Dvije tvrdnje koje dio medija uporno plasira o Arminu Hodžiću padaju već pri osnovnoj provjeri važećih propisa Republike Hrvatske. Očito je da nekom najozbiljnije smeta to što bi Bošnjak uskoro trebao biti imenovan na poziciju potpredsjednika Hrvatskog sabora i služi se neistinama ne bi li to spriječio.
Kada mediji iznose navodne činjenične tvrdnje o pravima i privilegijama visokih državnih dužnosnika, prostor za proizvoljnost mora prestati ondje gdje počinju zakon i drugi važeći propisi.
Upravo tu nastaje problem s tekstovima koje pojedini mediji uporno i po dinamici kampanje plasiraju o saborskom zastupniku Arminu Hodžiću. Dakle, dvije su noseće tvrdnje i obje su posve netačne. Prva je da će izborom za potpredsjednika Hrvatskoga sabora postati štićena osoba, a druga da će primati plaću od 5.500 eura. Obje ne proizlaze iz normativnog okvira kojim su ta pitanja uređena. Umjesto političke interpretacije, pred javnošću je zato mnogo ozbiljnije pitanje: kako su pravno i lahko provjerljive tvrdnje bez odgovarajućeg uporišta predstavljene kao nesporne činjenice?
Dvije tvrdnje o Hodžiću padaju već pri osnovnoj provjeri važećih propisa Republike Hrvatske.
Već je su naslovi ovakvih tekstova formulirani kategorički: Hodžić će „biti štićena osoba“ te će imati „limuzinu, vozača i plaću od 5500 eura“. Pravno netačna informacija čitatelju je predstavlja kao nesporna činjenica.
Potpredsjednik sabora nije štićena osoba po funkciji
Pitanje ko u Republici Hrvatskoj ima status štićene osobe precizno je normirano i ne ostavlja prostor za proizvoljno proširivanje kruga dužnosnika koji taj status stječu samim stupanjem na određenu funkciju.
Članak 47. stavak 2. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske propisuje da Vlada posebnom uredbom određuje štićene osobe, objekte i prostore te način provođenja mjera njihove zaštite.
Ta je materija detaljno uređena Uredbom o određivanju štićenih osoba, objekata i prostora te provođenju njihove zaštite i osiguranja. Uredba štićene osobe razvrstava u tri kategorije. Izmjenama iz 2014. godine članak 11. izričito određuje da su štićene osobe I. kategorije predsjednik Republike Hrvatske, predsjednik Hrvatskoga sabora, predsjednik Vlade, predsjednik Ustavnog suda i predsjednik Vrhovnog suda.
Potpredsjednik Hrvatskoga sabora nije na tom popisu.
Propis razlikuje predsjednika Sabora od njegovih potpredsjednika i status štićene osobe veže uz tačno određenu dužnost. Stoga izbor Armina Hodžića za potpredsjednika Hrvatskoga sabora sam po sebi ne znači da on postaje štićena osoba.
Drugim riječima, pravni status koji pripada predsjedniku Hrvatskoga sabora pripisuje se budućem potpredsjedniku Sabora.
Takva tvrdnja nije stvar novinarskog komentara. Ona je činjenično provjerljiva, i – netačna.
Ni plaća od 5.500 eura nije činjenica koja se može tek tako proglasiti
Druga kategorička tvrdnja odnosi se na navodnu Hodžićevu plaću od 5.500 eura.
I ovdje postoje precizno određeni parametri. Zakonom o obvezama i pravima državnih dužnosnika za potpredsjednika Hrvatskoga sabora propisan je koeficijent 7,14. Za usporedbu, koeficijent saborskog zastupnika iznosi 5,27.
Dakle, moguće je vrlo precizno utvrditi zakonsku osnovu za obračun plaće potpredsjednika Sabora. Ono što nije profesionalno opravdano jeste iznijeti iznos od 5.500 eura kao unaprijed utvrđenu Hodžićevu plaću bez transparentnog prikaza obračuna na osnovu kojeg je taj iznos dobiven.
Konačna primanja dužnosnika proizlaze iz zakonski utvrđenog koeficijenta, osnovice i individualnih elemenata obračuna. Upravo zato se iznos koji će konkretna osoba primati ne može proizvoljno pretvoriti u naslovnu činjenicu bez odgovarajućeg izračuna.
Dodatno je indikativno da ni Hodžićev prethodnik na toj funkciji, s 34 godine parlamentarnog staža, nije primao iznos koji se sada Hodžiću unaprijed pripisuje. Ni drugi potpredsjednik Sabora, koji spada u redove opozicije, a sa većim koeficijentom od Hodžićeva, ne prima ni približno taj iznos.
Ovdje zato nije riječ o tome jesu li prema Arminu Hodžiću neki mediji politički kritični. Mediji imaju puno pravo propitivati svaku političku funkciju, svako povećanje primanja i svako pravo koje proizlazi iz obnašanja javne dužnosti. Štaviše, takav nadzor jedan je od temeljnih poslova novinarstva u redakcijama unutarnje politike. Ali upravo ozbiljnost te uloge podrazumijeva elementarnu obavezu provjere. Ako se tvrdi da će neko postati štićena osoba, potrebno je provjeriti propis koji određuje štićene osobe. Ako se tvrdi da će neko imati plaću od 5.500 eura, potrebno je pokazati obračun kojim se do tog iznosa došlo.
U ovom slučaju za prvo postoji izričit normativni okvir koji ne potvrđuje objavljenu tvrdnju, dok za drugo javnosti nije ponuđen obračun koji bi opravdao kategorički iznesenu brojku.
U ovom slučaju dovoljne su Narodne novine i elementarna provjera propisa da se utvrdi ono što je moralo biti utvrđeno prije objave: potpredsjednik Hrvatskoga sabora samim stupanjem na tu dužnost ne postaje štićena osoba, a plaća od 5.500 eura ne može se Hodžiću pripisati kao gotova činjenica bez vjerodostojnog obračuna.
Ili možda neko ima ozbiljan problem sa imenom i prezimenom Armina Hodžića i njegovim porijeklom!? Ili neko ne želi da ime i prezime sa tim porijeklom bude potpredsjednik Sabora i uradit će sve da pokuša opstruirati imenovanje!?









