Današnji dan se u Iranu i svijetu obilježava kao Dan Hafiza Širazija, jednog od najvećih sufijskih pjesnika i generalno jednog od najvećih pjesnika svjetske književnosti, saopćeno je iz Iranskog kulturnog centra u Sarajevu.
Šamsoddin Mohammad Hāfez Šīrāzī je ime velikog perzijskog poete irfanskog usmjerenja. Šīrāzī je pisao u formi gazela i s relativno malom pjesničkom zaostavštinom uspio je postati nezaobilaznim imenom perzijske poezije.
Njegovi stihovi poslužili su kao inspiracija i njemačkom pjesniku Goetheu, koji je po uzoru na Hāfeza napisao djelo “Istočni divan”. O bitnosti njegove figure govori i činjenica da svaka iranska kuća posjeduje Hāfezov divan, koji je u više navrata prevođen na engleski jezik. Njegovi stihovi doživljavaju različite reinterpretacije u likovnoj umjetnosti, najčešće kaligrafiji, kao i u muzici.
Ono što je o njegovom životu poznato je to da je rođen oko 1317/1315. godine u Šīrāzu koji se nalazi na jugu Irana.
Pretpostavlja se da je umro oko 971. godine, a sahranjen je u poznatom parku Osala, kraju kojeg je jako volio. Mjesto se po njemu zove Hāfezijje.
Šamsoddin Mohammad Hāfez Šīrāzī iza sebe je ostavio manje od 500 gazela, nekoliko kasida i dva spjeva o krčmaru. Njegov divan objavio je njegov prijatelj Muhamed Golendam. Hafizov divan sadrži oko 500 gazela. Hafizov divan pored gazela sadrži i druge pjesničke vrste, te pjesme na arapskom i lokalnom širaskom dijalektu.
Pored Hajjama, Firdusija, Sa'dija i Rumija, Hāfez je jedan od najpoznatijih perzijskih pjesnika izvan granica Irana.
