Bošnjačka nacionalna zajednica za Primorsko-goransku županiju organizuje gostovanje dramske sekcije društva „Ruh“ iz Slovenije, koje će 13. juna u Islamskom centru u Rijeci izvesti predstavu „Ilhamijin put – pjesnik pravednik“. Riječ je o scenskom prikazu života i naslijeđa Sejjida Abdulvehhaba Žepčevija Ilhamije, najhrabrijeg bošnjačkog prosvjetitelja i alhamijado pjesnika koji je 1821. godine platio glavom svoj otpor tiraniji i odbranu obespravljenog naroda
Bošnjačka nacionalna zajednica za Primorsko-goransku županiju poziva vas na izvođenje predstave „Ilhamijin put – pjesnik pravednik“, za koju vlada izuzetno veliki interes publike. Ovaj jedinstveni scenski komad izvešće dramska sekcija Bošnjačkog kulturnog društva „Ruh“ Domžale iz Slovenije, u kongresnoj dvorani Islamskog centra u Rijeci, 13. juna 2026. godine sa početkom u 19:00 sati.
Društvo „Ruh“ Domžale djeluje s jasnom misijom očuvanja i prenošenja bošnjačke tradicije, jezika, običaja i duhovnosti na mlađe generacije. Kroz brojne aktivnosti, od kulturnih manifestacija do edukativnih programa, ovo udruženje predano njeguje vrijednosti koje čine temelj bošnjačkog identiteta.
Posebno mjesto u njihovom radu zauzimaju kulturni događaji koji redovno okupljaju veliki broj posjetilaca iz Slovenije, Hrvatske te Bosne i Hercegovine. Programi društva primarno su posvećeni bošnjačkoj duhovnoj i književnoj baštini, a nerijetko uključuju i gostovanja istaknutih umjetnika, horova i predavača. Udruženje iz Domžala prepoznatljivo je po tome što uspješno spaja savremeni i tradicionalni izraz bošnjačke kulture, stvarajući prostor u kojem se naslijeđe ne samo pasivno čuva nego i kreativno razvija.
Društvo aktivno sarađuje s brojnim bošnjačkim organizacijama u Sloveniji, kao i s institucijama u Bosni i Hercegovini. Na taj način izgrađena je funkcionalna mreža kulturne razmjene koja omogućava da bošnjačka kultura ostane vidljiva, cijenjena i prepoznata u širem društvenom kontekstu.
Bošnjačko kulturno društvo „Ruh“ Domžale predstavlja pravi primjer kako se predanim radom, kulturnim entuzijazmom i zajedničkim vrijednostima gradi snažna i ponosna zajednica. Njihova uloga u očuvanju bošnjačkog identiteta u Sloveniji je neprocjenjiva, dok je njihov doprinos kulturnoj raznolikosti slovenačkog društva sve više prepoznat i uvažen.
Sejjid Abdulvehhab Žepčevi Ilhamija, jedan od najuticajnijih bošnjačkih intelektualaca s kraja 18. i početka 19. stoljeća, i danas ostaje figura obavijena legendama, ali i trajni simbol moralne hrabrosti. Rođen 1773. godine u Žepču, a školovan u Tešnju i Fojnici, Ilhamija je živio u vremenu duboke političke nestabilnosti, društvenog rasula i tiranije lokalnih moćnika. Upravo u takvom ambijentu izrastao je u ono po čemu će ga istorija najviše pamtiti: zaštitnika obespravljenih, narodnog tribuna i pionira bošnjačkog prosvjetiteljstva.
Ilhamija je djelovao u periodu kada je Osmansko carstvo trpjelo teške poraze, janjičarski nemiri potresali državu, a bosanski narod ostajao nezaštićen između slabe centralne vlasti u Istanbulu i sve moćnijih, samovoljnih lokalnih aga i begova. Istorijski dokumenti tog doba vjerno svjedoče da narod više nije imao nikakvu zaštitu, te da su se pravna, zakonodavna i izvršna vlast okrenule direktno protiv običnog čovjeka. U takvom ozračju, Ilhamija odbija biti nijemi posmatrač. Njegova buntovna pjesma „Čudan zeman nastade“ prerasla je u krik obespravljenog naroda i otvorenu kritiku tiranije bosanskog valije Dželaluddin-paše, čija je okrutnost bila nadaleko poznata. Ilhamija je bio potpuno svjestan da će ga taj čin koštati života, ali je dostojanstveno izašao pred vezira, nakon čega je pogubljen u Travniku 1821. godine. Njegova nasilna smrt postala je trajni simbol moralnog otpora i svjesne žrtve za narod.
Književni i duhovni opus ovog velikana odlikuje se dvjema jasno prepoznatljivim sferama koje se međusobno dopunjuju. U svojoj prvoj dimenziji, kao čovjek naroda, Ilhamija se u pjesmama pisanim na bosanskom jeziku obraća običnom čovjeku, koristeći jednostavan, direktan i svima razumljiv stil. On kroz ove stihove poziva narod na moral, vjeru, rad i sticanje znanja, pa njegova poezija u ovom segmentu ne predstavlja estetski ukras, već praktičan alat s ciljem da se narod probudi i društveno ojača. Stihovi poput „Hajde, sinak, te uči / Po sokaku ne trči…“, koji danas spadaju u njegove najpoznatije redove, predstavljaju svojevrsni prosvjetiteljski manifest tog doba.
S druge strane, u dimenziji divanskog pjesnika, Ilhamija se u radovima na turskom i arapskom jeziku obraća učenoj eliti i ulemi. U tim djelima demonstrira vrhunsko poznavanje tesavvufa, mističnih stanja i najdubljih duhovnih sfera, opisujući sebe kao istinskog zaljubljenika koji poput leptira sagorijeva u plamenu svijeće. Bez obzira na jezik i formu, autor u oba izraza ostaje potpuno dosljedan svojim principima, ostavljajući moral, znanje, pobožnost i humanizam kao nepokolebljivi temelj vlastitog svjetonazora.
Ilhamiju se s pravom ubraja među prve bošnjačke autore koji su sistematski i beskompromisno naglašavali važnost obrazovanja. On uporno poziva djecu u mektebe, a odrasle na opismenjavanje, čitanje i kritičko promišljanje. Njegovi stihovi odišu hitnošću i potpunom posvećenošću toj misiji: „Daim kašljem i kišem, sakat rukom sve pišem… Molim vam se učite!“. Vrijedi istaknuti da malo koji istorijski tekst na ovim prostorima, izuzev temeljnih vjerskih izvora poput Kur'ana i hadisa, tako snažno i imperativno naglašava vrijednost znanja. Za Ilhamiju, znanje je neraskidivo povezano s vjerom – ono je jedini istinski put ka izgradnji boljeg čovjeka i pravednijeg društva.
U istoriji književnosti Sejjid Abdulvehhab Žepčevi ostao je zapamćen kao najplodniji autor alhamijado književnosti, ali i kao najhrabriji bošnjački intelektualac osmanskog perioda. Tragična smrt pretvorila ga je u istorijsku legendu, dok se njegova djela, posebno ona stvorena na narodnom jeziku, i danas čitaju kao vanvremenski poziv na očuvanje morala, sticanje znanja i otpor svakom obliku nepravde. U prelomnim vremenima kada je narodu očajnički trebao glas koji će ga voditi kroz tminu društvene krize, Ilhamija je bio upravo to: nepokolebljivi glas razuma, čiste savjesti i istinske hrabrosti.
