Hevešević: Sarajevo je naš duhovni centar

“Svaka posjeta s naše strane, bilo to u obliku ekskurzije ili nešto slično, ili sa strane vodećih ljudi Islamske zajednice BiH nama, poput ramazanskih ili drugih posjeta, uvijek je dobrodošla. Ako govorimo o lokalnoj razini osječkog džemata, članice i članove uvijek ističu da tih posjeta uvijek može biti još više. U određenoj mjeri, iskustvo muslimanki i muslimana u življenju vjere u Hrvatskoj može biti sociološki analizirano u kontekstu pripreme dijasporskih džemata širom Evrope i Sjeverne Amerike za ono što ih tek čeka u drugoj, trećoj ili četvrtoj generaciji. Naravno, domovinske zemlje, u koje, po Ustavu Islamske zajednice BiH, spada i Hrvatska, imaju svoje specifičnosti u odnosu na dijasporu, ali ta iskustva itekako mogu pomoći.”

Osijek, ili kako Mađari vole reći Eszek, pripada skupini gradova s izrazito zanimljivom historijom koja je vidljiva na svakom koraku u ovom gradu. Dio te historije svakako su i Bošnjaci, ali i ostali muslimani, kojih na području Osijeka i okoline ima nekoliko hiljada. Iako ova zajednica nije brojna kao, primjerice, u Rijeci ili Zagrebu, odlučila se na izuzetno važan generacijski poduhvat izgradnje islamskog centra, koji će osim mjesta u kojem se obavljaju vjerske aktivnosti biti i mjesto susreta svih dobrih ljudi bez obzira na nacionalnu ili vjersku pripadnost. O budućem projektu izgradnje islamskog centra, položaju muslimana u Osijeku i srodnim temama za Stav govori glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Osijek Senad ef. Hevešević.

 STAV: Koliko u Osijeku i okolini ima Bošnjaka, a koliko ostalih muslimana, te na koji je način organiziran vjerski život muslimana u ovom gradu?  

HEVEŠEVIĆ: Medžlis Islamske zajednice Osijek pokriva područje dvije županije (Osječko-baranjska i Virovitičko-podravska) te na tom području imamo između dvije i tri tisuće muslimanki i muslimana, a oko 60 posto navedenog broja su Bošnjaci. Džemat u velikoj mjeri čine i Albanci, a tu su i Hrvati islamske vjeroispovijesti, Arapi, Romi, Turci i druge nacionalnosti.  Medžlis organizirano djeluje od 1927. godine, kada je osnovan pod nazivom Muslimanska bogoštovna općina s prvim imamom i odborom. Mesdžid u Osijeku nalazi se na trenutnoj adresi (Zagrebačka 35) od 1978. godine i vrijeme je da ovaj medžlis, kao drugi najstariji na području Republike Hrvatske, infrastrukturno podigne razinu rada i djelovanja.

STAV: Uskoro započinje projekt izgradnje islamskog centra u Osijeku, možete li nam reći detaljnije o cjelokupnom projektu koji će sasvim sigurno u velikoj mjeri unaprijediti vjerske aktivnosti muslimana Osijeka i okoline?  

HEVEŠEVIĆ: Ideja o izgradnji svojevrsnog kulturnog centra Islamske zajednice u Osijeku svoje korijene vuče od početaka djelovanja Islamske zajednice na ovim prostorima, ali se u savremenom dobu pojavljuje 70-ih godina prošlog stoljeća tokom rada Saliha ef. Smajlovića u Osijeku. Tada se donijelo odluku da se kupi kuća u kojoj se mesdžid nalazi i danas, ali je ostala živjeti ideja i želja za minaretom i džamijom, tj. prostorom koji bi u punini omogućio muslimankama i muslimanima ovih prostora da prezentiraju vjeru koju žive. Zemljište na kojem je planiran budući centar nalazi se u blizini muslimanskog mezarja u Osijeku i kupljeno je prije petnaestak godina. Posljednjih šest-sedam  godina intenzivno se radilo na pripremi projektne i ostale dokumentacije te možemo reći da su pripremne radnje, praktički, privedene kraju. Krajem ove godine nadamo se početku radova, a uskoro očekujemo i tačan datum polaganja kamena temeljca budućeg centra. Arhitektonsko rješenje za budući centar radi arhitektonski studio “Proarh” i arhitekt Davor Mateković te možemo reći da smo iznimno zadovoljni kako će to sve izgledati. Centar će činiti temeljne odrednice džamije poput mesdžida (molitveni prostor s mahfilom za žene), minareta i abdesthana za muškarce i žene, zatim multifunkcionalne dvorane za edukativno-kulturne djelatnosti, restoranski dio, imamski stan, kancelarijski dio, a posebnu zanimljivost mu daje unutarnji harem, tj. svojevrsni trg oko kojeg su ostali elementi posloženi i taj trg je mjesto susreta, što simbolizira ono što smo uvjereni da će postati i budući centar – mjesto susreta, bez obzira na religijsku pripadnost.

STAV: Koliko se poštuju prava muslimana u Osijeku i općenito u ovom dijelu Hrvatske?  

HEVEŠEVIĆ: Prava muslimana u Hrvatskoj, pa tako i u Osijeku, u osnovi su uređena pozitivnim zakonom, kao i ugovorom između Vlade Republike Hrvatske i Islamske zajednice. Islam, kao vjera priznata još od 1916. godine, i muslimani, kao dio hrvatskog društva koji je davao i daje ogroman doprinos razvoju ove države, djeluju unutar tih okvira. Možemo reći da je stanje iznimno dobro i muslimanke i muslimani Osijeka i okolice žive i praktikuju svoju vjeru u skladu sa svojim željama. Naravno, ponegdje suvremeni način života, poput poslovnih obaveza ili velika rasprostranjenost džemata, onemogućavaju ljude da sudjeluju u svakodnevnim džematskim aktivnostima onako kako bi to bilo, recimo, u Bosni i Hercegovini, Albaniji, Kosovu ili Makedoniji, ali pronalazimo načine da to nadiđemo te da se svi osjećaju uključenima. Naše aktivnosti čini sve ono što čini rad i djelovanje jednog džemata, a sve potencijalne dvojbe rješavamo tražeći najbolja rješenja s ciljem kvalitetnog vjerskog života i zadovoljenjem duhovnih potreba naših pripadnika.

STAV: Na koji način sarađujete s Vašom maticom, Islamskom zajednicom BiH?  

HEVEŠEVIĆ: Islamska zajednica u Hrvatskoj dio je Islamske zajednice BiH i uvijek iznova naglašavamo ono što mora biti naglašeno: Sarajevo je naš duhovni centar. Svaka posjeta s naše strane, bilo to u obliku ekskurzije ili nešto slično, ili sa strane vodećih ljudi Islamske zajednice BiH nama, poput ramazanskih ili drugih posjeta, uvijek je dobrodošla. Ako govorimo o lokalnoj razini osječkog džemata, članice i članove uvijek ističu da tih posjeta uvijek može biti još više. U određenoj mjeri, iskustvo muslimanki i muslimana u življenju vjere u Hrvatskoj može biti sociološki analizirano u kontekstu pripreme dijasporskih džemata širom Evrope i Sjeverne Amerike za ono što ih tek čeka u drugoj, trećoj ili četvrtoj generaciji. Naravno, domovinske zemlje, u koje, po Ustavu Islamske zajednice BiH, spada i Hrvatska, imaju svoje specifičnosti u odnosu na dijasporu, ali ta iskustva itekako mogu pomoći.

STAV: Koliko mladi vode računa o svojoj tradiciji, vjeri i historiji?  

HEVEŠEVIĆ: Mladi uvijek traže načine za življenje tradicije i vjere u okolnostima u kojima se nalaze, “ogledaju se” u svojoj okolini i prepoznaju svoje stavove i svoje pozicije. Gledajući kroz prizmu vjerskih aktivnosti, mladi su zainteresirani za moralna i druga pitanja koja muče i njihove vršnjake drugih religija (ili nereligiozne), a na nama je kakvu vrstu odgovora i smjernica ćemo im nuditi. Zašto naglašavam “vrstu” odgovora, a ne samo odgovor kao takav? Vrijeme u kojem živimo ponajviše pažnje poklanja omotu, celofanu, stilu i načinu prezentiranja, a mladi, kao odraz našeg vremena, upravo za tim i tragaju. Žele odgovore na njima razumljiv način, kroz njima prihvatljive medije, koristeći argumente njihovog vremena… Ako im pristupite na takav način, reakcije su više nego dobre. Sve to, naravno, dolazi kao plod edukativnog razvoja kroz njihovo školovanja, u kojem udio ima i Islamska zajednica kroz mekteb i vjeronauk, kao i neformalnim oblicima obrazovanja gdje vrijeme zahtijeva sve aktivniju ulogu Islamske zajednice. Kroz ciljani pristup, vodeći brigu o svakoj jedinki, možemo ih podržati u očuvanju tradicije i vjere, razgovarajući o društveno odgovornom i aktivnom životu. Od religijskih zajednica kontekst vremena sve više zahtijeva da društveni aktivizam naših mladih članica i članova idejno spojimo s moralom kojem ih poučavamo kroz mekteb. Nije dovoljno da mlade osobe prolaze edukacije samo kroz organizacije civilnog društva i da se mi jednostavno nadamo da neće “zaboraviti” moralna učenja svojih mektepskih dana. To zahtijeva nove vrste edukativnih djelatnosti i to je izazov koji nas čeka u budućnosti.

STAV: Koje su to dodatne aktivnosti koje kao džemat provodite?  

HEVEŠEVIĆ: Pored tradicionalnih vjerskih aktivnosti, pokušavamo društvu ponuditi ono što mi možemo kao svoju specifičnost. Spomenuo bih konverzacijski tečaj arapskog jezika koji smo održavali u Osijeku i gdje smo bili iznenađeni brojem polaznika, od kojih je ogromna većina bila nemuslimana. Također, projekt “Novi susjedi”, koji Centar za kulturu dijaloga (nevladina udruga vezana uz Islamsku zajednicu u Hrvatskoj) provodi u suradnji s Ministarstvom unutarnjih poslova Republike Hrvatske, vrlo je zanimljiv jer se radi o integraciji osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom u hrvatsko društvo.