U nedjelju je u Dubrovniku održan svečani iftar u organizaciji Nacionalne koordinacije Bošnjaka u Republici Hrvatskoj “Bošnjaci zajedno”, u saradnji s Vijećem bošnjačke nacionalne manjine Dubrovačko-neretvanske županije, koje vodi Orhan Zubčević. Domaćin iftara bio je Medžlis Islamske zajednice Dubrovnik, a okupljanje je predvodio glavni imam Salkan ef. Herić.

U ramazanskoj atmosferi prisnosti, okupljeni vjernici i gosti dijelili su iftarsku sofru, a među gostima su bili saborski zastupnik Armin Hodžić i glavni imam za Boku Kotorsku i Budvu Meho ef. Martinović sa suprugom, te prof. dr. Elharun Selimović koji je ujedno promovirao svoju novu knjigu kroz prigodno predavanje.

U svom govoru pred iftar, Salkan ef. Herić se zahvalio saborskom zastupniku Arminu Hodžiću:

„On je opravdao naše glasove. Nije nas zaboravio – došao je među nas, da učini dobro djelo u ime Boga, a zatim da s nama podijeli iftar i ljudsku blizinu.“

Efendija Herić je primjetio da “svako nosi svoj bereket sa sobom”, te poručio da muslimanima u Dubrovniku “nije tijesno” i da su uvijek “imali prostora za svakoga”.
Saborski zastupnik Hodžić je naglasio da je Dubrovnik jedno od posljednjih odredišta u njegovom ramazanskom putovanju po cijeloj Hrvatskoj, čime se simbolično „zaokružila putanja“. Ovo mu je, kako je podsjetio, treći dolazak u Dubrovnik od kada je izabran u Hrvatski sabor, a uskoro planira i četvrti. „Mi, bez obzira na geografiju i brojnost, želimo biti prisutni gdje god Bošnjaci žive“, poručio je Hodžić.

Ako se ovaj iftar promatra samo kao još jedno ramazansko okupljanje, onda se propušta širi i dublji kontekst prisutnosti muslimana u Dubrovniku, prisutnosti koja nije ni nova, ni privremena.

Dubrovnik je grad u kojem su se još 1644. godine vršeni islamski obredi u učenje iz Kur'ana. Arhivski zapisi govore o imamu koji je predvodio dženazu, o mujezinu koji je učio poziv na molitvu, o zajednici koja je u tadašnjoj Dubrovačkoj Republici imala ne samo toleranciju, već i konkretne obrede – i prostor i sadržaj​.

Dubrovački emin, neslužbeni osmanski konzul, bio je ključna figura u tom suživotu; njegovo prebivalište služilo je i kao mjesto molitve. Kasnije, 1929. godine, upravo na Pločama, u jednoj gradskoj kući, dubrovački muslimani su čuli prvi ezan moderne ere. Time se simbolično spojila starija i novija povijest muslimana u Dubrovniku​.

Veze između Bosne i Dubrovnika nisu nikada bile jednostrane. Još u doba Dubrovačke Republike, bosanski dostojanstvenici su bili njeni zaštitnici i saveznici, a dubrovačka diplomacija znala je da su vrata Bosne vrata opstanka.

U tom smislu, današnja bošnjačka prisutnost u Dubrovniku nije nova pojava, već moderna artikulacija višestoljetne ukorijenjenosti​.

Medžlis Islamske zajednice u Dubrovniku danas okuplja Bošnjake koji nastavljaju život izmedu kamenih zidina, ali i simboliku – da čuvaju ono što je bilo i ostalo prirodni dio dubrovačke svakodnevice. A ako itko to može razumjeti, onda su to Dubrovčani – vješti moreplovci među carstvima, graditelji mostova između Istoka i Zapada, oni koji su znali da se sloboda ne čuva ni topovima, ni granicama, već riječima, gestama i zajedničkom trpezom.

I upravo zato, ovaj iftar – u intimi Medžlisa IZ Dubrovnik – jeste veliki čin. Jer ako je Dubrovnik znao za ezan prije Zagreba, onda Dubrovnik ovim iftarom ne sluša samo povijest – on je potvrđuje.