Na iftaru Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba Armin Hodžić poručio da je smisao manjinske politike ravnopravna prisutnost u cijeloj zemlji, bez obzira na brojnost i adresu
U Hotelu Novotel održan je zadnji ovogodišnji iftar bošnjačke nacionalne manjine u organizaciji Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba, simbolično zatvarajući ramazanski ciklus susreta koji su ove godine obišli Hrvatsku, od manjih mjesta do većih gradova, od manjinskih središta koje su brojčano snažne do onih koje su malobrojnije, ali jednako važne.
Večer je vodio Tarik Hajdarević iz Nacionalne koordinacije Bošnjaka te poručio da je Ramazan svojevrsna škola discipline i zajedništva.
Prije zajedničkog iftara, okupljenima se obratio Armin Hodžić, u dvostrukoj ulozi – kao predsjednik Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba i kao saborski zastupnik. Upravo je ta dvostruka perspektiva dala ton njegovoj poruci: Zagreb je važan, ali ne smije postati “sam sebi dovoljan”.
Hodžić je naglasio da je mnogo manjinskog institucionalnog rada prirodno koncentrirano u Zagrebu, zbog sjedišta u glavnom gradu, procedura i organizacije, ali da smisao političkog mandata nije da se sve vrti oko jednog grada, nego da se svaki dio zajednice osjeti prepoznatim.
„Da, ja jesam ujedno predsjednik zagrebačkog Vijeća i puno našeg rada kreće odavde. Ali kao saborski zastupnik moja je obaveza da nijedan Bošnjak u Hrvatskoj ne bude ‘manje važan’ zato što je negdje brojčano manji“, poručio je u izjavi za „Novi glas“.
Hodžić je podsjetio da su ramazanski susreti ove godine namjerno bili raspoređeni širom zemlje, jer zajednica Bošnjaka nije samo tamo gdje je najbrojnija, nego tamo gdje ljudi žive i gdje im treba podrška – institucionalna, kulturna, obrazovna, ali i sasvim konkretna, životna.
„Zagreb je važan, ali Zagreb mora biti servis cijele zajednice“, dodao je i poručio da zajedništvo vrijedi samo ako se potvrdi djelima i nakon Ramazana, u ostatku godine i to kada se rješavaju stvarne potrebe ljudi.
Iftar je u Zagrebu zato bio i završna tačka jedne šire priče, ideje da je bošnjačka manjina u Hrvatskoj jedna cjelina, bez obzira na geografske razlike i brojnost u pojedinim mjestima, i da politička misija mora pratiti tu istu logiku, jednaka vrijednost za svakoga i jednaka pažnja svakome.







































