Nekoliko hadisa o mjesecu ramazanu
Obavijestio me je Ebû Nasr od svoga oca, ovaj preko svoga seneda (niza prenosilaca) do Nâfi‘a a ovaj od Ibn Mes‘ûda da je rekao kako je čuo Muhammeda, alejhisselam, da govori jednoga dana kad istom nastupi mjesec ramazan:
“Kada bi robovi znali šta ima u mjesecu ramazanu, zaželjeli bi robovi da mjesec ramazan traje koliko godina.”
Jedan čovjek iz plemena Huzâ‘a reče: “Allahov Poslaniče, pričaj nam.”
Reče Allahov Poslanik, alejhisselam:
“Džennet se kiti za mjesec ramazan, kompletan. Kada nastupi prva noć zapuhne vjetar s podnožja ‘Arša (Božijega prijestolja), listovi džennetski zatrepere, a hûrije očiju krupnih pogledaju u to i kažu: ‘Gospodaru, učini da nam robovi Tvoji iz mjeseca ovoga muževi budu, oči da napasamo njima, a oni nama.’ Nema toga roba koji posti mjesec ramazana da ga Allah oženiti neće hûrijom očiju krupnih, koje prebivaju u šatorima od biserja. Kako ih Uzvišeni opisuje:
“Hurijâ, zaštićenih u šatorima.”
(Kur’an, Svemilosni, ajet 72.)
Na svakoj od njih nalazi se sedamdeset ukrasâ, svaki ukras drugačiju boju ima. A, opet, tih sedamdeset predivnih nema boju sedamdeset onih na onoj drugoj. Svaka hurija na krevetu od safira na kojemu su biseri leži, na njemu se nalazi sedamdeset posteljâ, platna su im od brokata. Iznad sedamdeset posteljâ nalazi se sedamdeset divana. Svaka žena ima sedamdeset hiljada momaka koje joj služe, i njen muž ima sedamdeset hiljada momaka koji njemu služe. U ruci svakoga nalazi se zlatna tacna a na svakoj jedna vrsta jela. Onu vrstu slasti koju ne nađe u prvome naći će u drugome jelu. Isto će biti podareno i njihovim muževima. Na krevetima su od crvenoga hijacinta, dvije zlatne narukvice na njima, ukrašene safirima. Ovo pripada svakoj osobi koja posti mjesec ramazana, pored učinjenih dobrih djelâ.”
Katâde prenosi od Enesa ibn Mâlika da je rekao kako je Allahov Poslanik, alejhisselam, rekao:
“Kada nastupi prva noć mjeseca ramazana Veličanstveni, neizmjerna je Njegova veličanstvenost, zovne Ridvâna, čuvara džennetâ. Ovaj rekne: ‘Odazivam Ti se, i radujem Ti se.’ Allah kaže: ‘Ukrasi Moj Džennet, i okiti ga za postače zajednice Ahmeda. Ne zatvaraj im ga sve dok se ne završi njihov mjesec.’
A potom dozove Mâlika, čuvara Vatre: ‘Mâlik!’ On odgovori: ‘Odazivam Ti se, i radujem Ti se.’ Kaže Allah: ‘Pozatvaraj vrata razgorjele vatre pred postačima zajednice Ahmeda, i ne otvaraj im sve dok se ne okonča njihov mjesec.’
Potom dozove Džibrila, alejhisselam, a on rekne: ‘Odazivam Ti se, Gospodaru moj, i radujem Ti se.’ On kaže: ‘Spusti se na Zemlju i okuj šejtane pred zajednicom Ahmeda kako im ne bi pokvarili post i iftar.’
Allah, silni i veličanstveni, u svakome danu mjeseca ramazana prilikom svitaja i iftara oslobađa robove i ropkinje od Vatre. Na svakome nebu On ima dozivača koji njih doziva, meleka koji je poznat (u svijetu) ispod Prijestolja Gospodara svjetova. Konj mu na tri noge stoji a četvrtu savio je na sedmoj nižoj zemlji. Krilo mu je na istoku, obasjano merdžanima, biserima i dragim kamenjem. Doziva: ‘Ima li ko da se kaje pa da mu kajanje primljeno bude? Ima li ko da moli pa da mu odgovoreno bude? Ima li ko da je u nevolji pa da mu Allah pomogne? Ima li ko oprost da traži pa da mu oprošteno bude? Ima li ko šta da traži pa da mu se dâde?’
A Gospodar, uzvišen je pomen Njegov, doziva cijeli mjesec: ‘Robovi Moji i ropkinje Moje, radujte se, strpite se, ustrajte, ne bih li s vas tugu podigao. Dođite Mome oprostu i Mojoj počasti!’
A kada nastupi Noć sudbine (Lejletul-kadr), spusti se Džibril, alejhisselam, u društvu melekâ, salavat donose na svakoga roba koji stoji ili sjedi, spominje (zikir čini) Allaha, silnoga i veličanstvenoga.”
Enes ibn Mâlik kaže da je Allahov Poslanik, alejhisselam, rekao:
“Kada bi dozvolio Allah nebesima i Zemlji da govore, obradovali bi Džennetom onoga ko posti mjesec ramazan.”
Abdullah ibn Ebî Ûfî kaže da je Allahov Poslanik, alejhisselam, rekao:
“San postača je ibadet (bogosluženje), njegovo ćutanje je tespih (slavljenje Allaha), njegova dova (molba) uslišava se, a njegova djela se uvećavaju.”
El-E‘meš prenosi od Ebû Hajsema da je rekao: “Govorili su – ramazan do ramazana, hadž do hadža, džuma do džume, namaz do namaza – otkup su za ono što se u međuvremenu počinilo, izuzev za teške grijehe.”
Od zapovjednika vjernîh, hazreti Omera ibn el-Hattâba, prenosi se da bi rekao kada nastupi mjesec ramazan: “Merhaba onome što čisti, svako je dobro u njemu – post njegovih danâ, bdijenje njegovih noćî, a dijeljenje u njemu je kao dijeljenje na Allahovome Putu.”
Preko Ebû Hurejre prenosi se od Allahovoga Poslanika, alejhisselam:
“Ko isposti mjesec ramazan i probdije ga u vjeri i obračunavajući se sa sobom bit će mu oprošteni svi grijesi koje je počinio.”
Također se preko Ebû Hurejre prenosi od Allahovoga Poslanika, alejhisselam, da je rekao:
“Svako dobro djelo koje uradi sin Ademov uvećava se od deset do sedamsto putâ, izuzev posta. Allah uzvišeni rekao je: ‘Post je Moj, Ja naknadu za njega dajem. On ostavlja strast svoju, jelo, piće radi Mene.’ Post je štit. Postač ima dvije radosti, radost prilikom svoga iftara i radost prilikom susreta sa svojim Gospodarem.”
Ebû Berekât Es-Sekatî obavijestio me svojim senedom od Jezîda ibn Hârûna da mu je prenijeo el-Mes‘ûdî da je njemu dostavljeno da ko prouči u nekoj od noćî mjeseca ramazana kao nafilu (izvan nečega obvezujućeg):
“Innâ fetahnâ leke fethan mubînen”
(Mi ćemo ti zbilja dati da pobjediš pobjedom jasnom)
(Kur’an, sura Pobjeda, ajet 1.)
bit će sačuvan u toj godini (vjerovatno se misli na kompletnu suru Pobjeda).
Riječ “ramazan” sastoji se od pet slovâ
Riječ “ramazân (ramadân)” (رمضان) sastoji se od pet slovâ:
– slovo “r” (ر) ridvânullâh – Allahovo zadovoljstvo;
– slovo “m” (م) mehabbetullâh – Allahova ljubav;
– slovo “d” (ض) dimânullâh – Allahova naknada;
– slovo “â” (ا) ulfetullâh – Allahova blizina;
– slovo “n” (ن) nûrullâh – Allahova svjetlost.
Tako je mjesec ramazan mjesec zadovoljstva, ljubavi, naknade, bliskosti, darivanja i počastî za evlije i one časne.
Kaže se da je mjesec ramazana za druge mjesece kao srce za tijelo, kao vjesnici za narod, kao haremi za gradove. Harem štiti od prokletoga Dedždžala, a u mjesecu ramazanu okivaju su šejtani. Vjesnici zagovornici su griješnicima, a mjesec ramazan zagovornik je postačima. Srce okićeno je svjetlošću spoznaje i vjere, a mjesec ramazn okićen je svjetlošću učenja Kur’ana, pa kome ne bude oprošteno u mjesecu ramazanu, u kojem će mu mjesecu biti oprošteno?!
Neka se rob pokaje Allahu, silnome i veličanstvenome, prije nego se pozatvaraju vrata tevbe (oprosta), i neka se pokaje Silnome, Veličanstvenome, prije nego istekne vrijeme inâbeta (pokajanja), i nek’ zaplače prije negoli prođe vrijeme plača i milosti.
Vjesnik, alejhisselam, rekao je:
“Ko je moj ummet (zajednica) taj se ne bruka u mjesecu ramazanu.”
Jedan čovjek na to upita: “Allahov Vjesniče, a šta je njihova bruka?”
On odgovori: “Ko kida svetinje, čini loša djela, pije vino (alkohol) ili čini blud, neće mu se prihvatiti (post i bdijenje) mjeseca ramazana. Proklinje ga Allah, Njegovi meleci, stanovnici neba i sve oko njega, a ako umre a nije probdio kako treba mjesec ramazan kod Allaha neće naći nikakva dobra.”
Šta se kaže za prvake
Kaže se da je sejjid (prvak) čovječanstva Adem, alejhisselam. Prvak Arapa je Muhammed, alejhisselam. Prvak Perzijanaca je Selman, prvak bizantinaca je Suhejb. Prvak Abesinaca (Etiopljana) je Bilal. Prvakinja svih gradova je Mekka. Prvakinja svih dolina je dolina Bejtul-Makdisa. Prvakinja svih danâ je džuma.
Prvakinja svih noći je Noć sudbine (Lejletul-Kadr). Prvak svih Knjigâ je Kur’an, prvakinja svih surâ je suraKrava (Bekara), a prvak svih ajetâ je Ajetul-Kursija (Huvellâhul-lezî lâ ilâhe illâ Hû…).
Prvak svih kamenja je Hadžerul esved (Crni kamen, ugrađen u jedan od ćoškova Kabe), a prvak svih izvorâ je izvor Zemzem.
Prvak svih štapova je štap Musâa, alejhisselam. Prvak svih ribâ je kit koji proguta hazreti Junusa, alejhisselam.
Prvakinja svih devâ je deva hazreti Saliha, alejhisselam, a prvak svih životinja je Burâk (na kojemu se Muhammed, alejhisselam, u noći miradža uspeo na najviša nebesa).
Prvak svih prstenâ je prsten Sulejmana, alejhisselam, a prvak svih mjesecî je mjesec ramazan.
Izvadak iz djela Abdul Kadira Gejlanija