Izjave Adila Zulfikarpašića: Nikad se nisam stidio što sam Bošnjak, što sam musliman, što sam plemić

Adil Zulfikarpašić (Foča, 1921 – Sarajevo, 2008) bio je privrednik, publicist, političar i vakif, osnivač Bošnjačkog instituta. U vrijeme kada se u Bosni otvara proces afirmacije Muslimana kao nacije, Zulfikarpašić pokreće časopis Bosanski pogledi. Za razliku od jugoslavenskih komunista, Zulfikarpašić promovira koncept bošnjačke, a ne muslimanske nacije. On je kroz formiranje političkih subjekata, a onda i institucija kakva je Bošnjački institut, značajno doprinio formiranju ideje bošnjaštva, klasificiranju ideje bošnjaštva i, na kraju, ispunjenju jedne od njegovih životnih misija – imenovanja naroda kojem pripada bošnjačkim.

 O BOŠNJAŠTVU

”Greška je kad se govor o bošnjaštvu shvata kao da neko, eto, hoće da naturi narodu Bosne nešto novo; da je Kalaj zakasnio sa svojom idejom… Bošnjaštvo je staro koliko i prve državne i političke zajednice na prostoru Bosne. U osmom stoljeću prvi put se spominje Bosna i Bošnjaci.”
Bošnjak Adil Zulfikarpašić, 1994.

”Bošnjaci Muslimani su otporni i imuni na nacionalističke krajnosti u svojoj sredini i nadam se da će takav bošnjački nacionalizam i dalje imati najpogodniji utjecaj i jačati atmosferu zajedničkoga života, nacionalne snošljivosti i vjerske tolerancije u Bosni.”
Ključnih pet, 1990.

”Bošnjaštvo je uvijek u sebi uključivalo stanovnike Bosne, a kroz čitavu historiju u Bosni je živjelo izmiješano stanovništvo: bogumili, katolici i pravoslavci. Zato bošnjaštvo muslimana u svojoj naravi ne može biti neprijateljsko prema drugima, poimenice Srbima i Hrvatima, slično kao što i islam vjeruje i propovijeda da su Mojsije i Isus Božiji poslanici kao i Muhammed i da su kršćani i Židovi sljedbenici Knjige i njihova braća.”
Iz jednog intervjua datog 1986.

”Ja sam (…) rekao da i oni Muslimani koji se nacionalno opredijele kao Hrvati ili Srbi u duši ostaju Bošnjaci i da je praksa pokazala da se oni uvijek vraćaju bošnjaštvu. Tada sam rekao da je kod Muslimana njihovo hrvatstvo ili srpstvo političko, a bošnjaštvo njihovo nacionalno opredjeljenje, što se odnosilo i na moje aktivnosti u mladosti.”
Jugoslavija: suočavanje sa sudbinom, 1990.

 O SEBI I SVOME KORIJENU

„Budući da sam ja imao osjećaj pripadnosti bošnjaštvu i muslimanima, nikad se nisam stidio što sam musliman, što sam Bošnjak, što sam plemić. Ja sam to shvaćao kao nešto što obavezuje: sve što sam naučio, naučio sam u tim sredinama. ”
Politika u emigraciji, 1990.

„Sad mi izgleda – a to moram tvrditi s rezervom subjektivnog osjećanja – da su moj put, moj liberalizam, bili stvarni, jer sam u svojoj podsvijesti, a kasnije i punim angažmanom bio bogumil, Bošnjak i musliman, i to je sve zajedno formiralo moju ličnost. Imate one koji prilaze vjeri, jer u njoj traže izvjesne tolerantne crte. Islam sam doživio u mladosti, i tada je on u mom osjećanju probudio sve ono što je tolerantno i pozitivno. Ja sam islam doživio kao tolerantnu vjeru, i sama ta činjenica bila je dovoljna da ga kasnije iskreno prihvatim. Prema tome, tolerancija svakako dolazi kroz takvo gledanje na vjeru i ja sam je tako gledao.”
Bošnjak Adil Zulfikarpašić, 1994.

 O ISLAMU U BOSNI

”U ovim bosanskim prostorima islam dobija nove dimenzije. To nije vjera ostataka turske okupacije, to više nije ‘bara ni rukavac koji će usahnuti’, to postaje vjera suverenog naroda, koji je starosjedilac u Bosni…”
Bosna i bošnjaštvo, 1990.

”Četiri milijuna muslimana u Jugoslaviji nikada neće biti uništeni. Ogromna većina muslimana jesu vjernici. Istina, neki ne prakticiraju svoju vjeru, ali ne namjeravaju se vjere odreći.”
Iz intervjua londonskom časopisu Arabia 1984.

O BOSANSKOJ HISTORIJI

”Po onome koliko se u našim školama uči bosanska historija, o onome kako je nedavno proslavljena osamstota godišnjica Povelje Kulina bana, vidi se da se bosanska historija hotimično zapušta. Ali, mi, ljudi iz Bosne, imamo sigurno najjasnije i najčistije argumente da govorimo o svojoj prošlosti.”
Povratak u Bosnu, 1990.

”Kad uzmete srednjovjekovnu historiju Njemačke, Francuske ili Engleske, vidjećete da ona tone u legende, u priče, u mitove… U jednom momentu historija prestaje biti historija i postaje legenda. Međutim, mi imamo svoje važne historijske dokumente iz tog vremena, prije svega zahvaljujući dubrovačkoj arhivi. Osim toga mi imamo Povelju Kulina bana i cijelu korespondenciju na bosančici. Povelju Kulina bana danas može razumjeti i čitati svaki čovjek koji je završio osnovnu školu.”
Povratak u Bosnu, 1990.

O BOSANSKOJ POSEBNOSTI

”Bosna, dakle, ima stvarne i karakteristične uvjete koji je legitimiraju kao državu i snažnu posebnost. Ona je jedna od rijetkih zemalja koja u procesu svoga stvaranja u Srednjem vijeku ima svoju teritoriju, svoju vjeru – bogumilsku, koja potječe iz manihejsko-dualističkog korijena kao što kršćansko potječe iz židovskoga, i na tom teritoriju stvara državu.”
Okovana Bosna, 1994.

”Za nas je Bosna centar i cilj, naš ideal i naša nada – naša nedjeljiva domovina.”
Bosanski pogledi, 1962.

”Mislim da u Bosni postoji jedan fenomen, taj sentiment muslimana Bošnjaka prema predislamskoj historiji Bosne. (…) Vidite, kako god se ja osjećam muslimanom, imam i jednu intimnu, jaku simpatiju za patarensku, bogumilsku Bosnu i za njenu historiju. U traženju svog identiteta velik sam dio vremena proveo izučavajući staru bosansku predislamsku historiju.”
Bošnjak Adil Zulfikarpašić, 1994.

O HISTORIČARIMA NA BALKANU

”Nažalost, kod nas postoji izokrenuta srpska i hrvatska historija, pa i naša bošnjačka historija. Svaki historičar na Balkanu ne polazi sa stanovišta da ispita istinu, nego da dokaže svoju tezu o srpskoj Bosni, o hrvatskoj Bosni ili o nekoj trećoj Bosni, i onda traži argumente koji mu odgovaraju. Tu ima nevjerovatnih apsurda.”
Bošnjak Adil Zulfikarpašić, 1994.

O BOGUMILSTVU

”Stećci su se širili pod uticajem bogumila. Svaka se kultura širi i ima svoj uticaj. Francuska nauka bogumilstvo smatra jednom demokratskom, autohtonom, samoniklom vjerom. Ona nije sekta katoličanstva, niti sekta pravoslavlja (…) Bogumilstvo je imalo poseban odnos prema ženi, prema zbližavanju ljudi, prema trgovini.”
Bošnjak Adil Zulfikarpašić, 1994.

”Činjenica je da je autohtono bosansko stanovništvo, bivši bogumili, starosjedioci koji su se u jednom periodu možda i identificirali s turskom vlasti, da su u njeno vrijeme doživjeli veliku kulturnu renesansu, dobili politički značaj, a da se nisu odrekli vlastite domovine Bosne.”
Bošnjak Adil Zulfikarpašić, 1994.

O PERIODU KOMUNIZMA

”(…) u politici komunista ima niz grubosti, niz propusta, što su protivnici, a i narodi, osjetili kao balast. Ali je nepobitna činjenica da su komunisti u toku rata odigrali za Bošnjake jednu historijski pozitivnu ulogu, tim samim što su vrlo energično i nedvosmisleno pobijali četnički pokret, masakre nad Bošnjacima i što su se borili protiv ustaša.”
Bošnjak Adil Zulfikarpašić, 1994.

O CJELOVITOSTI BOSNE

”Nama Bošnjacima – muslimanima je neshvatljivo, da Srbi – pravoslavni ili Hrvati – katolici, žele pripajanje Bosne Srbiji ili Hrvatskoj, i to kao neke provincije, a još nam je manje razumljiv pristanak, da se naša domovina raskomada.”
Bosanski pogledi, 1962