koji se smatra pravnim temeljem grada i njegovim rođendanom bez obzira na polemike i zlonamjerna nadrihistoričarska tumačenja koja su povezana sa dnevnopolitičkim nalozima. Ovaj datum vežemo za vakufnamu Isa-bega Ishakovića, dokument koji je definirao urbanizaciju ovog prostora.
Historičari poput dr. Aladina Husića, dr. Behije Zlatar i dr. Enesa Pelidije istaknuli su da je „život ili računanje povijesti jednog grada“ vezano uz njegov prvi pisani spomen s definiranim statusom, a Sarajevo je upravo to dobilo kroz Isa-begovu vakufnamu.
Isa-beg Ishaković izgradio je ključne objekte koji su Sarajevu dali status grada: han, hamam, most na Miljacki, vodovod i konačište za putnike. Ovaj kompleks, pravno verificiran u februaru 1462, osigurava 1. februar kao najlogičniji datum za obilježavanje osnivanja Sarajeva.
Osim vakufname, važno je istaknuti i urbanistički značaj Sarajeva u širem kontekstu Osmanskog carstva. Grad se razvijao kao šeherska struktura sa centralnim dijelom namijenjenim trgovini, vjerskim i kulturnim institucijama, dok su stambene četvrti bile raspoređene u mahalama oko jezgre grada. Ovakav model urbanizacije bio je standardan za osmanske gradove, a Sarajevo je postalo jedan od najvažnijih centara u Bosni.
ZAŠTO SE VODE POLEMIKE?
Postoje oni koji smatraju da je pogrešno vezivati osnivanje Sarajeva samo za osmanski period, ukazujući na predosmanska naselja na ovom prostoru. Arheolozi poput Adnana Muftarevića potvrđuju kontinuitet života na ovom prostoru od neolitskog perioda do srednjovjekovnih utvrda. Međutim, formiranje Sarajeva kao urbanog središta vezuje se upravo za dolazak Osmanlija i njihovu graditeljsku filozofiju. „Veoma malo gradova u svijetu može se pohvaliti svojim ‘rodnim listom’ kao što je to vakufnama Gazi Isa-bega Ishakovića“, ističe Muftarević.
Neki kritičari ove inicijative ukazuju i na političke motive iza promjene datuma obilježavanja osnivanja Sarajeva. Smatraju da bi 1. februar mogao biti korišten za potiskivanje značaja drugih historijskih razdoblja, posebno perioda austrougarske uprave i socijalističke Jugoslavije, koji su također ostavili neizbrisiv trag na arhitekturu i društvenu strukturu grada.
KO JE BIO GAZI ISA-BEG ISHAKOVIĆ I UTEMELJENJE SARAJEVA?
Gazi Isa-beg Ishaković, poznat i kao Gazi Isa-beg i Ishakoğlu Isa Bey, rođen je vjerovatno 1414. godine. Sin je poznatog skopskog i bosanskog krajišnika Ishak-bega. Kao i njegov otac, bio je provincijski namjesnik tokom 1450-ih i 1460-ih godina, prvo nadležan za Skopski sandžak, a zatim za Bosanski sandžak. Bio je ključan u osmanskim osvajanjima u regiji i bio je jedan od sultanovih vojskovođa od najvećeg povjerenja.
Osim po izuzetnim vojnim sposobnostima, Gazi Isa-beg Ishaković je poznat i kao veliki dobrotvor i zadužbinar. Zbog svog graditeljskog i prosvjetiteljskog djelovanja spada u red najznačajnijih ličnosti historije Bosne i Hercegovine i Osmanskog carstva.
Iz dokumenata se saznaje da je imao četiri sina: Mehmeda Čelebiju, Ali-bega, Ahmed-bega i Hasan-bega. Mehmed-beg bio je sandžak-beg Bosanskog sandžaka i, između ostalog, dva puta hercegovački sandžak-beg. Posljednji put Gazi Isa-beg se spominje 1472. godine, dok se kao datum njegove smrti uzima 1476. godina. Smatra se da je ukopan u haremu Careve džamije.
Imao je viziju Sarajeva kao centralnog urbanog naselja regije. Svima koji gledaju na grad kao urbanu cjelinu s kojom dolaze obrazovanje, kultura i zakoni, Isa-beg Ishaković je rodonačelnik Sarajeva.
Njegovo utemeljenje Sarajeva bilo je plansko i jasno definirano. U vakufnami iz februara 1462. godine precizno su navedeni objekti i granice naselja, što potvrđuje pravni status ovog grada.
Pored izgradnje javnih objekata, Isa-beg Ishaković je osigurao i trajnu ekonomsku osnovu za razvoj Sarajeva kroz prihode od trgovačkih radnji i poljoprivrednih zemljišta koja su bila dio vakufa. Ovaj model ekonomskog razvoja osiguravao je održivost urbanih cjelina u osmanskom sistemu, a Sarajevo se ubrzo razvilo u centar trgovine i zanatstva. Isa-beg Ishaković je utemeljio i Carevu džamiju te tekiju (zaviju). Vakufnama iz 1462. godine jasno potvrđuje postojanje ove tekije, koja je igrala jednu od ključnih uloga u vjerskom i kulturnom životu Sarajeva na samim počecima razvoja ovog grada.
ZAŠTO JE BITNA VAKUFNAMA ISA-BEGA ISHAKOVIĆA?
Vakufnama je pravni dokument koji precizno određuje uvjete osnivanja jednog naselja. Sarajevo se u njemu spominje kao definirana urbana cjelina, s infrastrukturom koja omogućava gradsku funkcionalnost.
Elaborat koji su sastavili historičari jasno ističe da je vakufnama rodni list Sarajeva. Kako je spomenuti čin definiran u mjesečnom okviru, sve radnje morale su biti završene prije 1. februara 1462. godine, uključujući i sastavljanje samog pravnog akta (vakufname), koji je posljednji čin u tom nizu.
Vakufnama Isa-bega Ishakovića
Vakufski sistem, koji je bio temelj razvoja Sarajeva, omogućio je stabilan rast kroz različite periode osmanske vlasti. Ovaj sistem osigurao je financiranje vjerskih i obrazovnih institucija, što je doprinijelo oblikovanju Sarajeva kao kulturnog i duhovnog centra.
ZAŠTO JE 6. APRIL VAŽAN, ALI NIJE ROĐENDAN SARAJEVA?
6. april 1945. godine označava oslobođenje Sarajeva od fašističke okupacije, dok je 6. april 1992. početak opsade grada. Ovaj datum ima izuzetnu simboličku važnost jer predstavlja borbu Sarajeva za opstanak i slobodu te na koncu uspješnu odbranu od agresije uz velike žrtve.
Međutim, kako ističe historičar Fuad Ohranović, iz Arhiva BiH, 6. april nikako ne možemo smatrati rođendanom Sarajeva. „Sarajevo niti je rođeno 6. aprila 1945. godine, a, hvala Bogu, nije ni umrlo 6. aprila 1992. godine”, poručuje Ohranović.
Osim što označava kraj Drugog svjetskog rata u Sarajevu, 6. april je i datum kada je 1992. godine počela opsada grada, najduža opsada u modernoj historiji, koja je trajala 1.425 dana i odnijela hiljade života pa je stoga važno obilježavati 6. april kao dan sjećanja na historijske prekretnice Sarajeva, ali je neophodno jasno razlikovati osnivački datum od datuma važnih historijskih događaja. Rođendan grada pripada 1. februaru, kada je Sarajevo pravno utemeljeno.