Gjenero: Poraz Hrvatske u EU parlamentu, Čovićevi repovi i obaveze prema Dodiku

Evropski parlament uvjerljivom je danas većinom glasova odbacio sve amandmane koje su na Prijedlog izvještaja o BiH za 2020. godinu, koji je nešto kasnije u konačnici usvojen u formi Rezolucije, uložili hrvatski europarlamentarci.

Hrvatski politički analitičar Davor Gjenero, na pitanje Vijesti.ba može li se to okarakterisati diplomatskim debaklom, naglašava da je naša ocjena o debaklu utemeljena, ali bi, kaže, želio izbjeći preteške riječi.

Očekivani poraz

– Moram priznati da mi nije jasno zašto su se hrvatski europarlamentarci, od kojih neke, poput socijalista Tonina Picule ili konzervativaca (Sokol, Glavak, Ressler) cijenim kao racionalne i obrazovane europske političare, odlučili ovako radikalizirati svoju poziciju i nepotrebno se izložiti porazu koji je bio očekivan – započinje Gjenero razgovor za Vijesti.ba.

Ističe da su ozbiljne europske diplomacije već ranije upozorile Hrvatsku da njena pozicija, vezana uz izborno zakonodavstvo unutar EU, neće dobiti potporu europskih institucija.

– Jasno je to bilo nakon odluke njemačkog parlamenta, a Hrvatskoj je jasno rečeno i zašto će ta potpora izostati: europske institucije prije svega žele provesti odluku Europskog suda za ljudska prava u slučaju “Sejdić-Finci”, čije dugogodišnje neprovođenje sad već predstavlja ozbiljan problem i za BiH i za međunarodnu zajednicu – jasan je Gjenero.

Prema njegovim riječima, hrvatska politička klasa u BiH mora se sa svojim očekivanjima i prijedlozima uklopiti unutar okvira koji je zadan zakonskim, ali i ustavnim promjenama koje iziskuje to ispunjavanje obveze iz sudske presude.

– Za međunarodnu zajednicu važi pravilo da se sudske presude provode, a da se o njima, kad su pravomoćne, više ne diskutira. A politički mentalitet u našim krajevima očekuje da se za ozbiljno uzmu argumenti protiv te presude. To jednostavno ne ide – pojašnjava Gjenero.

Obveze prema Dodiku

Za razliku od hrvatske političke klase u BiH i hrvatskih političkih predstavnika, kaže i kako mu se čini da je ono što je “na stolu” u “Aprilskom paketu” dobro rješenje i za pitanje statusa Hrvata i za ispunjavanje obveza iz presude u slučaju “Sejdić-Finci”.

– Problem s takvim modelom rješavanja ustavnog pitanja statusa Predsjedništva i izbornog modela samo je u tome što, očito, Dragan Čović ima neke obveze prema Miloradu Dodiku i njegovim sljedbenicima, ali i njegovim pokroviteljima, pa ne može prihvatiti rješenje koje bi moglo biti na dohvat ruke. To rješenje ne dovodi u pitanje odnose dvaju naroda unutar Federacije, ali bitno mijenja status “drugog entiteta” i “stečena prava” onih koji sustavno nastoje razarati BiH.

Posve mi je jasno zašto Čović ima problema s takvim rješenjem, ali teško razumijem zašto se hrvatska politika povodi za Čovićevim, a ne za državnim interesima Republike Hrvatske, koji bi takvim rješenjem bili zaštićeni: hrvatski je državni interes, naime, jedinstvena, funkcionalna i održiva BiH – potcrtava Gjenero.

Na našu opservaciju da je Zapad i ovaj put odlučno odbio koncept “konstitutivnih naroda”, te da to i nije prvi put, jer to ni premijer Hrvatske Andrej Plenković nešto ranije nije uspio isposlovati u zaključcima Vijeća EU, ali ni predsjednik Hrvatske Zoran Milanović prije oko sedmicu dana u zajedničkoj deklaraciji NATO summita, Gjenero kaže kako se opet radi o stvarima koje teško razumije.

– Najveći cinizam je ono što se dogodilo Milanoviću i eskapadi koju on smatra svojim političkim trijumfom. Naime, Glavni tajnik NATO-a voljko je uvrstio u NATO deklaraciju dikciju o Daytonskom sporazumu, koji zapravo dovodi u pitanje temeljne hrvatske (i bošnjačke, naravno) interese vezane uz cjelovitost BiH.

Svi znamo da je inicijalni koncept uređenja BiH bio onaj iz Washingtonskog sporazuma, kojim je BiH definirana kao federacija, jedinstvena država koja je visoko decentralizirana, ali koja je cjelovita i garantira i ravnopravnost građana i ravnopravnost nacionalnih zajednica koje je tvore – dodaje naš sagovornik.

Čovićevi repovi

Uvođenje drugog entiteta, nastavlja, bio je ustupak i svojevrsno nesretno priznanje rezultata rata.

– Ako se govori o reformi BiH, onda treba prije svega govoriti o obnovi njene cjelovitosti, a ako se govori o promjeni izbornog zakonodavstva, onda o konstitutivnosti svih triju naroda valja govoriti na razini središnje države, a ne na razini Federacije, a pritom Republiku Srpsku tretirati kao poseban entitet. Za dosljedan pristup, međutim, u Mostaru nema interesa (upravo suprotno, na djelu su dogovori s vlastodršcima u Banja Luci), a u Zagrebu nema hrabrosti. Šteta – konstatuje Gjenero.

Ističe i da je lider HDZ-a BiH Dragan Čović akter koji vodi svoju politiku, stvara savezništva prema svojim interesima ili sukladno obvezama i repovima iz prošlosti koje ima.

– Nažalost, očito je da su ti repovi povezani i sa “službama” iz Rusije i Srbije, što i ne čudi u biografiji menadžera jugoslavenske vojne industrije. Zaprepašćuje, međutim, kako takav akter uspješno održava uvjete u kojima su i Hrvati u BiH, ali i politika države Hrvatske, zatočenici njegova interesa, koji je očito suprotan i interesu Hrvata u BiH i hrvatskom državnom rezonu – zaključuje Gjenero u razgovoru za Vijesti.ba.