Četiri godine nakon otvorenja Islamskog kulturnog centra u Sisku, džamija koju su generacije sisačkih muslimana desetljećima čekale, postala je središte vjerskog i obrazovnog života.

O tome šta su prve četiri godine donijele vjernicima, kako Centar danas doživljavaju oni koji su ga čekali desetljećima, ali i o odnosima s lokalnom zajednicom i planovima za naredni period, za Novi glas govori glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Sisak Alem-ef. Crnkić.

Ova godišnjica bila je prilika da se podsjeti na prijeđeni put, ali i na činjenicu da se u Sisku godišnjica otvorenja obilježava svake godine. Alem-ef. Crnkić kaže da to nije uobičajena praksa.

– Neuobičajeno je da se svake godine obilježava godišnjica otvorenja džamije i Islamskog kulturnog centra, jer se takvi događaji najčešće obilježavaju na jubilarne obljetnice. Međutim, naša zahvalnost i radost što smo upravo mi generacija kojoj je dato da živi vrijeme Islamskog kulturnog centra u Sisku daju nam poseban elan i entuzijazam da svaku godišnjicu obilježimo kao priliku za zahvalnost. Prije svega, to je zahvalnost Uzvišenom Bogu, ali i ljudima iz naše džematske i društvene zajednice koji su nam tokom proteklih godina bili prijateljska i bratska podrška u radu i razvoju Centra – napominje na početku razgovora efendija.

Ovogodišnje obilježavanje zato je obuhvatilo različite sadržaje.

– Ovogodišnji program bio je podijeljen u tri cjeline. Prve dvije bile su posebno usmjerene prema našim prijateljima iz društvene zajednice i svim sugrađanima koji s nama dijele radost postojanja Islamskog kulturnog centra – navodi on.

Jedan od sadržaja bila je izložba realizirana u saradnji s Turskim kulturnim centrom Yunus Emre.

– U saradnji s Turskim kulturnim centrom Yunus Emre organizirali smo izložbu klasične turske i islamske umjetnosti, na kojoj je predstavljeno 25 umjetničkih djela 18 uglednih profesora i umjetnika. Posjetitelji su mogli upoznati neke od najljepših grana tradicionalne umjetnosti – kaligrafiju, iluminaciju, ebru i minijaturu – dodaje efendija.

 

Uslijedila je svečana akademija, koja je bila prilika i za svojevrsni presjek prve četiri godine rada.

– Drugi dio bila je svečana akademija, na kojoj smo kroz video i foto-retrospektivu podsjetili na najvažnije događaje, aktivnosti, posjete i susrete koji su obilježili prve četiri godine Centra.Posebno nam je bilo važno da među gostima budu predstavnici Grada Siska, Sisačko-moslavačke županije te kulturnih, zdravstvenih i drugih društvenih institucija s kojima gradimo odnose povjerenja i međusobnog uvažavanja – kaže Crnkić.

On izdvaja i poruku sisačko-moslavačkog župana Ivana Celjaka.

– Ove godine posebno su snažno odjeknule riječi sisačko-moslavačkog župana Ivana Celjaka, koji je istaknuo da Islamski kulturni centar svojim vjerskim i društvenim programima oplemenjuje cijelo društvo te da Islamska zajednica nije samo integrirana u društvo, nego je njegov sastavni dio – ističe naš sagovornik.

Godišnjica je bila prilika i da se zahvali pojedincima koji su podržavali rad Centra.

– U znak zahvalnosti za prijateljsku i konkretnu podršku radu Centra uručili smo zahvalnice Branku Dolenčiću i Zoranu Ličini. Program smo završili mevludom povodom mjeseca rebiul-evvela, koji su izveli članovi hora Muftijstva bihaćkog, uz ilahije, kaside, zikr, salavate i mevludske odlomke.

Tako je i četvrta godišnjica prošla u znaku zahvalnosti za ono što je ostvareno, ponosa zbog prijeđenog puta, ali i odgovornosti za ono što tek dolazi. Želimo da Islamski kulturni centar i dalje bude otvoren prostor vjere, kulture, zajedništva i susreta – mjesto koje povezuje ljude i gradi međusobno razumijevanje – ističe on.

Alem-ef. Crnkić: Svaku godišnjicu obilježimo kao priliku za zahvalnost

Četiri godine mjerene ljudima i susretima

Kada govori o rezultatima prve četiri godine, efendija Crnkić kao mjeru izdvaja ono što se događalo među ljudima.

– U svom obraćanju na svečanoj akademiji rekao sam jednu rečenicu koja možda najbolje opisuje ono što smo u ove četiri godine željeli postići: četiri godine Islamskog kulturnog centra ne mjere se samo godinama, nego ljudskim susretima, emocijama i doživljajima. Tim iskrenim emocijama otvorili smo naš svijet prema drugima, ali i svijet drugih prema nama.

Kada iza sebe vidimo stotine susreta, osmijeha, radoznalih pogleda i pitanja djece i mladih, osnovaca i srednjoškolaca, učitelja i profesora koji su dolazili iz Siska, naše županije i šire da posjete džamiju, upoznaju islam, pitaju i razgovaraju, onda postajemo svjesni koliko su ove četiri godine bile bogate – akcentira on.

Za brojne posjetitelje upravo je IKC bio mjesto prvog neposrednog susreta s džamijom i muslimanima.

– Mnogi od njih prvi su put zakoračili u džamiju. Stekli su osobni doživljaj susreta s džamijom, prvi put vidjeli svoje sugrađane kako se u njoj mole, prvi put o islamu slušali neposredno, otvoreno i bez predrasuda. I postavljali su pitanja koja su širila njihova obzorja. Za neke je to bio prvi korak preko praga nečega što im je do tada bilo nepoznato, strano ili možda pogrešno predstavljeno.

Upravo u tome vidimo jednu od najljepših vrijednosti našega Centra: omogućiti čovjeku da islam ne upoznaje samo kroz ono što o njemu čuje, često površno i paušalno, nego kroz osobni susret, razgovor i iskustvo.

Zato danas ne govorimo samo o četiri godine postojanja jedne građevine. Govorimo o stotinama djece, mladih i odraslih kojima su vrata ovog Centra bila prvi osobni susret s islamom kao vjerom, kulturom, civilizacijom, arhitekturom i umjetnošću – navodi efendija.

Ono što se događalo unutar zidova Centra

Ali učinak Centra ne vidi samo u odnosu prema široj društvenoj zajednici.

– Ali jednako su nam važne i emocije koje su se događale unutar ovih zidova. To je ponos roditelja zbog uspjeha njihovog djeteta u mektebu. To je radost odraslog čovjeka koji je, pohađajući tečaj namaza, upravo u ovoj džamiji prvi put stao na namaz i spustio čelo na sedždu. To je emocija čovjeka koji je na tečaju kur'anskog pisma prvi put proučio stranicu Kur'ana. To je musafir koji je iz našeg Centra otišao s dovom i lijepim osjećajem jer je ovdje bio lijepo dočekan. I to je čovjek koji je jednostavno trebao nekoga da ga sasluša – i pronašao nekoga ko je imao vremena za njega. Sve su to, po meni, stvarni rezultati jednog Islamskog kulturnog centra – smatra efendija.

Izgradnja džamije bila je višedecenijska težnja muslimana Siska, ali se promjena koju je donijela ne iscrpljuje u činjenici da je zajednica dobila adekvatan prostor za vjerski život.

– Islamskim kulturnim centrom postali smo prije svega vidljivi i prepoznatljivi kao Zajednica. Dok smo djelovali u kući koja je služila kao mesdžid i prostorije Medžlisa, mnogi građani Siska nisu ni znali gdje je naše sjedište. Danas imamo prostor koji je vidljiv, otvoren i dostupan svima. Dobijanje ovakvog Centra donijelo je našoj zajednici snažan osjećaj dostojanstva, digniteta i ponosa. Posebno mi je važno što vidim da su naša djeca i mladi dobili dodatno samopouzdanje i svijest o tome da pripadaju zajednici koja ima svoje mjesto i svoju odgovornost u društvu – kaže on.

No, kao još važniju posljedicu izdvaja odnos prema ljudima izvan zajednice.

– Ali ono što smatram još važnijim jeste činjenica da je Islamski kulturni centar otvorio naš svijet prema drugima, a istovremeno otvorio svijet društvene zajednice prema nama. U protekle četiri godine gotovo sve sisačke osnovne i srednje škole posjetile su Centar.  Dolazili su učenici, nastavnici i profesori, ulazili u džamiju, razgovarali s nama, postavljali pitanja i upoznavali islam neposredno. To nas posebno raduje jer smo svjesni koliko predrasude i stereotipi mogu odrediti čovjekov pogled prema drugome. Vjerujem da smo kroz ove susrete mnoge stereotipe uspjeli barem ublažiti, a neke i potpuno otkloniti. Jer najteže je ono što čovjeku ostane nepoznato. Kada se ljudi upoznaju, kada razgovaraju i kada jedni druge vide kao konkretne ljude, prostor za predrasudu postaje mnogo manji – smatra on.

„Uvijek može bolje“

Kada govori o tome kako sami vjernici danas doživljavaju Centar i koliko koriste mogućnosti koje je otvorio, Crnkić ne daje idealiziranu sliku.

– Uvijek se sjetim one jednostavne misli: uvijek može bolje. Mislim da je to zdrav odnos prema onome što smo ostvarili.  Mi smo džemat koji je više od četrdeset godina djelovao u malim i skučenim prostorima, u dvospratnoj kući od stotinjak kvadratnih metara. A onda smo napravili gotovo nevjerovatan infrastrukturni iskorak i preselili u prekrasan, polivalentan i multifunkcionalan prostor od oko 2.600 kvadratnih metara. Mislim da džematska svijest još uvijek evoluira. Potrebno je vrijeme da se čovjek i kao pojedinac i kao zajednica navikne na novu razinu mogućnosti, ali i na novu razinu odgovornosti koju takav prostor nosi – navodi efendija.

Učešćem vjernika u aktivnostima uglavnom je zadovoljan.

– Zadovoljan sam što naše džematlije participiraju u različitim aktivnostima, nekada više, nekada manje. Posebno me raduje edukacija odraslih kroz tečaj islama, tečaj namaza i tečaj kur'anskog pisma. Naša je intencija da što više omasovimo džemat i ponudimo ono što bih nazvao „džematom izvan džemata“ – ljudima koji možda nisu redovno prisutni u džamiji želimo ponuditi znanje, praktične sadržaje i prostor u kojem će napraviti prvi korak prema aktivnijem uključivanju u život zajednice. Pokrenuli smo i Školu Kur'ana za mektepske polaznike, nastojeći prepoznati djecu koja imaju potencijal ne samo da uče i memoriraju Kur'an nego i da razumijevaju njegove poruke i povezuju ih sa životom i vremenom u kojem živimo – kaže on.

Jedan rezultat tog rada posebno izdvaja.

– Posebno smo bili ponosni na promociju prve generacije hafiza sure El-Mulk. Važan segment našeg djelovanja jeste i saradnja s Turskim kulturnim centrom Yunus Emre. Razvijamo različite oblike saradnje, a jedan od najkontinuiranijih je tečaj turskog jezika koji se održava od samog otvorenja Centra i u kojem, što nam je posebno drago, učestvuju i naši sugrađani – navodi efendija.

„Sisak je moj grad“

Govoreći o saradnji s lokalnim vlastima, institucijama i drugim vjerskim zajednicama, efendija jasno kaže “Sisak je moj grad”.

– Ovdje sam odrastao, ovdje sam napravio prve dječije korake, ali i prve korake u spoznaji vjere.  Iz Siska je, nakon osnovnog obrazovanja, krenuo i moj put prema imamskom pozivu. Veliku zahvalnost dugujem svom učitelju, muallimu i prethodniku, rahmetli Fuadu-efendiji Karagi, koji me je potaknuo da upišem zagrebačku medresu.

Alem-ef. Crnkić i Fuad-ef. Karaga

Nakon završetka Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, rahmetli muftija Ševko Omerbašić pozvao me da se vratim u svoj Sisak, odakle sam krenuo, i da naslijedim svog efendiju. On je, međutim, ostao uz mene kao imam-mentor, prijatelj i čovjek koji mi je pomagao da napravim prve ozbiljne korake u imamskoj službi. Svoj je dunjalučki život završio upravo ovdje, u Sisku, i ta veza sa ovim gradom za mene je zbog toga još dublja.

Zato ne dozvoljavam da iko voli ovaj grad više od mene, niti da na Bošnjake i muslimane gleda drugačije nego na bilo kojeg drugog građanina ovog grada. Mi smo dio Siska – poručuje on.

Alem-ef. Crnkić: Sisak je moj grad

A tu pripadnost veže za cijelo iskustvo zajednice.

– Ovdje smo živjeli, ovdje smo gradili, ovdje smo branili svoj grad i ovdje zajedno s drugim građanima živimo sve njegove okolnosti. Posebno ističem doprinos Bošnjaka u Domovinskom ratu, koji nije ni mali ni zanemariv. To je dio naše zajedničke gradske priče i smatram važnim da se ona poznaje i poštuje – kaže on.

Kvalitet odnosa s lokalnim i županijskim vlastima Crnkić prije svega veže za povjerenje.

– Mislim da se kvalitet odnosa najbolje vidi u međusobnom povjerenju. Imamo izuzetno poštovanje predstavnika lokalne i županijske vlasti, bez obzira na njihov politički predznak. Mi kao Islamska zajednica razvijamo institucionalnu saradnju, a ne stranačku saradnju. Naš odnos prema institucijama nije određen time ko je trenutno na vlasti, nego našom odgovornošću prema društvu u kojem živimo.

Dovoljno govori činjenica da gotovo nema značajnije gradske ili županijske obljetnice, događaja ili manifestacije na koju nismo pozvani. Kada se imam i predstavnici Islamske zajednice prirodno pojavljuju u javnom životu grada, to je, po meni, najbolji pokazatelj međusobnog uvažavanja i poštovanja – akcentira on.

Prostor za daljnji razvoj

Četiri godine rada ne znače da su svi potencijali Centra iscrpljeni.

– Uvijek postoji prostor za razvoj. Imamo prekrasan prostor restorana koji još nije zaživio u punom kapacitetu i tražimo odgovarajućeg poslovnog partnera s kojim bismo mogli uspostaviti ugostiteljsku djelatnost dostojnu ovog prostora i cijelog Centra. Voljeli bismo da i taj segment zaživi kao mjesto susreta – ne samo naših džematlija nego i svih građana Siska koji će se u Islamskom kulturnom centru osjećati dobrodošlo. Jer kada govorimo o budućnosti Centra, ne želimo samo imati veći broj aktivnosti. Želimo da prostor koji imamo bude još sadržajniji, još otvoreniji i još korisniji ljudima – smatra efendija.

 

A kada razgovara s ljudima koji su na džamiju čekali desetljećima, njihov odnos prema Centru i četiri godine nakon otvorenja ostaje snažno emotivan.

– I nakon četiri godine mnogi mi kažu da im sve ovo još uvijek izgleda nestvarno.

Kažu da izgleda bajkovito, kao najljepši san koji žive, a zapravo je stvarnost.

Mislim da u toj rečenici ima mnogo istine. Jer kada ljudi desetljećima nešto čekaju, kada generacije ulažu trud, vrijeme, nadu i dovu, onda trenutak kada to konačno postane stvarnost ima posebnu težinu. Zato ovu džamiju i Islamski kulturni centar ne doživljavamo samo kao građevinu koju smo izgradili. Doživljavamo ih kao zajedničko dobro koje smo naslijedili od prethodnih generacija, koje danas imamo čast koristiti i razvijati, ali i obavezu ostaviti još boljim generacijama koje dolaze. I možda je upravo to najljepša poruka ove četiri godine: ono što je nekada bilo san jedne generacije danas je stvarnost svih nas – ali ta stvarnost sada nosi odgovornost da bude na korist i nama i ljudima oko nas – poručuje u razgovoru za Novi glas efendija Crnkić.