Dan šehida, koji se obilježava drugog dana Ramazanskog bajrama, za Bošnjake u Bosni i Hercegovini, ali i Hrvatskoj, nosi težinu sjećanja, ponosa i žrtve. U Hrvatskoj, gdje su 1.187 Bošnjaka poginuli u Domovinskom ratu, ovaj dan postaje i izraz integriteta i zahvalnosti. Od Šefika Pezerovića do elitnih postrojbi poput “Alfi”, Bošnjaci su bili rame uz rame s Hrvatima – ne tražeći privilegije, nego potvrđujući domovinsku lojalnost kroz krv, vjeru i čast.

Dan šehida obilježava se drugog dana Ramazanskog bajrama u Bosni i Hercegovini, kao dan kolektivnog prisjećanja i duhovnog pijeteta prema onima koji su položili svoje živote braneći domovinu, vjeru, narod i dostojanstvo. Riječ „šehid“ u islamu označava mučenika – onoga koji je poginuo na pravednom Allahovom putu – ali u bosanskohercegovačkom kontekstu, ona ima i dodatno, nacionalno, kulturološko i egzistencijalno značenje. Šehidi simboliziraju ne samo vojnu, već moralnu odbranu zemlje, sjećanje na pravdu u vremenu nepravde i borbu za opstanak naroda bez rezervne domovine.

U Republici Hrvatskoj, među bošnjačkom nacionalom manjinom, Dan šehida ima specifičnu emociju i dodatnu dimenziju. Ovdje se ne obilježava samo u čast bosanskohercegovačkih šehida, nego i onih Bošnjaka koji su dali svoje živote u odbrani Republike Hrvatske tokom Domovinskog rata. Njih 1.187 poginulih i više od 80 nestalih Bošnjaka nisu bili stranci – oni su živjeli, radili i branili zemlju koja im je bila domovina. Ovdje je Dan šehida i dan integriteta – sjećanje na one koji su dokazali da se identitet ne gubi u lojalnostima između dvije domovine, već se u njima potvrđuje.

Obilježavanje Dana šehida (2023. godina)

 

U Zagrebu, Rijeci, Karlovcu, Sisku, Osijeku, Puli i Dubrovniku – gdje su ginuli Bošnjaci rame uz rame s hrvatskim borcima – Dan šehida predstavlja čin sjećanja i ponosa. Ponos što su Bošnjaci svoje mjesto u Hrvatskoj tražili ne u političkim pogodnostima, nego krvlju, žrtvom i vjerom.

​Centralno obilježavanje Dana šehida u Zagrebu tradicionalno se održava ispred Zagrebačke džamije, gdje se zajednica okuplja kako bi odala počast Bošnjacima koji su položili svoje živote za slobodu i dostojanstvo. Ovaj događaj organiziraju Islamska zajednica u Hrvatskoj, Vijeće bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba te razne udruge proistekle iz Domovinskog rata. Program obično uključuje učenje Kur'ana, dove za šehide, prigodna obraćanja i polaganje vijenaca na spomen-obilježju ispred džamije. Ovo okupljanje simbolizira zajedništvo i trajnu zahvalnost prema onima koji su dali svoje živote za domovinu.

Doprinos Bošnjaka u Domovinskom ratu bio je značajan i nemjerljiv. Prema riječima Fahrudina Jašarevića, poznatog pod nadimkom Babo, koji je bio pripadnik Specijalne jedinice policije “Alfa” i zapovjednik Počasnog voda Bošnjaka Republike Hrvatske, “u obrani Hrvatske poginulo je 1.187 Bošnjaka, tragamo za 80 nestalih, a 350 je teško ranjeno”. Ovi podaci svjedoče o dubokoj povezanosti Bošnjaka s Hrvatskom i njihovoj posvećenosti zajedničkoj borbi za slobodu.​

Fahrudin Jašarević Babo

Jedan od prvih Bošnjaka koji je dao život za Hrvatsku bio je Šefik Pezerović. Rođen 1965. godine u Bosni i Hercegovini, Pezerović se preselio u Hrvatsku gdje je radio kao policajac. Na početku rata, dok je prevozio ranjenike u sanitetskom vozilu, upao je u zasjedu i poginuo. Njegova hrabrost i požrtvovnost ostaju trajni podsjetnik na doprinos Bošnjaka u obrani Hrvatske.

Obilježavanje Dana šehida ispred Zagrebačke džamije i sjećanje na heroje poput Šefika Pezerovića podsjećaju nas na važnost zajedništva, međusobnog poštovanja i trajne zahvalnosti prema onima koji su dali najviše za našu slobodu.

Jedan od detalja koji možda najbolje svjedoči o duboko ukorijenjenoj prisutnosti Bošnjaka u temeljnim momentima hrvatske državnosti dolazi od Sulje Čehajića, danas tajnika Počasnog voda Bošnjaka Republike Hrvatske. Čehajić je jedan od šestorice policajaca koji su 20. lipnja 1990. godine na Markovom trgu podigli hrvatsku zastavu – čin koji se često uzima kao simbolični početak nove hrvatske države. “Od nas šest, četvorica su bili Bošnjaci”, otkriva Čehajić u razgovoru za Novi glas. Taj podatak, iako rijetko spominjan, raskrinkava površne narative o nacionalnim ulogama i pokazuje da su Bošnjaci bili prisutni ne samo u rovovima, već i u samom simboličkom rođenju moderne Hrvatske.

Suljo Čehajić

U tom duhu svjedoče i riječi Saliha Huremovića, ratnog veterana i predsjednika Udruge Bošnjaka veterana Domovinskog rata RH, pripadnika slavne jedinice „Alfa“ i nositelja šest ratnih odličja. “Nije mi žao što sam bio dio karike u lancu gdje je Hrvatska dobila svoju suverenost i neovisnost”, kaže Huremović, čiji borbeni put obuhvata akcije „Maslenica“, „Bljesak“ i „Oluja“.

Huremović godinama organizira braniteljske iftare i susrete, uz poruku da Bošnjaci ne traže ništa više od poštovanja njihove žrtve i dostojanstva.

Salih Huremović

On posebno ističe važnost Dana šehida kao duhovnog čuvara sjećanja: “Oni koji su pali za ovu zemlju zaslužuju više od par riječi – zaslužuju da ih ne zaboravimo ni kao Bošnjake, ni kao branitelje, ni kao ljude.” Njihova priča je tihi stub hrvatske i bošnjačke historije – i mora se govoriti.