Emina Kljajić, članica Vijeća žena iz Petruševca, ponosna je Bošnjakinja i aktivna muslimanka. Posvećena je očuvanju islamskih vrijednosti kroz redovite akcije čišćenja džamije, pripreme iftara te pomoć starijima. Njezina predanost postu, namazima, porodičnim vrijednostima i zajedništvu odiše iskrenošću i hrabrošću, dok s dostojanstvom priča o svojoj ramazanskoj i bajramskoj instimi.

Emina Kljajić, članica Vijeća žena, dolazi iz Petruševca te aktivno sudjeluje u akcijama čišćenja džamije. U razgovoru s “Novim glasom” istaknula je kako se redovito okupljaju žene, djeca i omladina kako bi zajedničkim snagama uredile džamiju, a sve to u pripremi za nadolazeći Ramazan.

Prema njenim riječima, ovakve akcije čišćenja organiziraju se vrlo često, a okupljaju se žene iz različitih dobnih skupina – od članica Vijeća žena pa sve do djece i omladine. “Nas puno žena se skupi,” kaže Kljajić, naglašavajući da je zadovoljstvo u srcu kad se zajedničkim trudom postigne željeni rezultat.

RAMAZAN KAO MJESEC POSTA I DUHOVNE OBNOVE

Za Kljajić, dolazak Ramazana ima posebno značenje. Ističe kako joj je Ramazan osobno važan jer predstavlja mjesec posta, molitve i obnove duha.

“S obzirom na nadolazeći Ramazan koji je tu pred vratima, za mene osobno Ramazan puno znači, to je mjesec posta. Naravno, ja redovno postim, hvala dragom Bogu.”

Ona obavlja svoje namaze, a istovremeno naglašava da čišćenje džamije predstavlja čišćenje ne samo tijela već i duha. Kljajić dodaje kako se trude biti bolji iz dana u dan, da izađu iz Ramazana s čistim srcem i tijelom te s osmijehom pripremaju iftar, sehure i obavljaju ostale ramazanske obaveze.

Kljajić detaljno opisuje pripreme za iftar, gdje se uz tradicionalne juhe poput tarhane i raznih čorbi, poslužuju i glavna jela kao što su pite, meso, voće te obavezna limunada i sokovi.

“Prije serviranja iftara ja stavim u tanjur svakom po datulu. Limunada je na stolu. Krenemo da se omrsimo, klanjamo akšam i onda krećemo s jelom. Proučimo, zahvalimo Allahu na davanjima. I krećemo iftariti.”

Ove kulinarske pripreme dodatno naglašavaju važnost zajedništva, budući da iftar nije samo jelo, već prilika za druženje, razmjenu iskustava i zajedničko slavlje. Nakon iftara se pije kahva te se priprema za teraviju, a poslije je sehur, objašanjava Kljaić.

PORODIČNA TRADICIJA I MEĐULJUDSKA PODRŠKA

Unatoč obavezama, Kljajić ističe da joj nije teško uskladiti ramazanske obaveze sa svakodnevicom. “Mogu vam reći da mi uopće nije teško i to uskladiti s današnjicom, s okolinom, s poslom svojim,” kaže ona, podsjećajući kako je i tokom radnog vijeka postila te naklanjala svoje namaze odmah po dolasku s posla.

Emina se ponosi svojim identitetom – kao muslimanka i Bošnjakinja – i jasno naglašava da se nikada nije sramila svog porijekla, već se boji samo dragog Allaha.

“To sam ja. Nije me nikada bilo sram. Nikad priznati da sam Bošnjakinja, da sam muslimanka, da sam islamske vjeroispovijesti i nije mi nikada to bio problem. Nisam se ni sramila ni ničega bojala, ja se samo dragog Allaha bojim. Prema tome, tu nema dileme, Svi smo ljudi, svi smo od krvi i mesa i tako treba da jedni druge pazimo i cijenimo”, naglašava.

Kljajić također spominje kako se iftari često organiziraju u kućama, a ona posebno pomaže svojoj kumi, starijoj ženi koja živi sama. Ovakve geste, posebno prema starijima i nemoćnima, prema njenim riječima, dodatno jačaju međusobnu povezanost i solidarnost unutar zajednice.

BAJRAM – SLAVLJE ZAJEDNIŠTVA

Za kraj, Emina opisuje i pripreme za Bajram. Diže se u pola četiri ujutro kako bi pripremila meso i druge namirnice za bajramski obrok. Nakon povratka muških iz džamije od njih primaju ruže, a kuća postaje mjesto druženja, gdje se na malim stolovima poslužuju kahva, kolači, baklava i hurmašice, dok se na velikom stolu nudi sve od juhe do glavnih jela.

Bajramsko slavlje, uz razmjenu poklona i novčanih darova djeci, dodatno potvrđuje da su Ramazan i bajramske proslave vrijeme kada zajednica istinski slavi i njeguje međuljudske odnose.