Mlada arhitektica i dizajnerica iz Pule, Alma Kugić, osvojila je novu međunarodnu nagradu u području svemirske arhitekture. Nakon što je sa svojim projektom Origo nastupala u Puli, Poreču i Londonu, ovoga puta njen rad prepoznala je i nagradila Australija. 

 

Mlada arhitektica i dizajnerica iz Pule, Alma Kugić, ponovno je privukla pažnju svjetske stručne javnosti osvojivši međunarodnu nagradu iz područja svemirske arhitekture. Nakon što je svoj projekt Origo predstavljala u Puli, Poreču i Londonu, sada je stiglo i priznanje iz Australije, zemlje s jednim od najaktivnijih istraživačkih centara u ovom polju. Ova nagrada potvrđuje ono što je već postalo jasno: Alma Kugić postala je jedno od najzanimljivijih novih imena na granici između arhitekture, nauke i svemirskih tehnologija.

Rođena i odrasla u Puli, Kugić je karijeru gradila u više smjerova. Diplomirala je modni dizajn 2015. na Fakultetu tekstilne tehnologije u Zagrebu, a zatim je 2023. godine završila magistarski studij arhitekture na Tehničkom sveučilištu u Beču. Upravo u Beču razvila je svoje zanimanje za ono što će postati njeno životno područje, svemirsku arhitekturu, interdisciplinarnu granu koja spaja inženjersko planiranje, dizajn i nauku o životu u ekstremnim uvjetima.

Danas radi kao junior arhitektica u Puli, gdje kombinira klasične projekte s istraživanjima u području svemirskog dizajna, pokazujući kako se inovativnost može graditi i izvan velikih centara.

Središnji dio njenog dosadašnjeg rada predstavlja projekt Origo+, futuristička nastamba zamišljena za šest članova posade na planeti Mars. Riječ je o 3D printanoj i robotski sastavljenoj bazi, čija je izgradnja planirana za 2035. godinu, prije dolaska prvih ljudi na Crveni planet.

Projekt je zamišljen za lokaciju Melas Chasma, jedan od najvećih kanjona na Marsu. Kugić je projekt započela u okviru studija u Beču, zajedno s kolegom Julianom Grafom, pod mentorstvom svemirske arhitektice prof. Sandre Häuplik-Meusburger, jedne od vodećih stručnjakinja u ovom području.

Origo+ je osmišljen kao samoodrživa i sigurna baza koja može izdržati ekstremne uvjete na Marsu, od niske gravitacije i radijacije, do velikih temperaturnih razlika i čestih pješčanih oluja. Njegova konstrukcija je aerodinamičnog oblika, a unutrašnjost kružnog tlorisa dizajnirana je tako da maksimalno koristi ograničeni prostor i istovremeno osigurava psihološku udobnost stanovnika.

U materijalnom smislu, Kugić je posegnula za rješenjem koje je i inovativno i realno: takozvani marsovski beton, mješavina regolita (marsovskog pijeska) i sumpora u omjeru 1:1. Taj materijal ne zahtijeva vodu, resurs kojeg na Marsu nema u tekućem obliku, te se može 3D printati i reciklirati. Osim čvrstoće i otpornosti, marsovski beton pruža i zaštitu od radijacije te ekstremno niskih temperatura.

Jedna od posebnosti projekta Origo+ jest pažnja posvećena mentalnom zdravlju astronauta. Kugić objašnjava da arhitektura u svemiru mora ponuditi više od fizičkog skloništa, mora stvoriti prostor u kojem se ljudi mogu osjećati sigurnima, povezano i inspirirano.

„Zadatak arhitekta nije samo izgraditi siguran objekt, već i omogućiti ljudima da zadrže osjećaj normalnosti i povezanosti sa sobom i svojom misijom“, kaže Alma.

Zbog toga je u projektu Origo+ primijenjen otvoreni tlocrt, različite funkcionalne zone odvojene su razinama umjesto zidovima, čime se postiže veća vizualna povezanost prostora. U središtu baze nalazi se dvorana namijenjena odmoru, druženju i vježbanju, zamišljena kao prostor koji ublažava izolaciju i monotoniju dugotrajnih svemirskih misija.

Inspiraciju je pronašla u NASA-inom projektu MARSHA američkog studija AI SpaceFactory, koji je 2019. osvojio prvo mjesto na NASA-inom natječaju za 3D printane nastambe. Poput MARSHA-e, i Origo+ kombinira funkcionalnost i estetiku, uz ideju da i najudaljenije ljudske baze moraju biti prostori dostojni života, ne samo preživljavanja.

Projekt Origo+ već je osvojio niz međunarodnih priznanja. Prvo veliko priznanje stiglo je 2021. godine, kada je Kugić osvojila drugo mjesto na natječaju “Međunarodna postaja i međunarodne baze na Mjesecu i Marsu”, koji je održan pod pokroviteljstvom ruskog Ministarstva kulture.

Drugo mjesto između ruskih i američkih konkurenata, od kojih su mnogi imali podršku univerziteta i svemirskih agencija, bio je velik uspjeh za studenticu iz Pule. U srpnju iste godine, projekt je nagrađen i na Međunarodnoj konferenciji o sustavima zaštite okoliša, gdje je Origo+ osvojio treće mjesto u kategoriji studentskih postera.

Ovog oktobra, najnovije priznanje stiže iz Australije, gdje je Alma osvojila nagradu za inovaciju u svemirskoj arhitekturi. Žiri je posebno pohvalio način na koji projekt spaja tehničku preciznost i humanistički pristup dizajnu.

Za Almu Kugić, svemirska arhitektura nije samo vizionarski san nego i put prema razumijevanju života na Zemlji. Razmišljanje kako tehnologija i održivost moraju ići ruku pod ruku čini njezin rad prepoznatljivim. Njezini su projekti spoj umjetnosti, nauke i ekologije, s fokusom na samoodržive sustave i kružnu upotrebu materijala.

Zanimljivo je da se uz globalne angažmane i predavanja na međunarodnim konferencijama, Alma vraća u Pulu gdje radi u arhitektonskom uredu i nastavlja razvijati lokalne projekte, od renovacija do konceptualnih rješenja za javne prostore.

Kugić je danas članica Jadranske aerosvemirske asocijacije, osnivačica njemačke organizacije Astraeus e.V., te članica Tehničkog odbora za svemirsku arhitekturu. Kroz te institucije aktivno doprinosi međunarodnim istraživanjima i projektima.

No, iza svih tih titula stoji djevojka iz Pule koja je, kako sama kaže, „od malih nogu crtala gradove koji lebde među oblacima“.

U svjetskim okvirima, svemirska arhitektura postaje novo interdisciplinarno polje koje okuplja arhitekte, inženjere, biologe i psihologe. NASA, ESA i privatne kompanije poput SpaceX-a sve češće objavljuju pozive za istraživačke prijedloge u ovom smjeru, a Alma Kugić već ima svoje mjesto u toj novoj generaciji stručnjaka.