Izaslanica predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića i njegova savjetnica za ljudska prava i civilno društvo Melita Mulić poručila je u petak, na komemoraciji povodom 31. godišnjice Genocida u Srebrenici, da odgovornost za zločin ne snose samo neposredni zapovjednici i izvršioci pokolja, “nego i svi oni iz bijela svijeta koji su šuteći i oči zatvarajući prelazili preko zločina, koji se nisu usudili suprotstaviti zločincima, iako su – ako već ne po mandatu koji su imali, onda po savjesti, pravu i oružju – morali biti bolji i veći ljudi”.
Komemoraciju, kojom je odata počast za više od osam hiljada bošnjačkih muškaraca i dječaka ubijenih u julu 1995. godine, organizovala je Nacionalna koordinacija Bošnjaka u Republici Hrvatskoj i Vijeće bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba u Maloj dvorani Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog u Zagrebu.
Skupu su prisustvovali predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković, izaslanik premijera i potpredsjednik Vlade Tomo Medved, ministri David Vlajčić i Damir Habijan, ambasadori i izaslanici 22 države, a svjedočanstvo je iznio preživjeli Srebreničanin Amir Šečić.
Genocid potvrđen i rezolucijom UN-a
Govoreći u ime predsjednika Milanovića, Mulić je podsjetila da je Srebrenica prije trideset i jedne godine postala sinonim najvećeg zločina počinjenog tokom rata u Bosni i Hercegovini, za koji su međunarodni sudovi utvrdili da predstavlja genocid – što je prije dvije godine potvrđeno i na najvišem međunarodnom forumu, rezolucijom Ujedinjenih naroda kojom je 11. juli proglašen Međunarodnim danom sjećanja na Genocid u Srebrenici.
Iako godine prolaze, kazala je, uvijek stojimo pred istim pitanjima: “Je li s protekom godina lakše? Kako pamtiti bez ogorčenja? Kako žaljenje pretvoriti u djelovanje za budućnost, za mir? Kako zapovijed ‚ne ubij‘ učiniti univerzalnim zakonom savjesti? I naposljetku – jesmo li napokon svi iz povijesti nešto naučili?”
Pitanje koje se ponavlja i danas
Najbolnije pitanje – pitanje šutnje svijeta – ponavlja se, upozorila je Mulić, i danas, pred prizorima neprijateljstava i mržnje širom globusa, u agresijama i građanskim ratovima, sukobima visokog ili niskog intenziteta.
– Svima njima jedna je značajka zajednička: najveću cijenu plaćaju nedužni, a najviše majke, supruge, sestre i djeca koja ostaju siročad, te bezbrojni ranjeni na duši i tijelu – kazala je.
Iako je svaki rat nesreća koja mnogima i kad završi ostaje doživotna, s gorčinom koja nikada ne nestaje, Mulić je pozvala da se ostane “ponosan u žalovanju za onima koji su nam uvijek živi u srcima” i da se pokaže “da smo veći od zaborava, veći od nemara takozvanih svjetskih faktora, da smo naposljetku veći od naših razlika i nesuglasica”.
Zadaća bez iznimke
Zadatak je svih, poručila je, očuvati etiku humanosti, razvijati toleranciju i solidarnost te se boriti protiv svake isključivosti i dehumanizacije.
– I tu nema iznimki – zadaća je to svima nama – poručila je.
Obraćanje je završila izrazima poštovanja, u ime predsjednika Republike i u osobno ime, svim porodicama čiji su članovi ubijeni u Genocidu u Srebrenici.
