Hrvatska obilježava 30. godišnjicu međunarodnog priznanja

Zastava Republike Hrvatske (Ilustracija Pixabay)

Prije 30 godina Hrvatsku su priznale članice Evropske unije, a Njemačka, koja je uz Vatikan u tome imala ključnu ulogu, uspostavila je 15. januara i diplomatske odnose s Hrvatskom, koja je istog datuma 1998. završila i mirnu reintegraciju u ratu okupiranoga hrvatskog Podunavlja.

Kada je Hrvatska 15. januara 1992. postala međunarodno priznata, Domovinski rat bio je u jeku, a gotovo trećina države bila je pod okupacijom tadašnje JNA i srpskih pobunjenika.

Na svoje priznate granice Hrvatska je izašla tek šest godina poslije, nakon mirne reintegracije istočne Slavonije i Podunavlja.

Međunarodno priznanje Hrvatske postupno je slijedilo nakon proglašenja nezavisnosti 25. juna 1991. Toga se dana od Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) razdružila i Republika Slovenija, a već idućeg dana novonastale države su se međusobno priznale.

Usporedno je tekao i proces razdruživanja Sovjetskog Saveza, u kojemu su prednjačile baltičke države i Ukrajina, koje su tokom 1991. priznale Hrvatsku iako tada ni one same nisu bile međunarodno priznate.

Prva je od njih to učinila Litva 30. jula 1991. godine, a slijedile su je Ukrajina 11. decembra, te Latvija 14. decembra i Estonija 31. decembra.

Island – prva međunarodno priznata država koja je priznala Hrvatsku

Kao prva međunarodno priznata država koja je priznala Hrvatsku ostat će zapamćen Island (19. decembra 1991. godine), a istog dana to je učinila i Njemačka, iako uz odluku da njeno priznanje stupa na snagu 15. januara 1992. godine, zajedno s ostalim članicama EU-a.

Dva dana prije EU-a, 13. januara 1992. Hrvatsku je priznao Vatikan. Vatikan je priznanje Hrvatske i Slovenije najavio još 20. decembra 1991. posebnim dokumentom kojim se odredio prema hrvatskome i slovenskom zahtjevu za diplomatskim priznanjem. Vatikanska diplomatija kao prva u svijetu još je 3. oktobra 1991. objavila da radi na međunarodnom priznanju Hrvatske.

Dan nakon Svete Stolice Hrvatsku je priznao i San Marino.

Nakon toga, 15. januara 1992. slijedila su priznanja Velike Britanije, Danske, Malte, Austrije, Švicarske, Nizozemske, Mađarske, Norveške, Bugarske, Poljske, Italije, Kanade, Francuske, Španije, Portugala, Irske, Luksemburga i Grčke. Dan poslije to su učinile i Argentina, Australija, Češka, Čile, Lihtenštajn, Novi Zeland, Slovačka, Švedska i Urugvaj.

Do kraja januara 1992. Hrvatsku je priznalo još sedam država – Finska, Rumunija, Albanija, Bosna i Hercegovina, Brazil, Paragvaj i Bolivija.

Među ostalima, slijedila su priznanja Rusije (17. februara), Japana (17. marta), SAD-a (7. aprila), Izraela (16. aprila, iako su diplomatski odnosi uspostavljeni tek pet i po godina poslije) i Kine (27. aprila).

Prva azijska država koja je priznala Hrvatsku bio je Iran (15. marta 1992. godine), a afrička Egipat (16. aprila 1992. godine). Hrvatska je 22. maja 1992. postala i članica Ujedinjenih naroda, a 1. jula 2013. i 28. članica EU-a.

Mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja 15. januara 1998.

Istoga datuma, 15. januara, ali 1998. završena je i mirna reintegracija kojom je u ustavno-pravni poredak Hrvatske vraćeno dotad okupirano područje istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, poznato kao hrvatsko Podunavlje.

Temeljni sporazum (Erdutski sporazum) o istočnoj Slavoniji, Baranji i zapadnom Srijemu, koji je i omogućio mirnu reintegraciju tog dijela Hrvatske, potpisan je 12. novembra 1995. u Erdutu i Zagrebu.

Potpisali su ga tadašnji predstavnik Ureda predsjednika Republike Hrvatske Hrvoje Šarinić i vođa srpskog pregovaračkog izaslanstva Milan Milanović, te kao svjedoci tadašnji američki ambasador u Hrvatskoj Peter Galbraith i posrednik Ujedinjenih naroda Thorvald Stoltenberg.

Sporazum je označio početak dvogodišnje prijelazne uprave Ujedinjenih naroda tokom koje su mirnim putem u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske vraćeni preostali privremeno okupirani dijelovi Osječko-baranjske i Vukovarsko-srijemske županije, što je omogućilo obnovu tih područja razorenih u velikosrpskoj agresiji, te povratak prognanika i izbjeglica.

Mirnu reintegraciju hrvatskog Podunavlja te postizanje mira omogućile su prije toga i pobjedonosne Vojno-redarstvene operacije Hrvatske vojske “Bljesak” (počela 1. maja) i “Oluja” (počela 5. augusta 1995. godine). Operacijom “Bljesak” oslobođena je zapadna Slavonija, a u “Oluji” je oslobođen Knin, te najveći dio okupiranog hrvatskog teritorija.

Prethodni članakDemografi: Hrvatska bi mogla pasti na 3,5 miliona stanovnika do kraja desetljeća
Naredni članakJutarnji list: Popis stanovništva i Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina