Građani Slavonskog Broda već više od dvije sedmice udišu zagađeni zrak i to ne zbog vlastitog nemara, nego zbog požara na deponiji u susjednom Bosanskom Brodu. Gust dim prelazi granicu, a institucije uglavnom šute. Vatrogasci se bore, građani se žale, a političari upozoravaju da ne mogu ništa bez viših instanci.

Problem nije samo lokalni, nego simbolički i sistemski: požari više nisu izuzetak, nego postaju pravilo.

Naime, početkom jula, na odlagalištu otpada u Bosanskom Brodu buknuo je požar koji ni do sredine jula nije ugašen. Vatra tinja ispod površine, a vjetrovi neumoljivo guraju otrovni dim prema Slavonskom Brodu. Župan Danijel Marušić poručio je kako su sve hrvatske službe spremne pomoći, ali da bez službenog zahtjeva iz BiH ništa ne mogu poduzeti:

“Da su iz BiH zatražili pomoć, vjerujem da bi je i dobili”, rekao je Marušić.

I gradonačelnik Slavonskog Broda Mirko Duspara upozorio je na lošu kvalitetu zraka i pozvao Ministarstvo vanjskih poslova i Vladu RH da se aktivnije uključe:

“Po meni, opožareni dio treba što prije zatrpati zemljom kako bi se zaustavio dovod kisika. Mi sami ne možemo preko granice”, kazao je Duspara.

U međuvremenu, mjerne postaje bilježe visoke koncentracije lebdećih čestica, a zrak u Brodu smrdi – doslovno. Situacija u Slavonskom Brodu i Bosanskom Brodu ističe još jedan ključni problem – prekograničnu koordinaciju. Ekološki problemi ne poznaju granice, ali administracije itekako. Deponija koja gori u manjem entitetu Republika srpska, truje zrak u Hrvatskoj. A bez međudržavne suradnje, ni zagađenje ni požari neće stati.

Paralelno, požari bukte diljem Hercegovine: od Gruda i Ljubuškog, preko Mostara do zaleđa Trebinja. Vatrogasne sirene postale su sastavni zvuk ljeta. Prema podacima UN-a, situacija će samo postajati gora. U izvještaju iz 2022. godine upozoreno je da će se broj katastrofalnih šumskih požara do kraja stoljeća povećati za više od 50 posto, a da su države nespremne.

“Nekontrolirani i razorni požari postaju očekivani dio sezonskih kalendara”, izjavio je Andrew Sullivan, autor izvješća.

Ali zašto su požari postali tako rasprostranjeni i opasni? Odgovori su jednostavni i bolni: zapuštene šume, obrađena polja koja su zarasla, smanjena prisutnost ljudi na selu, apartmanizacija bez odgovornosti, te potpuno odsustvo prevencije i edukacije.

Dok se sve više novca troši na kanadere i interventne vatrogasne postrojbe, zapostavljaju se mjere koje bi mogle spriječiti požare prije nego izbiju. Vatrogasci upozoravaju:

– Čistite okućnice od zapaljivog materijala

– Ne ostavljajte vozila na vatrogasnim putovima

– Poljoprivredna zemljišta treba održavati i prorjeđivati

– Strogo se pridržavajte zabrane spaljivanja

UN ističe da je ulaganje u prevenciju ključno – mnogo jeftinije i sigurnije od gašenja požara. Ujedno, apeliraju da se razvije sistem ranog upozoravanja i bolja edukacija stanovništva.

Požari, bilo da dolaze iz srca Hercegovine ili s deponije pored Save, nisu više samo prirodna nepogoda. Oni su slika sustava koji ne vidi dalje od vatrogasne intervencije. A kad sve izgori, ostaje pitanje: hoće li ostati zraka za disanje?