Nakon desetljeća upozorenja, praznih obećanja i poraznih statistika o iseljavanju i odumiranju sela, u Bosni i Hercegovini se konačno nazire tračak nade – broj registriranih poljoprivrednika raste. No, da bi se taj trend održao, država mora hitno odgovoriti izazovima koji su do sada gušili domaću proizvodnju hrane.
Prema podacima s terena, sela u BiH i dalje se prazne i više od 500 ih je potpuno napušteno, a čak 1500 ima manje od deset stanovnika. Mladi i dalje bježe, a polja i livade zarastaju u šume. Odlazak sa sela često nije pitanje infrastrukture, jer i struja i internet danas su dostupni, nego pitanja motivacije, sigurnosti i perspektive. Život na selu nije ništa lošiji nego u gradu, mnogi smatraju, ali ljudi još ne vjeruju da se od poljoprivrede može živjeti.
Ekstremne vremenske nepogode dodatno su otežale situaciju. Suše su poharale ovogodišnje zasade, a klimatske promjene postaju sve ozbiljnija prijetnja. Jasmin Grahić, prodekan za nastavu na sarajevskom Poljoprivredno-prehrambenom fakultetu, upozorava da su prirodni i tehnološki mehanizmi iscrpljeni, a radna snaga u nestašici.
“Poljoprivrednici su sve stariji, a mladi ne žele preuzeti motiku”, kaže Grahić i dodaje kako su želje za lagodnim životom nadjačale osjećaj za samoodrživost.
No, unatoč svemu, postoji tračak optimizma. Broj registriranih proizvođača u BiH raste, što upućuje na postojanje interesa, ali bez ozbiljne državne podrške, taj entuzijazam će brzo splasnuti. BiH još uvijek nema sveobuhvatnu strategiju za proizvodnju hrane, dok su druge zemlje to odavno postavile kao nacionalni prioritet.
Ako se ne promijeni odnos prema zemlji, Bosna i Hercegovina ostat će zemlja šikara i uvoza i to ne iz nužde, nego iz vlastitog nemara.
