Knjiga Mensure Burridge donosi svjedočanstva učenika i nastavnika o obrazovanju tokom 1.425 dana opsade Sarajeva, kada su podrumi, haustori, skloništa i stanovi postajali učionice

U Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića u Zagrebu večeras je održana promocija knjige „Mi, djeca Sarajeva – We, the Children of Sarajevo“ autorice Mensure Burridge, dokumentarno-književnog svjedočanstva o obrazovanju i odrastanju djece tokom opsade glavnog grada Bosne i Hercegovine.

Knjiga otvara temu školstva u Sarajevu pod opsadom kroz neposredna iskustva onih koji su ga živjeli. Svjedočanstva djece različitih uzrasta, nastavnika i drugih učesnika obrazovnog i društvenog života govore o pokušaju da se, u gradu izloženom svakodnevnom granatiranju i snajperskoj vatri, sačuvaju znanje, rutina i osjećaj normalnosti.

Govoreći o nastanku knjige, autorica Mensura Burridge istaknula je da prvobitno uopće nije namjeravala napisati knjigu, već se priča razvijala iz razgovora i povjerenja koje su joj sagovornici ukazali.

– Kada je nešto spremno da se desi, stvari se jednostavno poslože. Nisam imala namjeru pisati knjigu. Sarajlije, kada sjednu jedni s drugima, uglavnom ne pričaju o onome što se desilo. Način na koji su meni počeli govoriti bio je vrlo intiman. Moje prvo pitanje bilo je: „Kako je uopće bilo ići u školu u tom periodu?“ Tada bi se počela manifestirati trauma, ono što je ostalo usađeno u dušu i biće. Prvo bi oni plakali, a onda bih plakala i ja – kazala je Burridge.

Upravo su ti razgovori, kako je objasnila, postali osnova knjige. Iza priče o organiziranju nastave u ratnim okolnostima otvorila su se sjećanja.

– Slušajući njihove ispovijesti, shvatila sam da su imali povjerenje i potrebu da mi kažu ono što je sve te godine živjelo u njihovim dušama. U ovoj priči ja sam samo neko ko nosi svjetlost, kako bi nešto osvijetlio. Knjiga je nastala za pet sedmica. Pored svog stana iznajmila sam malu garsonjeru i povukla se u nju, gotovo kao u mali zatvor, kako bih mogla raditi i slušati njihove priče – ispričala je autorica.

O knjizi je govorila spisateljica i novinarka Davorka Vukov Colić, koja je prisutne podsjetila i na historijske činjenice vezane za opsadu Sarajeva, kao i na sudski utvrđene činjenice i presude koje se odnose na zločine počinjene tokom opsade.

Čestitajući autorici na istrajnosti i više od 20 susreta s čitateljima u Hrvatskoj, Vukov Colić istaknula je da se o djeci ratnog Sarajeva pisalo mnogo, ali da se ova knjiga izdvaja svojim precizno određenim fokusom.

– O djeci ratnog Sarajeva pisalo se mnogo i na različite načine. Ova knjiga razlikuje se od drugih jer govori isključivo o obrazovanju tokom opsade. To je niz sjećanja nastavnika i učenika iz tog vremena, koji svjedoče kako su, bez osnovnih uvjeta za život i rad, pronalazili načine da organiziraju nastavu i neciviliziranom okruženju uporno dokazuju da ubijanje ne može ubiti potrebu za učenjem, knjigom, muzikom i svime onim što čovjeka čini civiliziranim bićem – kazala je Vukov Colić.

Zbog uništenih ili nesigurnih školskih objekata, nastava se tokom opsade organizirala tamo gdje je bilo moguće pronaći barem privid sigurnosti. Nastajale su takozvane punktovske škole, koje su pojedini nazivali i „haustorskim školama“.

– Nastava se odvijala u podrumima, haustorima, atomskim skloništima, poslovnim prostorima i stanovima, svugdje gdje su djeca mogla biti izvan dometa snajpera i granata. Zbog nedostatka nastavnika, u nastavu su se uključivali i građani drugih zanimanja. Bilo je izuzetno važno okupiti djecu, pružiti im osjećaj sigurnosti i nečemu ih naučiti. Nastavnici su im istovremeno bili i važna psihološka podrška – naglasila je Vukov Colić.

Govoreći o autoričinom pristupu, istaknula je kako Burridge ne stavlja u prvi plan vlastite komentare i interpretacije, nego prostor prepušta ljudima čija iskustva bilježi.

– Autorica ne imenuje agresora, ne komentira ga, niti ulazi u pitanje ko je, primjerice, dojavio lokaciju jedne punktovske škole kako bi bili ubijeni učiteljica i njeni učenici. Nju zanima preživljavanje u neljudskim uvjetima. Cilj joj je pustiti sagovornike da govore na svoj način i svojim jezikom. Poštujući princip „manje je više“, u meni je probudila više. Ni odrasli ni djeca tada nisu imali vremena razmišljati „zašto mi“ i „zašto baš nama“ – oni su se borili – zaključila je Vukov Colić.

Na promociji je zaključeno da knjiga od zaborava čuva iskustvo generacije čije je djetinjstvo obilježila jedna od najdužih opsada u modernoj evropskoj historiji, ali koja je i u takvim okolnostima nastavila učiti, čitati, stvarati i odrastati.

Dijelove iz knjige tokom večeri čitali su glumci Iva Kraljević i Dado Čosić, dok je program upotpunila izložba crteža sarajevskog akademskog slikara Izeta Alečkovića, predstavljena pod nazivom „Magija crteža“.

Tekst knjige preveden je na više jezika, čime su svjedočanstva sarajevske djece i njihovih nastavnika približena i međunarodnoj publici.

Mensura Burridge rođena je u Bosanskoj Dubici, a novinarstvo je diplomirala na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu. Dugogodišnja je novinarka i autorica dokumentarnih filmova.