Kada medij iznosi tvrdnje o pravima i privilegijama visokih državnih dužnosnika, prostor za proizvoljnost mora prestati ondje gdje počinju zakon i drugi važeći propisi. Upravo tu nastaje problem s tekstom portala 24sata o saborskom zastupniku Arminu Hodžiću: njegove dvije noseće tvrdnje – da će izborom za potpredsjednika Hrvatskoga sabora postati štićena osoba i primati plaću od 5.500 eura – ne proizlaze iz normativnog okvira kojim su ta pitanja uređena. Umjesto političke interpretacije, pred javnošću je zato mnogo ozbiljnije pitanje: kako su pravno provjerljive tvrdnje bez odgovarajućeg uporišta predstavljene kao nesporne činjenice?

Dvije tvrdnje koje je ovaj portal objavio o Hodžiću padaju već pri osnovnoj provjeri važećih propisa Republike Hrvatske.

Već je sam naslov teksta formuliran kategorički: Hodžić će „biti štićena osoba“ te će imati „limuzinu, vozača i plaću od 5500 eura“. Pravno netačna informacija čitatelju je predstavlja kao nesporna činjenica.

Potpredsjednik sabora nije štićena osoba po funkciji

Pitanje ko u Republici Hrvatskoj ima status štićene osobe precizno je normirano i ne ostavlja prostor za proizvoljno proširivanje kruga dužnosnika koji taj status stječu samim stupanjem na određenu funkciju.

Članak 47. stavak 2. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske propisuje da Vlada posebnom uredbom određuje štićene osobe, objekte i prostore te način provođenja mjera njihove zaštite.

Ta je materija detaljno uređena Uredbom o određivanju štićenih osoba, objekata i prostora te provođenju njihove zaštite i osiguranja. Uredba štićene osobe razvrstava u tri kategorije. Izmjenama iz 2014. godine članak 11. izričito određuje da su štićene osobe I. kategorije predsjednik Republike Hrvatske, predsjednik Hrvatskoga sabora, predsjednik Vlade, predsjednik Ustavnog suda i predsjednik Vrhovnog suda.

Potpredsjednik Hrvatskoga sabora nije na tom popisu.

Propis razlikuje predsjednika Sabora od njegovih potpredsjednika i status štićene osobe veže uz tačno određenu dužnost. Stoga izbor Armina Hodžića za potpredsjednika Hrvatskoga sabora sam po sebi ne znači da on postaje štićena osoba.

Drugim riječima, 24sata je pravni status koji pripada predsjedniku Hrvatskoga sabora pripisao potpredsjedniku Sabora.

Takva tvrdnja nije stvar novinarskog komentara. Ona je činjenično provjerljiva, i – netačna.

Ni plaća od 5.500 eura nije činjenica koja se može tek tako proglasiti

Druga kategorička tvrdnja odnosi se na navodnu Hodžićevu plaću od 5.500 eura.

I ovdje postoje precizno određeni parametri. Zakonom o obvezama i pravima državnih dužnosnika za potpredsjednika Hrvatskoga sabora propisan je koeficijent 7,14. Za usporedbu, koeficijent saborskog zastupnika iznosi 5,27.

Dakle, moguće je vrlo precizno utvrditi zakonsku osnovu za obračun plaće potpredsjednika Sabora. Ono što nije profesionalno opravdano jeste iznijeti iznos od 5.500 eura kao unaprijed utvrđenu Hodžićevu plaću bez transparentnog prikaza obračuna na osnovu kojeg je taj iznos dobiven.

Konačna primanja dužnosnika proizlaze iz zakonski utvrđenog koeficijenta, osnovice i individualnih elemenata obračuna. Upravo zato se iznos koji će konkretna osoba primati ne može proizvoljno pretvoriti u naslovnu činjenicu bez odgovarajućeg izračuna.

Dodatno je indikativno da ni Hodžićev prethodnik na toj funkciji, s 34 godine parlamentarnog staža, nije primao iznos koji se sada Hodžiću unaprijed pripisuje.

Ovdje zato nije riječ o tome je li 24sata prema Arminu Hodžiću politički kritičan. Mediji imaju puno pravo propitivati svaku političku funkciju, svako povećanje primanja i svako pravo koje proizlazi iz obnašanja javne dužnosti. Štaviše, takav nadzor jedan je od temeljnih poslova političkog novinarstva. Ali upravo ozbiljnost te uloge podrazumijeva elementarnu obavezu provjere. Ako se tvrdi da će neko postati štićena osoba, potrebno je provjeriti propis koji određuje štićene osobe. Ako se tvrdi da će neko imati plaću od 5.500 eura, potrebno je pokazati obračun kojim se do tog iznosa došlo.

U ovom slučaju za prvo postoji izričit normativni okvir koji ne potvrđuje objavljenu tvrdnju, dok za drugo javnosti nije ponuđen obračun koji bi opravdao kategorički iznesenu brojku.

U ovom slučaju dovoljne su Narodne novine i elementarna provjera propisa da se utvrdi ono što je moralo biti utvrđeno prije objave: potpredsjednik Hrvatskoga sabora samim stupanjem na tu dužnost ne postaje štićena osoba, a plaća od 5.500 eura ne može se Hodžiću pripisati kao gotova činjenica bez vjerodostojnog obračuna.