Drugi broj časopisa „Bosna“, objavljen u Zagrebu povodom Dana Bošnjaka, predstavlja veliki iskorak u obnovi bošnjačke manjinske kulturne scene u Hrvatskoj. Pod uredništvom Filipa Mursela Begovića, ovo specijalno izdanje nudi bogat kulturno-historijski pregled identiteta Bošnjaka, od srednjovjekovlja do savremenih izazova, ne izostavljajući državotvorni okvir i kontinuitet Bosne i Hercegovine kroz stoljeća. Časopis se već sada iscrtava i kao kulturološki most između Bošnjaka i šire hrvatske publike, a nosi poruku zajedništva i očuvanja bošnjačkog identiteta.
Piše: Haris Suljadžić
Prošlog mjeseca se na bošnjačkoj manjinskoj sceni u Hrvatskoj pojavio drugi broj časopisa „Bosna“ u izdanju Bošnjačkog nacionalnog vijeća Hrvatske, a pod pokroviteljstvom i u partnerstvu s Nacionalnom koordinacijom Bošnjaka u Republici Hrvatskoj – „Bošnjaci zajedno“. Riječ je o specijalnom izdanju priređenog povodom 28. septembra – Dana Bošnjaka. Urednik i priređivač specijalnog broja je Filip Mursel Begović, koji je prvi broj „Bosne“ lansirao i promovirao s predsjednikom Bošnjačkog nacionalnog vijeća Arminom Hodžićem (danas saborskim zastupnikom) u decembru prošle godine.
Glavni urednik Filip Mursel Begović prati nekadašnju liniju časopisnog djelovanja Bošnjaka u Hrvatskoj, koja se ponajbolje ogledala kroz izlaženje lista „Behar“, a koji je nekada suuređivao. U tom smislu nastavlja se sadržajni kontinuitet i koncept po kojemu su Bošnjaci u Hrvatskoj bili nadaleko prepoznatljivi. Čitalačka publika u specijalnom izdanju „Bosne“ dobija na uvid pregled kulturnohistorijskih okosnica identiteta Bošnjaka, ali uvijek uz prateće priloge koji tematiziraju i naglašavaju državotvorni kontinuitet Bosne i Hercegovine kroz stoljeća, što, naravno, uključuje i srednjovjekovno doba, ali i arheološke nalaze iz ilirskog perioda. Na 148 stranica časopisa, uz prigodne ilustracije, broj je, dakle, tematski u potpunosti posvećen Bošnjacima kroz različitite identitetarne pojavnosti: historiografske, geografske, književne, muzikološke, etnološke… uključivši i posljednji Genocid nad Bošnjacima. Zapravo riječ je o hodogramu kroz osnovne forme kulturnog identiteta i tradicije Bošnjaka kao autentičnog stanovništva u prvom redu Bosne i Hercegovine, a onda i susjednih domovinskih zemalja.
Neko bi možda rekao da je riječ o suvišnosti, jer govorimo o narodu čiji je historijski hod tisućljetan, baš kao i država Bosna. No, s obzirom da još uvijek u bh. javnom prostoru postoje nedorečenosti i lutanja u definicijama, kako i sam glavni urednik kaže kada u uvodniku piše o nerazumijevanjima na relacijama nepostojeće bosanske nacije i postojeće bošnjačke nacije, ovaj pregled ne samo da je dobrodošao nego predstavlja i nužnost.
U svom uvodnom tekstu Begović naglašava: „Kulturno-historijski pregled koji donosimo ne može se nikako uzeti kao cjelovito čitanje identitarne povjesnice Bošnjaka. Pregled je uvjetovan tek dijelom ličnih čitanja koja su prepričana iz izvora najvećih bošnjačkih naučnika, intelektualaca i književnika. Zamišljen je kao neka vrst naglasaka kojih bi trebao biti svjestan svaki Bošnjak, a nadamo se, ostalim narodima može poslužiti da se upoznaju s osnovnim podacima o Bošnjacima i njihovom bogatom historijom.“
Časopis „Bosna“ ime baštini po prvom sedmičnom listu koji je u kontinuitetu izlazio u vremenu pred kraj osmanske uprave Bosnom i Hercegovinom (1866. – 1878.) i uređivao ga je prvi glasnik modernizacije Bošnjaka, novinar i urednik Mehmed Šakir Kurtćehajić. Štampala ga je znamenita Vilajetska štamparija, a ostao je kao bitna odrednica, među ostalim, i zbog činjenice da je u „Bosni“ štampan prvi književni rad jednog Bošnjaka na bosanskom jeziku i na zapadnom pismu, što je ovaj list i danas ističe u kontekstu revolucionarnog i preporodnog doprinosa modernizaciji Bošnjaka.
U uvodničarskom dijelu časopisa tekstove potpisuju trenutno dva najagilnija Bošnjaka u Hrvatskoj. Riječ je o Arminu Hodžiću (novom bošnjačkom saborskom zastupniku) i Berminu Meškiću (predsjedniku nacionalne koordinacije „Bošnjaci zajedno“), koji su svojim zajedničkim nastupom i sinergijom ostvarili rezultat preko kojega je konsolidirana bošnjačka manjinska pozicija u Republici Hrvatskoj. Preko te energije zaživio je i obnovio se, očito je, i bošnjački manjinski kulturni aktivizam u Republici Hrvatskoj koji je u jednom trenutku u potpunosti isčeznuo. Da ne govorimo tek o dojmovima i željama dokazalo se upravo kroz svečano obilježavanje Dana Bošnjaka u zagrebačkom hotelu „Westin“ gdje je drugi broj „Bosne“ i predstavljen.
Časopis „Bosna“ je finansiran sredstvima Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Republike Hrvatske. Predsjednik Bošnjačkog nacionalnog vijeća Hrvatske i zastupnik bošnjačke nacionalne manjine u Hrvatskom saboru, Armin Hodžić, u svom uvodniku je naglasio: „S ponosom mogu reći da je novi početak, koji smo najavili upravo na stranicama prvog broja časopisa ‘Bosna’, počeo. Predstavili smo ga pomalo stidljivo krajem prošle godine i pomalo nesigurni da ćemo uspjeti zadržati kontinuitet. Naime, već smo puno puta svjedočili raznim bošnjačko-manjinskim projektima koji su pompezno najavljivani, ali na tome su i ostali. Mi kontinuitet države Bosne i Hercegovine, zemlje tisućljetne, ne moramo više nikome dokazivati, baš kao ni ime našeg naroda – Bošnjak, ali postoji potreba da ga čuvamo i afirmiramo. Kontinuitet časopisa ‘Bosna’ potvrđujemo drugim izdanjem i to posvećenom važnom jubileju.“
Hodžić također naglašava da ono što se može pročitati na stranicama časopisa nije tek memorijalnog karaktera te da se na iskustvima nosioca bošnjačke samosvijesti iz prošlosti može uzeti pouka i nadahnuće u „ostvarivanju zajedničkog vakufa u čuvanju i afirmaciji našeg nacionalnog identiteta“.
Bermin Meškić, predsjednik Nacionalne koordinacije Bošnjaka u Republici Hrvatskoj – „Bošnjaci zajedno“, naglašava da je vraćanje sebi i zajedništvo ključ opstanka i snage Bošnjaka. „Historija nas nije štedjela. Preživljavali smo teške trenutke, često priklješteni između Istoka i Zapada, u neizvjesnosti koji donosi međuprostor ili Razmirje (M. Dizdar). Međutim, umjesto da nas to unizi kao narod zarobljen u jednoj stješnjenosti i nepomičnosti, učimo da iz tog iskustva gradimo mostove koji spajaju različitosti. I to je naša težnja, postati vezivno tkivo, narod koji spaja kulture, civilizacije i religije, gradeći jedinstvo iz različitosti, ne zazivajući ono što su neki nazivali ‘sukobom civilizacija’. Naša uloga mosta između Istoka i Zapada oduvijek je bila naša neminovnost i zadatost, pitanje je koje smo je mjere osvijestili i kada ćemo tu vrstu misije početi u potpunosti ispunjavati. Ono što je sigurno, bez obzira na sva iskušenja, pokazali smo da umijemo čuvati svoju tradiciju i identitet“, naglasio je Meškić u „Bosni“.
Ako bi za ukrupnjavanje bošnjačke političke scene u Hrvatskoj mogli reći da je nova grana ukupnog bošnjačkog stabla, časopis „Bosna“ bi mogao biti njegov novi i mladi plod. Iako je namijenjen Bošnjacima, te financiran iz manjinskih fondova kao obrazovni i informativni medij, široj hrvatskoj čitalačkoj publici ovakav časopis može poslužiti kao most, prava mala bosanska ćuprija, za dublje i bolje upoznavanje Bošnjaka. Njegov početak je bio tih, što je pohvalno jer već smo navikli na razmetljivce koji puno obećaju pa nas ostave „sa gaćama na štapu“. Izdavači „Bosne“ su krenuli u nadi da će u budućosti opravdati potrebe svoje ciljane publike, osigurati kvalitetu i dugovječnost, svjesni neizvjesnosti vremena u kojemu živimo. Za početak, možemo reći da je upravo to ono što obećaje.