Preselio je Feđa Šehović, jedan od najvažnijih pisaca bošnjačke i hrvatske književnosti. Umro je ostavljajući iza sebe neizbrisiv trag kao autor brojnih povijesnih romana, satiričnih prikaza društva i ratnih kronika, Šehović je bio glas intelektualne hrabrosti i nepokolebljive etike. Njegova Dubrovačka tralalalogija i Ilijasbegovići – Cronica travuniana svjedoče o njegovoj opsesiji poviješću i ljudskim sudbinama. Šehović je bio poznat i po pisanju pod pseudonimom Raul Mitrovich, čime je uspio zaobići društvene predrasude i otvoriti nova polja književne recepcije. Kroz djela je gradio mostove između kultura, naglašavajući potrebu za dijalogom i razumijevanjem.
Piše: F. M.B.
Odlazak Feđe Šehovića, jednog od najznačajnijih bošnjačkih i hrvatskih pisaca, ostavlja veliku prazninu u obje književnosti. Autor impresivnog opusa koji je pokrivao historijske, satirične i društveno angažirane teme, Šehović je ostavio neizbrisiv trag u historiji književnosti. Njegova proza, koja je oscilirala između povijesnih romana i humorističko-satiričkih prikaza društva, svjedoči o njegovoj izuzetnoj erudiciji, ali i beskompromisnoj naravi.
ŽIVOT POSVEĆEN KNJIŽEVNOSTI I KULTURI
Feđa Šehović rođen je 16. ožujka 1930. godine u Bileći. Nakon završetka studija na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, posvetio se obrazovanju i književnosti. Njegov profesionalni put vezao ga je za Dubrovnik, gdje je radio kao profesor, slobodni novinar i kulturni djelatnik. Bio je direktor Drame HNK u Splitu, knjižničar i ravnatelj Znanstvene knjižnice u Dubrovniku, a kasnije i osnivač te prvi voditelj Doma Marina Držića.
Tijekom opsade Dubrovnika, Šehović je bio aktivni sudionik odbrane grada. Njegov “Ratni dnevnik”, prvo objavljen pod naslovom Zla kob zaborava (1992.), svjedočanstvo je ne samo o ratnim zbivanjima već i o njegovom intelektualnom i moralnom stavu prema događanjima koja su se odvijala.
KNJIŽEVNI OPUS: OD SATIRE DO HISTORIJSKE FIKCIJE
Šehovićev opus je bogat i raznovrstan. Njegova Dubrovačka tralalalogija – ciklus od šest romana (Kazin, Savršeno umorstvo, Veljun, De bello ragusino, Dogon, Knjiga postanka) – jedan je od najambicioznijih pokušaja prikazivanja Dubrovnika u književnosti. Ova humorističko-satirična serija na duhovit način dekonstruira društvene i moralne paradigme jednog grada.
Posebno se ističu njegova historijska djela. Romansirana biografija Marina Držića, Vidra (1980.), donijela mu je veliko priznanje, dok su Gorak okus duše, Oslobađanje đavola i Uvod u tvrđavu ostali kao nezaobilazna djela hrvatskog i bošnjačkog historijskog romana. U ovim knjigama kombinirao je povijesnu građu s fiktivnim elementima, često stvarajući književne kronike inspirirane Andrićevim i Araličinim narativnim tehnikama.
Njegovo monumentalno petoknjižje Ilijasbegovići – Cronica travuniana kulminacija je njegovog pripovjedačkog rada, u kojem se kroz sudbinu jedne bošnjačke porodice ispisuje kompleksna slika povijesti Bosne i Hercegovine i regije.
PISANJE POD PSEUDONIMOM
Feđa Šehović koristio je pseudonim Raul Mitrovich za neka od svojih djela, među kojima su romani Gorak okus duše, Oslobađanje đavola i Uvod u tvrđavu. Ova odluka nije bila plod igre, već rezultat pragmatične procjene tadašnjih društvenih i političkih okolnosti. Kako sam ističe, na taj potez su ga naveli urednici koji su smatrali da će pseudonim omogućiti njegovim djelima objektivniju kritičku recepciju, bez opterećenja njegovim ranijim reputacijama ili političkim percepcijama.
„Možda je na to utjecao i katastrofalan nemar u slogu knjige, gdje su neka poglavlja izmiješana, ali ja sam im pokušao objasniti i bitnu ulogu moje stigme, ne samo u ovom slučaju, nego i kazališnoj produkciji. Dogodilo se čudo; pozvali su me u Zagreb i predložili da se Gorak okus duše tiska pod pseudonimom. Činilo mi se to tada više zabavnim nego moguće efektnim. Jesam li komediograf, ili nisam?“ rekao je Šehović.
Izmišljena biografija pseudonima Raula Mitrovicha – južnoamerikanca dubrovačkih korijena koji je navodno služio u britanskom RAF-u – dodatno je pojačala tajanstvenost, a njegovi romani pod tim imenom izazvali su veliku pažnju kritike i publike. Dok su se književni krugovi pitali ko bi mogao biti autor, spominjala su se imena akademika poput Rafa Bogišića i Frane Čale, dok nitko nije ni pomišljao da bi iza pseudonima mogao stajati upravo Feđa Šehović.
S vremenom, otkrilo se da je Raul Mitrovich zapravo Feđa Šehović, što je izazvalo dodatne polemike, ali i potvrdilo njegovu književnu vrijednost i sposobnost da kroz igru identiteta izbjegne društvene i političke predrasude.
KNJIŽEVNIK PROTIV STIGMATIZACIJE
U intervjuu koji je dao književniku Seadu Begoviću za časopis “Behar”, Šehović je otvoreno govorio o problemima koje je imao s društvenim i političkim elitama, kako u socijalističkoj Jugoslaviji, tako i u novim državama nakon njenog raspada. “Lijepo je to kad vas kao pisca ima tko braniti od onih čije prosudbe ne zasnivaju na načelima estetike i etike, nego na političkim, religioznim i inim osjećajima,” rekao je.
Šehović nije bio samo književnik, već i intelektualac koji se nije libio reći ono što mnogi nisu smjeli. Njegov roman Četiri vozača apokalipse direktno se suočio s moralnim dilemama rata, dok je otvoreno pismo generalu Bobetku odjeknulo kao kritika tadašnje politike prema Bosni i Hercegovini.
Njegova djela odlikuje duboko promišljanje odnosa među narodima i religijama. Posebno su ga cijenili bosanski franjevci, prepoznavši u njegovom radu snažan apel za suživot i međusobno razumijevanje. “U gotovo svim mojim djelima ističem međusobnu snošljivost i toleranciju među narodima i vjerama,” istakao je.
Šehović je bio svjestan da su njegove ideje često nailazile na otpor. Ipak, njegov rad ostao je svijetao primjer književne hrabrosti, posvećen istini i slobodi.
Feđa Šehović ostavio je iza sebe impresivno književno nasljeđe, ali i reputaciju intelektualca koji je hrabro stajao uz svoje ideale. Njegova sposobnost da kroz humor, historijsku građu i literarne eksperimente dočara kompleksnost vremena u kojem je živio ostaje neprocjenjiv doprinos književnosti.
U svijetu u kojem se kultura sve češće podređuje politici i ideološkim konstrukcijama, Feđa Šehović ostaje simbol nezavisnog duha. Njegova djela i dalje će se čitati, tumačiti, a njegovim odlaskom gubimo neosporno velikog književnika.
KAKO JE GOVORIO FEĐA ŠEHOVIĆ
O ratu: “U apokalipsi koja je zadesila narode i narodnosti u Jugoslaviji, nije mi bilo ni na kraj pameti dopustiti da me nadvlada vlastito opravdano ogorčenje, ali isto tako morao sam reći ono što se tada nije smjelo govoriti – o fatalnoj pogrešci politike naše mlade države prema Bosni.”
O književnosti: “Pravo vrednovanje književnog djela obavlja vrijeme. Dotle mi pisci možemo uživati u zabludi da nešto osobito ostavljamo iza sebe.”
O Bosni: “Sva tri naroda moraju se konačno odreći svojih zabluda i misliti o BiH državi koja je u ovom vremenu jedino moguća, održiva i svima prihvatljiva.”
O toleranciji: “U gotovo svim mojim djelima ističem međusobnu snošljivost i toleranciju među narodima i vjerama. No, za te zasluge neki drugi dobivaju nagrade i priznanja. Never minde! Kako bi rekao moj Vidra.”