Miro Bulj još jednom poseže za starim političkim trikovima – manipulacijom emocijama birača kroz priču o obespravljenosti Hrvata u BiH. No, prava slika pokazuje nešto drugo: Hrvati su konstitutivan narod, s predstavnicima na svim razinama vlasti, od državne do lokalne. Jesu li zaboravljeni? Ne. Jesu li politički marginalizirani? Teško, ne računajući slučaj SDP-ovg izuma “Komšić”. Činjenice govore suprotno. Hoće li Bulj ikada izaći iz „mulja“ neznanja i konačno prihvatiti realnost?

Tema jučerašnje saborske rasprave bila je izmjena Zakona o odnosima s Hrvatima izvan Hrvatske. Namjera je, barem na papiru, olakšati iseljenicima put do državljanstva, regulirati njihov boravak i zapošljavanje, te im omogućiti učenje hrvatskog jezika. Dok su jedni tvrdili da se ovime nepotrebno širi administracija, drugi su ponavljali iskušanu mantru o Hrvatima u BiH kao narodu bez prava, da bi ušićarili kakav poen na dokazivanju svoje nacionalne širine i svijesti za sve Hrvate po horizontali i vertikali svjetskog globusa.

I eto ga, s uobičajenim patosom i prepoznatljivim populističkim klišejima, javio se Miro Bulj iz Mosta. „Hrvati u susjednoj BiH su zaboravljeni i imaju manja prava nego nacionalne manjine u Hrvatskoj“, rekao je s apsolutnom sigurnošću čovjek koji, ironično, ne pokazuje pretjeranu zainteresiranost za strukturu vlasti u toj istoj BiH.

HDZ-ov Dario Pušić uzvratio mu je hladnim tušem: „Ne koristite Hrvate u BiH za populizam uoči izbora. Ova Vlada u zadnjih osam godina učinila je najviše za njih“, rekao je Pušić, a bio bi to poduži spisak izdašnih dotacija koje Hrvatska šalje za razne aspekte pomoći Hrvatima u BiH. No, Bulj ne bi bio Bulj da se zamislio na činjenicama.

Na njegov logički sklop nedavno se osvrnuo i bošnjački saborski zastupnik Armin Hodžić, rezimirajući njegovu logiku u jednu rimovanu riječ – „mulj“. Teško se ne složiti. Jer, ako Bulj ne zna – a djeluje kao da uporno ne želi znati – Hrvati u BiH nisu nacionalna manjina, već konstitutivan narod s jasno definiranim pravima i s jednotrećinskom participacijom u vlasti.

Hrvati u BiH imaju: Predsjedateljicu Vijeća ministara BiH Borjanu Krišto (HDZ BiH), dakle premijerku države, dva ključna ministarstva u Vijeću ministara: pravdu (Davor Bunoza) i civilne poslove (Dubravka Bošnjak), Predsjednicu Federacije BiH Lidiju Bradaru (HDZ BiH), pet ministara u Vladi Federacije BiH: financije, pravosuđe, kulturu i sport, promet i komunikacije, prostorno uređenje, dominaciju u kantonalnim vlastima gdje su Hrvati većina, sijaset načelničkih pozicija osvojenih na posljednjim lokalnim izborima… Po dubini vlasti bezbroj službenika od zamjenika do portira i šofera. I član Predsjedništva BiH je Hrvat, no od hrvatske javnosti i politike percipiran kao “nelegitimni”. Željko Komšić, izum SDP-a koji je trenutno u koaliciji sa HDZ-om BiH, je vjerojatno i bio polazišna tačka logike mulja od Bulja.

Međutim, Hrvati u BiH nisu ni obespravljeni, ni zaboravljeni, ni „manjina u manjini“. Naprotiv, politički su prisutni na svim razinama vlasti – po horizontali i vertikali. Oni koji su trenutno obespravljeni, nametanjem ustava, to jasno i artikuliraju i bune se – Bošnjaci. Odnosno, svako ima pravo da se buni, ako je to zasnovano na stvarnosnim činjenicima i pravdi. Ali, Bulj i njemu slični ne mare za ove logičke računice. Bulju treba najlakši put, jednostavna priča za lakovjerne birače. Neopterećeni stvarnim činjenicama, mnogi poput Bulja uporno jašu na mitu o Hrvatima u BiH kao političkim beskućnicima.

I tako, dok Bulj uporno prerađuje istu populističku mantru, ostaje samo jedno pitanje: hoće li ikada prestati tapkati u „mulju“ neznanja? Jer, ako ikada mulj s poplavom uđe u hrvatsku vlast i osigura manjinama u Hrvatskoj ono isto što Hrvatima u BiH pripada i što konzumiraju, možda će mu u slavu pjevati multikulturni zbor sastavljen od svih manjina, specijalno oformljen po nalogu Savjeta za nacionalne manjine. Do tada, nek ostane pri onome što najbolje zna – ponavljanju istrošenih floskula.